Poslovni broj: Kv II-170/2024-3

Kir-395/2024-9

 

 

Poslovni broj: Kv II-170/2024-3

Kir-395/2024-9

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. T., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-395/2024-5 od 5. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljenog I. T. odbija se kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 1. iz zakonskih osnova u čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08 – sutkinja istrage je pogrešno navela broj "Narodnih novina" 130/20, a propustila je naznačiti broj "Narodnih novina" 36/24), protiv okrivljenog I. T., određen istražni zatvor u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, koji po tom rješenju može trajati najdulje mjesec dana od dana uhićenja, odnosno do 3. svibnja 2024.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni I. T. po braniteljici D. S., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači  na način da se istražni zatvor ukine.

 

3.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

4.              Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje u bitnome nalazi u tome da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

4.1.              Suprotno žalitelju, sutkinja istrage je u pobijanom rješenju iznijela jasne, konkretne i po ocjeni ovog žalbenog vijeća dostatne razloge o tome iz kojih činjenica i dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, kao i razloge u odnosu na postojanje posebnih istražno zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, kao i razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti drugom blažom mjerom.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik s takvim zaključcima sutkinje istrage ne slaže, kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

 

4.2.              Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, okrivljenik u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je ovo žalbeno vijeće povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja bio povrijeđen kazneni zakon.

 

5.               Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.1.               Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti.

 

5.2.              Argumentirajući takve žalbene tvrdnje, okrivljenik glede kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u bitnome tvrdi da je izjava žrtve sadržana u kaznenoj prijavi o tome na koji način je kritične zadobila inkriminirane ozljede krajnje nelogičan, te smatra da u praksi uopće nije izvedivo da bi netko na način kako to opisuje žrtva mogao zadobiti ozljede konstatirane u medicinskoj dokumentaciji za istu.

 

5.3.               Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovo žalbeno vijeće primjećuje kako žalitelj smatra da je sutkinja istrage pogrešno ocijenila vjerodostojnost izjave žrtve glede mehanizma nastanka ozljeda koje je zadobila kritične zgode, u svezi čega prvenstveno valja ukazati da se u ovoj fazi postupka sudovi nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti danih izjava.

 

Imajući to u vidu, a s druge strane da izjavu žrtve u kojoj je tvrdila da joj je upravo okrivljenik kritične zgode, na način kako je to opisala, nanio predmetne teške tjelesne ozljede, za sada, podupire i sadržaj medicinski dokumentacije za istu, sutkinja istrage je pravilno zaključila da u ovom slučaju postoji relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje da je žalitelj počinio citirano kazneno djelo.

 

5.4.              Vezano za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 okrivljenik u bitnome smatra da je izjava žrtve sadržana u kaznenoj prijavi glede tog kaznenog djela općenita i bez konkretnog opisa njegovog ponašanja i radnji kojima bi teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, te da stoga takva izjava nije dostatna za zaključak po postojanju osnovane sumnje da bi počinio to kazneno djelo.

 

Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, žrtva je u svojoj izjavi sadržanoj u kaznenoj prijavi konkretno navela da ju je okrivljenik unazad pet godina učestalo, gotovo svakodnevno u alkoholiziranom stanju vrijeđao i omalovažavao, na način da joj je govorio da je kurva, "ništ koristi", da ništa ne radi već da samo pije, pri čemu ju je često i fizički napadao tako da ju je naguravao po kući, s time da joj i po nekoliko tjedana,  premda je nezaposlena, nije davao novac za životne potrebe, tako da se žalba okrivljenika u navedenom pravcu ukazuje kao promašena.

 

5.5.               Slijedom svega navedenog, okrivljenik nije u prvu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela.

 

6.              Isto tako žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na iskaz žrtve - istražno zatvorska osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da sutkinja istrage svoj zaključak temelji na pretpostavkama a ne navođenjem konkretnih činjenica koje bi ukazivale na takvu opasnost, pri čemu iznosi stav da to što je određenu osobu potrebno ispitati kao svjedoka samo po sebi ne podrazumijeva postojanje razmatrane istražno zatvorske osnove.

 

6.1.               Suprotno žalitelju, sutkinja istrage svoj zaključak o postojanju opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na žrtvu bazira na brojnim konkretnim činjenicama i podacima, koji kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, i po stavu ovog žalbenog vijeća, upućuju na konkretnu i objektivno predvidivu opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na način iskazivanja žrtve.

 

Tako sutkinja istrage prije svega pravilno primjećuje da će u daljnjem tijeku postupka biti nužno ispitati žrtvu u svojstvu svjedokinje, u svezi čega, a povodom žalbenih navoda da to što je određenu osobu potrebno ispitati kao svjedoke samo po sebi ne podrazumijeva postojanje razmatrane istražno zatvorske osnove, ovo žalbeno vijeće primjećuje da se žrtva, budući da nije bilo očevidaca inkriminiranog zbivanja, ukazuje kao ključan izvor saznanja o spornim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, a što dodatno dobiva na težini kada se ima u vidu da okrivljenik inkriminirano zbivanje prikazuje potpuno suprotno njezinoj izjavi sadržanoj u kaznenoj prijavi.

 

Nadalje, kada se uz sve to dodatno ima u vidu da okrivljenik i žrtva žive u istom domaćinstvu, kao i same okolnosti počinjenja djela za koja je isti osnovano sumnjiv u ovom postupku, a koje govore o tome da se žalitelj unazad pet godina nasilno ponaša prema žrtvi, kako verbalno tako i fizički, te da je žrtva financijski ovisna o njemu, tada je i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanost riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na konkretnu i objektivno predvidivu opasnost da bi žalitelj boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na način iskazivanja žrtve.

 

7.               Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost zaključka sutkinje istrage o postojanju istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da do sada nije bio prijavljivan ili osuđivan niti za kaznena djela niti za prekršaje, a što ukazuje da njegov raniji život i osobnost ne opravdavaju zaključak sutkinje istrage da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznen djela na štetu iste žrtve.

 

7.1.              Suprotno okrivljeniku , premda okrivljenik do sada nije bio niti prekršajno niti kazneno osuđivan, sutkinja istrage s pravom smatra da u ovom slučaju postoji niz okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi  boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela.

 

7.2.              Tako sutkinja istrage, prije svega, pravilno uočava da iz izjave žrtve, za sada na razini osnovane sumnje, proizlazi da se okrivljenik nasilnički ponaša prema njoj, kako verbalno tako i fizički, unazad pet godina, i to u pravilu kada se nalazi u alkoholiziranom stanju, a u kakvom stanju je bio i u vrijeme počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

 

Povezujući navedeno još i sa dokazima i podacima u spisu koji na razini osnovane sumnje upućuju da je nasilno ponašanje okrivljenika prema žrtvi tijekom vremena progradiralo, a na što ukazuje inkriminirani događaj od 2. svibnja 2024. u kojem je žrtvi nanio tešku tjelesnu ozljedu (naime, prema izjavi žrtve ranije su se njegovi fizički napadi uglavnom svodili na to da ju je naguravao po kući), tada se, a suprotno žalitelju, i po stavu ovog žalbenog vijeća, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti radi o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i krajnje ozbiljne bojazni da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

 

8.              Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje  na razini osnovane sumnje govore o tome da se okrivljenik nasilno ponaša prema žrtvi unazad pet godina, te da je takvo njegovo ponašanje progradiralo u događaju od 2. svibnja 2024. kada  je žrtvi nanio tešku tjelesnu ozljedu, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, ujedno pravilno zaključila da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

9.               Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 14. svibnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

                     Igor Pavlic, v.r.