Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1144/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet i cestovnu infrastrukturu, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi izdavanja kartice autotaksi vozača , 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet i cestovnu infrastrukturu, klasa: UP/II- 340-01/25-01/54, ur.broj: 530-08-2-2-1-26-4 od 13. siječnja 2026.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev prijedlog da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak, kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.
Obrazloženje
1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-340-01/25-01/54, ur.broj: 530-08-2-2-1-26-4 od 13. siječnja 2026. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela Agencije za komercijalnu djelatnost, klasa: UP/I-034-01/25-06/595, ur.broj: 001-001-001/0009-25-02 od 11. studenog 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za izdavanje kartice autotaksi vozača.
2. Tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Navodi da je autotaksi vozač više od 35 godina, bez ijednog profesionalnog incidenta, prekršaja ili bilo kakve mrlje u karijeri. Sada je u mirovini te sezonski obavlja djelatnost svega nekoliko mjeseci godišnje na području otoka Brača kako bi uz minimalna mirovinska primanja osigurao osnovna sredstva za život. Naglašava da nije imao niti je mogao imati bilo kakvo saznanje da bi njegov dosadašnji profesionalni i osobni ugled mogao biti ocijenjen negativnim. Prvostupanjsko tijelo mu nije omogućilo da se očituje o činjenicama na kojima temelji negativnu odluku niti mu je pružilo mogućnost kontradiktornog sudjelovanja u postupku, čime je povrijeđeno pravo stranke na pravično odlučivanje i jednakost oružja. Tvrdi kako je jedina okolnost na koju se prvostupanjsko tijelo poziva jest činjenica da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava u okviru obiteljskog imovinskopravnog spora. Međutim, navodi da nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda, nije utvrđena kaznena odgovornost niti postoji bilo kakva zakonska zapreka za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, gubitak dobrog ugleda može se vezivati isključivo uz pravomoćne osude za zakonom propisana kaznena djela, a ne uz samu kaznenu prijavu, pokrenuti postupak ili nepravomoćne odluke. Svako suprotno tumačenje predstavljalo bi izravnu povredu ustavnog načela presumpcije nedužnosti iz članka 28. Ustava Republike Hrvatske, kao i načela razmjernosti i pravne sigurnosti. Prvostupanjsko tijelo pritom nije provelo individualiziranu i razmjernu ocjenu svih relevantnih okolnosti, već je proizvoljno izvelo zaključak o navodnom gubitku dobrog ugleda, zanemarujući činjenicu da stranka više od tri desetljeća uredno i profesionalno obavlja autotaksi djelatnost bez ikakvih negativnih posljedica za korisnike usluga, javni interes ili sigurnost prometa. Na navedene okolnosti predlaže da ga se sasluša. Predlaže da Sud osporavano rješenje tuženika poništi i sam riješi ovu upravnu stvar te da odluči da tužba u ovom sporu ima odgodni učinak. Ujedno predlaže da Sud izda privremenu mjeru kojom će se omogućiti tužitelju da do pravomoćnog okončanja upravnog spo ra obavlja autotaksi djelatnost.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako činjenica vođenja kaznenog postupka nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, kao niti financijske okolnosti i okolnost urednog i profesionalnog obavljanja djelatnosti autotaksi prijevoza, već isključivo postojanje pravomoćne odluke o počinjenom kaznenom djelu iz skupine kaznenih djela taksativno propisanih odredbom članka 12.b stavka 3. podstavka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a koja odlučujuća činjenica se dokazuje uvjerenjem iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. S obzirom na to da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijetnje, jasno je da su navodi tužitelja o nepostojanju zakonske zapreke neutemeljeni. Pritom je tužitelj dužan argumentirati i ponuditi relevantne dokaze na koji način bi njegovo sudjelovanje u postupku moglo dovesti u pitanje točnost podataka iz kaznene evidencije nadležnog tijela o postojanju pravomoćnih presuda. Tuženik stoga predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 16. rujna 2026. uz nazočnost zamjenika opunomoćenika tužitelja Zorana Iviša, odvjetnika u Splitu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Na ročištu za raspravu zamjenik opunomoćenika tužitelja u spis je predao pisani popis troškova za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na ročištu za raspravu, za svaku radnju po 500 bodova uvećano za porez na dodanu vrijednost.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
8. Sud nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz saslušanjem tužitelja ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Člankom 12.b stavkom 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, broj 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22., 136/24.) propisano je da vozači koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika moraju imati karticu autotaksi vozača koja za vrijeme vožnje mora biti istaknuta u vozilu tako da je u potpunosti vidljiva putnicima te je predočiti na zahtjev inspektora ili druge osobe ovlaštene za nadzor.
