REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1383/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE-ZA-R d.o.o. iz Zagreba, J. Lončara 15, OIB: 03860945174, KOMUNALAC DAVOR d.o.o. iz Davora, I. Gundulića 35, OIB: 65665226983, i EKO-FLOR PLUS d.o.o. iz Oroslavlja, Mokrice 180c, OIB: 50730247993, zastupanih po punomoćniku Nikoli Kokotu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GRADA VARAŽDINA, Trg kralja Tomislava 1, OIB: 13269011531, zastupanog po punomoćnicima Željki Brlečić i Predragu Brlečiću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d. u Varaždinu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3737/2025-3 od 7. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-20/2025-32 od 27. lipnja 2025., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pravna pitanja, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3737/2025-3 od 7. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-20/2025-32 od 27. lipnja 2025.
2. Tuženik je dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložio da se isti odbaci, odnosno odbije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari ili su postavljena općenito na način da nije moguće dati jednoznačan odgovor.
4. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje glasi: "Je li za stjecanje prava te preuzimanja obveza iz ugovora o koncesiji, odlučan čin potpisivanja ugovora o koncesiji ili ta prava i obveze nastaju izvršnošću odluke o dodjeli koncesije, odnosno uspostavom upravnopravnog odnosa između davatelja koncesije i koncesionara?" zapravo se postavlja pitanje koje se odnosi na prava iz sklopljenog ugovora o koncesiji. Međutim, u postupku je utvrđeno da stranke uopće nisu sklopile ugovor o koncesiji, slijedom čega je bespredmetno pitanje koje se odnosi na prava iz sklopljenog ugovora o koncesiji, a ne može biti ni odlučan slijedom toga čin potpisivanja ugovora o koncesiji u korelaciji sa odlukom o dodjeli koncesije.
5. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje valja napomenuti da je isto postavljeno općenito i na tako postavljeno pravno pitanje uopće se ne može dati jednoznačni odgovor, a proizlazilo bi da to pitanje također polazi od drukčijeg utvrđenja od onog u postupku jer bi proizlazilo da sudovi nisu utvrdili da bi tijelo upravne vlasti (tuženik) postupao protivno relevantnim zakonskim propisima i time proizvodio različite pravne učinke protivne svrsi zakonskih odredbi.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.
7. Iz navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazilo bi da se tužitelji pozivaju i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Tužitelji se u biti pozivaju na povredu temeljnog ljudskog prava na jednakost pred zakonom i na to da sudovi sude na temelju Ustava, Zakona međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.
8. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava nije došlo do povrede nekog od navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom. Naprotiv, nižestupanjske odluke sadrže dostatno obrazloženje uz navođenje razloga o odlučnim činjenicama, odluke nisu arbitrarne i zapravo tužitelji pozivajući se na razloge za prijedlog za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP i povredu navedenih temeljnih ljudskih prava izražavaju svoje nezadovoljstvo pravnim shvaćanjem nižestupanjskih sudova.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP također riješiti kao u toč. I. u odnosu na dio prijedloga koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
10. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
