REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1614/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-486/2023-2 od 25. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1889/2019-29 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv točke II. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-486/2023-2 od 25. studenog 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1889/2019-29 od 12. prosinca 2022., i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovano stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?“.

II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.

III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 486/2023-2 od 25. studenog 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1889/2019-29 od 12. prosinca 2022., podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/25

– dalje: ZPP).

1.1. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio, postavivši 1 (jedno) pravno pitanje, za koje tužitelj smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovano stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?“

1.2. Tužitelj isto tako smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka čl. 387. st. 2. ZPP iz razloga što mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. i 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te pravo iz čl. 145. Ustava.

2. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem u bitnom navodi kako je isti neosnovan te potražuje trošak podnošenja istog.

3. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio, postavivši 2 (dva) pravna pitanja, za koje tuženik smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„i.) Je li počinjena bitna povreda odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada nije razvidno na koji je to način sud utvrdio djelomičan uspjeh stranaka u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku?

(ii.)Je li počinjena bitna povreda odredbi iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 40. i čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada sud utvrdi djelomičan uspjeh stranaka u sporu bez da bi prethodno uopće utvrđivao sam postotak njihova uspjeha ovisno o ukupnoj visini zahtjeva uključujući i zahtjev na utvrđenje u smislu odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku?

odnosno,

Može li sud utvrditi djelomičan uspjeh stranaka u sporu isključivo rukovodeći se kriterijem kvantitativnosti neovisno o visini svakog od istaknutih zahtjeva, uključujući i zahtjeva za utvrđenje u smislu odredbe čl. 40. Zakona o parničnom postupku?

odnosno,

Može li se usvajanje dijela tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje, a odbijanje dijela zahtjeva za isplatu bez prethodnog utvrđivanja vrijednosti predmeta spora u odnosu na svaki od zahtjeva smatrati djelomičnim uspjehom u sporu?“.

3.1. Tuženik je naveo i da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje Konvencija) – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano jamstvo na „jednakost oružja“ (čl. 29. Ustava) te pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava i čl. 13. Konvencije).

4. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. U odnosu na prijedlog tužitelja;

5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje praksa ovog suda ima drugačije pravno shvaćanje u odluci Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

5.2. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a i 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

6. U odnosu na prijedlog tuženika;

6.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te je sukladno čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

6.2. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje kako se radi o sporu u kojem je predmet spora zaštita prava tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, da je djelomični uspjeh u parnici posljedica neustaljene sudske prakse pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Iz pobijane odluke proizlazi da je sud proveo test razmjernosti koji je potrebno provesti prilikom odstupanja od kogentnih odredbi ZPP-a u tom dijelu.

6.3. Slijedom navedenog je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tuženika u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. III.).

Zagreb, 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug