REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4922/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OO iz [adresa], OB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ratko Vlašić, odvjetnik u Splitu, radi poništenja i utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2073/2026-2 od 19. svibnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br.P-2780/2018-61 od 5. ožujka 2026., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2073/2026-2 od 19. svibnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br.P-2780/2018-61 od 5. ožujka 2026.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, pravo na obrazloženu sudsku odluku i prava vlasništva zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj:18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja sljedeća pravna pitanja:
„Može li sud zaključiti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, valjan samo na temelju općenite ocjene da je javni bilježnik „objasnio smisao i posljedice posla“ i „uvjerio se u volju stranaka“, ako je stranka izričito tvrdila da iz samog javnobilježničkog akta ne proizlazi da je ugovor pročitan i neposrednim pitanjima provjereno odgovara li sadržaj akta pravoj volji stranaka, a sud se o tom prigovoru nije određeno i konkretno očitovao?
Je li sud, kada stranka ističe ništetnost ugovora doživotnom uzdržavanju zbog nedostatka propisanog oblika, dužan po službenoj dužnosti ispitati i obrazložiti sve okolnosti koje se odnose na ispunjenje forme javnobilježničkog akta, osobito kada iz iskaza javnog bilježnika proizlazi da je ugovor prethodno pripremljen, a zatim donesen na potpis, dok javnobilježnički akt sadržava drukčiji prikaz okolnosti sastavljanja?
Može li ugovor o doživotnom uzdržavanju proizvoditi učinak prijenosa prava vlasništva u odnosu na dio nekretnine za koji iz samog ugovora proizlazi da ga jedan od primatelja uzdržavanja nije imao kao svoje pravo, odnosno može li osoba koja nije vlasnik ili suvlasnik nekretnine valjano izdati tabularnu izjavu za prijenos prava vlasništva na toj nekretnini?
Predstavlja li povredu prava na pravično suđenje ako sud odbije dokazni prijedlog za pribavu medicinske dokumentacije i vještačenje sposobnosti davatelja uzdržavanja za ispunjenje ugovornih obveza, a zatim u presudi ne navede određene i dostatne razloge zbog kojih smatra da taj dokaz nije odlučan za ocjenu pravne naravi i valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju?
Može li sud odbiti vlasnički zahtjev tužiteljice zbog navodne nepodobnosti zahtjeva za zemljišnoknjižni upis, neetažiranosti objekta i nedovoljne određenosti parkirnog mjesta i služnosti, ako je iz tužbenog zahtjeva i činjenične osnove razvidno da tužiteljica traži zaštitu prava na posebnoj uporabnoj cjelini i utvrđenje da taj dio nekretnine ne ulazi u ostavinu iza pok. KO“.
4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. Prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije, između ostalog, treba sadržavati i jasno naznačene razloge važnosti za postavljena pitanja zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud treba dopustiti reviziju. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije vidljivo je da tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela postojanje drugačije sudske prakse revizijskog ili kojeg drugog drugostupanjskog suda. Osim toga, odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa i radi toga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Vezano za posljednje postavljeno pitanje valja istaći da tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude taj dio presude ničim nije osporavala, a niti je u žalbi tužiteljica pozivala na povredu temeljnih ljudskih prava. Također postavljeno pitanje vezano za postupanje javnog bilježnika polazi od činjeničnog stanja koje nije utvrđeno u spisu, budući da je u spisu jasno navedeno da je javni bilježnik pročitao sporni ugovor ugovornim stranama.
8. Kako je navođenje razloga važnosti za postavljena pitanja pretpostavka da bi se o podnesenom prijedlogu moglo meritorno odlučivati, to je ocjena ovoga suda da zbog propusta tužiteljice glede navođenja razloga nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanja, pa je valjalo primjenom odredbe čl. 389. a st. 1. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije podnesenog temeljem odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP.
9. Vezano za prijedlog za dopuštenje revizije podnesen u smislu odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP, valja istaći da se tužiteljica na povredu temeljnih prava nije pozivala u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a niti u podnesenoj žalbi.
10. Prema citiranoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP stranka u prijedlogu za dopuštenje revizije treba dostaviti i dokaz da je u vezi s povredom temeljnih ljudskih prava iscrpila dopušteni pravni put. Kako to nije učinila, to niti u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten, pa je valjalo isti odbaciti primjenom odredbe čl. 389. a st. 4. ZPP.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