11. Člankom 12.b stavkom 2. točkom 3. istog Zakona propisano je da karticu autotaksi vozača može dobiti vozač koji obavlja autotaksi prijevoz putnika ako, između ostalog, ima dobar ugled. Stavkom 3. propisano je da autotaksi vozač nema dobar ugled u smislu stavka 2. točke 3. ako je pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela i to, među ostalim, protiv osobne slobode te krivotvorenja. Stavkom 4. propisano je da se dobar ugled iz stavka 2. točke 3. za autotaksi vozača dokazuje izvodom iz kaznene evidencije koju po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu tužiteljeva zahtjeva za izdavanje kartice autotaksi vozača. U postupku povodom tog zahtjeva prvostupanjsko je javnopravno tijelo pribavilo uvjerenje, klasa: 740-02/25- 03/458533, ur.broj: 514-05-02-01-01/333-25-02 od 29. prosinca 2025. od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije. Iz navedenog uvjerenja proizlazi da tužitelj ima evidentirane dvije osuđujuće i pravomoćne kaznene presude, i to presudu Općinskog suda u Splitu u predmetu K-611/2024 od 5. srpnja 2024., pravomoćnu 24. srpnja 2024., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave po članku 278. stavku 1. Kaznenog zakona te presudu Općinskog suda u Splitu u predmetu K-104/2025 od 11. veljače 2025., pravomoćnu 31. ožujka 2025., zbog kaznenog djela prijetnje po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona.
13. Budući da je tužitelj pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krivotvorenje isprave, koje spada u kaznena djela krivotvorenja, te za počinjenje kaznenog djela prijetnje, koje spada u kaznena djela protiv osobne slobode, pravilno su javnopravna tijela utvrdila da tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje kartice autotaksi vozača jer nema dobar ugled u smislu članka 12.b stavka 2. točke 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
14. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom postupku , kao ni pravilnu primjenu zakona, Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
15. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavaka 1. i 2. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
16. Tužitelj je u tužbi predložio Sudu da odluči da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak te da Sud izda privremenu mjeru koja bi se sastojala u privremenom odobrenju za izdavanje kartice autotaksi vozača do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Razlog tužitelj nalazi u nastanku teško popravljive štete zbog nemogućnosti obavljanja autotaksi djelatnosti, zbog čega bi posljedice po njegovu egzistenciju bile nerazmjerne u odnosu na bilo kakvi javni interes.
17. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu .
18. Člankom 42. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
19. Sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom upravnom sporu budući da prvostupanjskim rješenjem donesenim u provedenom upravnom postupku nije određena obveza koja bi se mogla izvršiti, već je odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje kartice autotaksi vozača.
20. Pritom je Sud odbio i prijedlog za izdavanje privremene mjere. Naime, Sud u upravnom sporu, u okviru ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za poništavanje pojedinačne odluke, odlučuje i o tome pripada li tužitelju određeno pravo o kojem se rješava u upravnom postupku. Zbog toga se pravo radi kojeg je pokrenut upravni postupak po zahtjevu tužitelja ne može priznati izdavanjem privremene mjere u upravnom sporu budući da se radi o glavnoj stvari koja je predmet upravnog spora. Osim toga, uvjeti za stjecanje prava sadržani su u materijalnim propisima iz odgovarajućeg upravnog područja, dok su pretpostavke za izdavanje privremene mjere propisane člankom 42. stavkom 3. ZUS-a, kao procesnim zakonom kojim su uređena pravila upravnosudskog postupka.
21. Sud stoga nalazi kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu, kao ni za izdavanje privremene mjere sadržaja kako je to predložio tužitelj. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2., 3. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 30. rujna 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja u II. i III. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
