Poslovni broj: Us I-1159/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CROMARIS d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:58921608350, zastupanog po opunomoćenicima-odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Adela Budinić- Kušeta, Adrijana Antičević i Lucija Kušeta sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupanog po opunomoćeniku IĆ, prema generalnoj punomoći priloženoj u Uredu predsjednice suda, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 01.rujna 2026. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/25-01/340, URBROJ: 513-04-26-2 od 23. ožujka 2026. godine i naloži tuženiku isplatu - povrat iznosa od 97.401,04 eura, uvećano za zatezne kamate, podredno da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/25-01/340, URBROJ: 513-04-26-2 od 23. ožujka 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se ovaj upravni spor može svesti na dva pravna pitanja: 1) Ima li tužitelj pravo na povrat PDV-a iz nenaplaćenih računa bez ispravka računa s obzirom da primatelji računa takav ispravak nisu mogli dati uslijed nagodbe u postupku izvanredne uprave, 2) Ako tužitelj ima pravo na povrat PDV-st, ima li pravo na njega u trogodišnjem roku za ispravak porezne prijave ili u šestogodišnjem općem zastarnom roku; da u odnosi na prvo pitanje tužitelj smatra da on ima pravo na povrat PDV -a s obzirom na učinke nagodbe u postupku izvanredne uprave kojima je naplata potraživanja postala u cijelosti konačno nemoguća; da u odnosu na drugo pitanje tužitelj smatra kako se na njegov zahtjev primjenjuje šestogodišnji opći zastarni rok s obzirom da su odredbe zakona o trogodišnjem roku u kojem se zahtjev mora dati putem porezne prijave u suprotnosti s europskim propisima . U tužbi de opširno obrazlaže zašto bi stav poreznog tijela i tuženika u vezi tužiteljevog zahtjeva za povrat PDV-a bio u suprotnosti sa europskim propisima; da tražbina tužitelja prema Konzumu, Velpru i Ledu u dijelu otpisanom temeljem nagodbe od 20. lipnja 2018. godine, koja nagodba je zaključena u postupku izvanredne uprave, predstavlja definitivno nenaplativu tražbinu, te se pritom poziva na sudsku praksu Suda EU te ističe da konkretan slučaj ne potpada pod pojam „neplaćanja“ iz članka 90. stavak 2. Direktive o PDV-u. Stoga da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti praksu Suda EU u predmetu PORR Epitesi, prema kojoj država članica mora dopustiti umanjenje porezne osnovice; da zahtijevanje formalnog uvjeta – izdavanje pisane potvrde primatelja računa, sukladno članku 33. stavak 7. ZPDV-st se ne može primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da primateljima računa izdavanje takve potvrde je pravno i činjenično onemogućeno izdati obzirom na sudski potvrđenu nagodbu; da izdavanje pisane potvrde primatelja računa predstavlja neproporcionalan formalni uvjet koji tužitelju onemogućuje ostvarenje prava na umanjenje porezne osnovice, što je suprotno načelu porezne neutralnosti i razmjernosti, što u najnovijoj sudskoj praksi zauzima Sud EU; da članak 90. stavak 1. Direktive ima izravan učinak; da na tužiteljev zahtjev za povrat PDV-a treba primijeniti šestogodišnji zastarni rok obzirom da se radi o zasebnom pravu koje nije vezano ispravkom porezne prijave. U tužbi je iznijet prijedlog za upućivanje prethodnog pitanja Sudu Europske unije u vezi naprijed navedenih spornih pitanja u vezi rješavanja ove upravne stvari, te je predloženo što bi se u tom slučaju pitalo Sud Europske unije. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje tuženika od 23. ožujka 2026. godine i naloži tuženiku isplatu - povrat iznosa od 97.401,04 eura, uvećano za zatezne kamate, podredno da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Ispostave za velike porezne obveznike Split, KLASA: UP/I-471-02/25- 01/36, URBROJ:513-07-23-25-2 od 29. rujna 2025. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju se za razdoblje od 01. studenog do 30. studenog 2024. godine utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 97.401,04 eura i kamata u iznosu od 2.927,77 eura te nalaže uplata utvrđenog poreza, kamata i obračun daljnjih kamata te da obveze iz rješenja izvrši u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, a ako ne izvrši uplate utvrđenih obveza u utvrđenom roku da će se naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 01. rujna 2026. godine zamjenik opunomoćenika je iskazao da ostaje kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

Sud je odbio prijedlog tužitelja iznijet u tužbi da se Sudu Europske unije uputi prethodno pitanje u vezi načina rješavanja ove upravne stvari, kako je predloženo u tužbi, jer je ocijenjeno da je to nepotrebno s obzirom na stanje spisa, sadržaj pitanja za koje bi se od Suda Europske unije tražio odgovor, na dosadašnju relevantnu sudsku praksu. Ocijenjeno je da se s obzirom na navedeno ova upravna stvar može riješiti i bez postavljanja prethodnog pitanja (traženja odgovora) od Suda Europske unije.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 23. ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužitelju za razdoblje od 01. studenog do 30. studenog 2024. godine utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 97.401,04 eura i kamata u iznosu od 2.927,77 eura.

