REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1194/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo hrvatskih branitelja, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 977/2025-3 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-443/2024-16 od 27. prosinca 2024., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.453,19 EUR s osnova utvrđenog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata I. grupe, za razdoblje od 1. ožujka 2006. do 31. kolovoza 2014. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao i trošak parničnog postupka (toč. I.) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5616/2025-2 od 22. travnja 2026. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke (trošak parničnog postupka) zbog slijedećeg pitanja:

„Je li parnični sud dužan provesti test razmjernosti kod određivanja troškova parničnog postupka obzirom na legitimna očekivanja tužitelja koji je imao pravnu osnovu za podnošenje tužbe radi isplate?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže reviziju tužitelja odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osobne invalidnine za razdoblje od travnja 2006. do rujna 2014. u iznosu od 9.453,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Klasa 562- 02/99-01/15417, Urbroj: 519-09-00-2 od 27. siječnja 2000. mijenjano Rješenje Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Zagrebačke Županije, Područna jedinica Centar, klasa: UP/I-562-02/99-01/1115, Urbroj: 519-110-99-2 od 15. rujna 1999. na način da je tužitelju utvrđen status HRVI VI. skupine sa 60% oštećenja organizma za stalno, s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak,

- da je navedeno rješenje proglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02713-0015/63, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 1. kolovoza 2013.,

- da je protiv drugostupanjskog rješenja Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562- 02713-0015/63, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 1. kolovoza 2013. tužitelj pokrenuo upravni spor te je presudom Upravnog suda u Splitu, Usl-590/21-6 od 21. siječnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika,

- da je navedena presuda Upravnog suda Usl-590/21-6 od 21. siječnja 2021. potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-936/22-3 od 24. ožujka 2022.,

- da je tužitelj protiv presude Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-936/22-3 od 24. ožujka 2022. podnio ustavnu tužbu, te su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3442/2022 od 28. rujna 2023. ukinute presude Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-936/22-3 od 24. ožujka 2022. i presuda Upravnog suda Usl-590/21-6 od 21. siječnja 2021.,

- da je presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu broj: Usl-2484/2023-23 od 1. veljače 2024. poništeno rješenje Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02713- 0015/63, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 1. kolovoza 2013. te je određeno da se upravni postupak obustavlja i odbija se zahtjev tužitelja za naknadu štete,

- da je presudom Visokog upravnog suda RH broj: Usž-1614/2024-2 od 3. listopada 2024. poništena toč. I. i II. presude Upravnog suda u Splitu, posl.br. Usl-2484/2023-23 od 1. veljače 2024., odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao oglašavanje ništavim ili poništavanje rješenja Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02713- 0015/63, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 1. kolovoza 2013. te ostavljanje na snazi rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Klasa 562-02/99- 01/15417, Urbroj: 519-09-00-2 od 27. siječnja 2000. i rješenja Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Zagrebačke Županije, Područna jedinica Centar, klasa: UP/I-562-02/99-01/1115, Urbroj: 519-110-99-2 od 15. rujna 1999. i nalaganje tuženiku da omogući tužitelju ostvarivanje svih prava koja mu pripadaju po rješenjima Ministarstva obrane od 27. siječnja 2000. i 15. rujna 1999.,

- da je presuda Visokog upravnog suda RH broj: Usž-1614/2024-2 pravomoćna s danom 3. listopada 2024.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocijenivši da su predmetna upravna rješenja na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev ništava te sud ne smije ulaziti u njihovu pravilnost obzirom je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom nadležnog tijela na kojoj se temelji odluka (čl. 12. i čl. 421. st.1. ZPP). Ujedno je prvostupanjski sud naložio tužitelju naknaditi parnični trošak na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 162. ZPP.

11. Drugostupanjski sud je, očitujući se na žalbene navode tužitelja kojima osporava odluku prvostupanjskog suda vezanu uz trošak postupka, ocijenio da je pravilno prihvaćen zahtjev tuženice da joj tužitelj nadoknadi troškove postupka, iz razloga što u vrijeme podnošenja predmetne tužbe 6. listopada 2014. nije egzistiralo rješenje na kojem tužitelj temelji zahtjev jer je navedeno rješenje proglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja RH, Klasa: UP/II-562-02713-0015/63, Urbroj: 522-04/1-1-1-13- 2 od 1. kolovoza 2013.

12. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da iako je o statusu tužitelja, odnosno njegovom pravu na invalidninu i posebni dodatak, konačno odlučeno tek presudom Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-1614/2024-2 od 3. listopada 2024., da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj imao osnova posumnjati da na ono što tužbom zahtijeva nema pravo jer je drugostupanjskim rješenjem proglašeno ništavim rješenje kojem je tužitelj dodijeljen status HRVI i pravo na osobnu invalidninu, radi čega se ne radi o legitimnom očekivanju tužitelja.

13. U odnosu na postavljeno revizijsko pitanje revizijski sud je u odluci broj Rev- 641/2023-2 od 17. listopada 2023. zauzeo shvaćanje koje glasi:

„Prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, sud je dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nesrazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja).“

14. Očitujući se na žalbene navode tužitelja, kojima isti osporava odluku prvostupanjskog suda vezano za troškove postupka, drugostupanjski sud je sadržajno proveo test razmjernosti te ocijenio je li tužitelj u predmetnom postupku opravdano mogao očekivati da će uspjeti s tužbenim zahtjevom.

15. Navedenu ocjenu drugostupanjskog suda prihvaća i revizijski sud.

16. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

17. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

18. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

19. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

20. U ovom predmetu tužitelj je 6. listopada 2014. podnio tužbu radi isplate osobne invalidnine i posebnog doplatka, a koje potraživanje temelji na rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 27. siječnja 2000. Navedeno rješenje u vrijeme podnošenja tužbe nije egzistiralo, jer je proglašeno ništavim rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 1. kolovoza 2013.

21. U takvim okolnostima slučaja, tužitelj zastupan po profesionalnom punomoćniku- odvjetniku mogao je znati da mu tužbeni zahtjev, utemeljen na rješenju koje je proglašeno ništavim, neće biti prihvaćen te se ne može smatrati da je tužitelj opravdano mogao očekivati da će uspjeti s tužbenim zahtjevom, obzirom u vrijeme podnošenja tužbe nije imao pravnu osnovu za podnošenje tužbe.

22. U odnosu na visinu dosuđenih troškova valja reći da se iznos troškova odnosi na četiri neophodne radnje poduzete po tuženici - državi zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu i to za odgovor na tužbu i za pristup na tri ročišta sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa očigledno nije riječ o nerazumnim troškovima.

23. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

24. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković