REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-687/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Samostalne demokratske srpske stranke iz Vukovara, Trg Drvena pijaca 28, OIB: 39908510192, oboje zastupanih po punomoćniku Čedi Prodanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2095/2023-3 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3010/20-26 od 1. veljače 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pravna pitanja, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2095/2023-3 od 3. lipnja 2025., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3010/20-26 od 1. veljače 2023.
2. Tužitelji nisu dostavili odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima koja polaze od utvrđenja koja su suprotna stanju spisa, a isto tako ovise od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, slijedom čega nije moguće dati jednoznačni odgovor na tako postavljena pravna pitanja.
4. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na to da li je sud prilikom donošenja svoje odluke ispitao je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a slijedom toga je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri proveli test razmjernosti između ograničenja slobode mišljenja i izražavanja s jedne strane i povrede časti i ugleda s druge strane, slijedom čega prvo pitanje tuženice polazi od drukčijeg utvrđenja od onih u postupku. Kod toga je također potrebno napomenuti da je pitanje primjene testa razmjernosti i rezultat takvog testa uvijek ovisan o konkretnim okolnostima slučaja i konkretnom utvrđenom činjeničnom stanju.
5. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje također se polazi od utvrđenja koje je u suprotnosti sa stanjem spisa i utvrđenjima u postupku. Naime, tuženica smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku jer da drugostupanjska odluka proturječi sadržaju zapisnika o danim iskazima koji prileže spisu i uopće dokazima u postupku. Međutim, i takvi navodi nisu prihvatljivi iz razloga jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti između pojedinih provedenih dokaza i ukupno obje odluke nisu arbitrarne niti je došlo do povrede prava na pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u odnosu na pravna pitanja riješiti kao u izreci i u tom dijelu odbiti prijedlog tuženice.
7. Iz navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice proizlazilo bi da se ista poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno joj temeljno pravo na pravično suđenje i na jednakost pred sudom i zakonima. Međutim, prije svega treba napomenuti da tuženica nije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP priložila dokaze da se u ranijem dijelu postupka pozivala na te povrede temeljnih ljudskih prava. Pored toga, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije niti učinila vjerojatnim da joj je došlo do povrede navedenih temeljnih ljudskih prava jer kao što je ranije navedeno u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku nije došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava čime da bi bilo povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava na koje se tuženica poziva.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci i odbaciti prijedlog tuženice u dijelu u kojem se ista poziva na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
