REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4905/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ZC, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-208/2026-3 od 9. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-422/2023-29 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-208/2026-3 od 9. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-422/2023-29 od 19. prosinca 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„(i) Je li u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isključena primjena apstraktnog standarda „prosječnog potrošača“ (kao osnove za ocjenu primjene presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., tzv. slučaju Franak) u situaciji u kojoj konkretni potrošač posjeduje visoku stručnu spremu iz područja ekonomije (diplomirani ekonomist) te u svom iskazu izričito potvrdi da je prije potpisivanja ugovor pročitao, u potpunosti ga razumio i bio svjestan da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eura, ali ne i švicarskog franka, odnosno predstavlja li takva dokazana stvarna znanja i stručnost pojedinačnog potrošača odlučnu okolnosti koja otklanja netransparentnost i nepoštovanje ugovorne odredbe u odnosu na tog ugovaratelja?
(ii) Je li drugostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a te povrijedio pravo na obrazloženu sudsku odluku kao segment prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda, time što se u obrazloženju svoje presude uopće nije očitovao niti je ocijenio konkretan i odlučan žalbeni navod tuženika da je tužitelj diplomirani ekonomist koji je u svom iskazu izričito potvrdio da je prije potpisivanja pročitao, u potpunosti razumio ugovor i bio svjestan da HNB ne štiti tečaj švicarskog franka, već je umjesto ocjene tog navoda mehanički primijenio apstraktni standard neobaviještenosti „prosječnog potrošača“?
(iii) Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
(iv) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138. a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnog stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
(v) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?
(vi) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
(vii) Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u sukladnu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
(viii) Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
(ix) Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
(x) U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022., i dr., kao i pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2002., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud primjerice u odukama broj Revd-1066/2023 od 22. ožujka 2023., Revd-1250/2022-2 od 30. ožujka 2022. i dr.).
7. Pitanja kojima se problematizira informiranost tužitelja kao osobe koja je diplomirani ekonomist su činjenične naravi, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti.
8. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog tuženika podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP
9. Prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
