REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4283/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1925/2026-2 od 19. svibnja 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1132/2019-51 od 11. ožujka 2026., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1925/2026-2 od 19. svibnja 2026. u dijelu pod toč. II. i III. izreke, zbog pravnog pitanja:
„Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1925/2026-2 od 19. svibnja 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 1132/2019-51 od 11. ožujka 2026.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Tužiteljica je prijedlog podnijela pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Smatra li se da je tužitelj u cijelosti restituiran s osnove nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, već zbog same činjenice što je sa tuženikom sklopio Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), odnosno je li zaključenjem navedenog Dodatka ugovoru prestala obveza tuženika kao kreditora na postupanje po ništetnim ugovornim odredbama ukoliko nova odredba, koja je zamijenila nepoštenu, nema obilježje nepoštenosti?
2. Smatra li se da se tužitelj kao korisnik kredita potpisivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prešutno odrekao tražbine s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa internom odlukom banke te o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF?
3. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja naznačenog u izreci, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz ljudsku praksu, a o kojem sudska praksa ovoga suda ima drugačije pravno shvaćanje u odluci Proširenog vijeća Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
7. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao pod toč. I. izreke.
8. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenog pitanja kako slijedi:
„U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika – banke kao trgovca, ima li tužitelj:
a. koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 – u nastavku „ZID ZPK/15) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom i
b. koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora E1/2019, i
c. koji je, parnicu izgubio u odnosu na glavni restitucijski zahtjev,
d. bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje,
e. a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka?“.
10. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP.
11. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
12. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi obzirom je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odluci Proširenog vijeća broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
13. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
14. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Europskom Konvencijom.
15. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
16. Slijedom toga ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
17. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u točki III. izreke.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