8. Među strankama je sporno da li ju konkretnoj situaciji tužitelju pozivom na odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. godine o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost trebalo priznati pravo na povrat PDV-a iz nenaplaćenih računa bez ispravka računa s obzirom da primatelji računa takav ispravak nisu mogli dati uslijed nagodbe u postupku izvanredne uprave, te u kojem roku se trebao zatražiti povrat PDV-a.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj je u Prijavi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. studenog do 30. studenog 2024. godine iskazao povrat PDV-a u iznosu od 413.143,12 eura. Istodobno je dana 20. prosinca 2024. godine poreznom tijelu podnio Zahtjev za povrat PDV-a kojim je zatražio povrat iznosa PDV- a od 97.401,04 eura (sa uključenim PDV-om)., s tim da je u Prijavi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. studenog do 30. studenog 2024. godine tužitelj iskazao manje PDV-za iznos od 315.742,08 eura.

10. Nadalje iz spisa proizlazi da je u zatraženi povrat PDV-a uključen PDV-a kojeg je tužitelj iskazao kao svoju obavezu po nenaplaćenim računima za isporuke prema kupcima, društvima iz koncerna Agrokor, navodeći da svoja potraživanja od tih društava nikad neće naplatiti s obzirom na zaključenu nagodbu u postupku izvanredne uprave od 20. lipnja 2018. godine. Naveo je da istekom 2018. godine u kojoj je nagodba zaključena, počeo teći šestogodišnji rok zastare prava na povrat predmetnog PDV-a te da zastara po navedenom nastupa 01. siječnja 2025. godine. Dostavio je popis nenaplaćenih računa s PDV-om koje je tužitelj ispostavio kupcima - društvu Konzum u razdoblju od 01. 1. 2016. do 09. 4. 2017. godine, kupcu Velpro u razdoblju od 19. 8. 2016. do 8. 2. 2017. godine te račun broj: 4950-VP1-1 od 2. ožujka 2017. godine s PDV-om kojeg je ispostavio kupcu Ledo.

11. Navedena društva – kupci tužitelja bila su povezana i/ili ovisna društva u odnosu na Agrokor koncern d.d. Zagreb, nad kojim društvima je otvoren postupak izvanredne uprave dana 10. travnja 2017. godine te je dana 20. lipnja 2018. godine sklopljena nagodba na temelju koje nagodbe je otpisan i dio potraživanja koja tužitelj nije naplatio.

12. Porezno tijelo je temeljem obavijesti o poreznom nadzoru od 07. veljače 2025. godine kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. do 30. studenog 2024. godine i nadzor o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma za razdoblje od 01. studenog 2024. do 07. veljače 2025. godine o čemu je sastavljen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od dana 16. srpnja 2025. godine, na koji je tužitelj uložio prigovor koji nije prihvaćen već je dana 29.rujna 2025. godine donijeto porezno rješenje.

13. Sukladno članku 90. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. godine o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u slučaju poništenja, otkaza,, raskida, odbijanja ili potpunog ili djelomičnog neplaćanja ili smanjenja cijene nakon isporuke, oporezivi iznos smanjuje se za odgovarajući iznos u skladu s uvjetima koje utvrđuju države članice (st. 1). U slučaju potpunog ili djelomičnog neplaćanja, države članice mogu odstupiti od stavka 1. (st. 2).

Navedeni članak je moguće da ima izravan učinak u nacionalnim okvirima.

14. Prema članku 33. stavak 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost

(„Narodne novine“, broj: 73/13,99/13,148/13,153/13,143/14,115/16, 106/18,121/19, 138/20, 39/22,113/22. i 33/23, dalje: ZPDV-st) ako se porezna osnovica promjeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja ili ako porezni obveznik kojem su isporučena dobra ili obavljene usluge koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu pisano izvijesti isporučitelja da nije zatražio povrat PDV-a prema odredbama članka 67. ili članka 68. toga Zakona.

15. Tužitelj je mogao ispraviti svoj PDV-a po računima navedenim kupcima samo kada njegovi kupci po tim računima i za isti iznos isprave odbitak PDV-a. Nepostojanje dokaza o ispravcima pretporeza kod kupaca onemogućava tužitelja ispravljanje PDV-a.

Sukladno navedenom tužitelj je imao mogućnost da izvrši umanjenje porezne osnovice po računima u prijavama za 2018. godinu po pravomoćnoj nagodbi odnosno najkasnije u roku od tri godine od isteka roka za podnošenje prijava kako je propisano člankom 76. stavak 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16,106/18,121/19,32/20,42/20,114/22,152/24, dalje: OPZ-a).

16. Prema članku 76. stavak 1. OPZ-a porezni obveznik može izvršiti ispravak prijave ako uoči da je porezna prijava koju je podnio ili koja je podnesena za njega netočna ili nepotpuna i da zbog toga može doći do manje ili više plaćenog poreza. Stavkom 3. istog članka je propisano da ispravak prijave iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik može izvršiti najkasnije u roku od tri godine od isteka roka za podnošenje prijave.

17. Slijedom naprijed navedenog, za ispravak porezne osnovice u slučaju kada se ispravak odnosi na račune izdane do 31. prosinca 2023. godine mora biti ispunjen uvjet iz članka 33. stavak 7. ZPDV-st, jer se radi se o izdanim računima na koja se primjenjuju odredbe o ispravku porezne osnovice iz članka 33. stavak 7. ZPDV -st. Stoga, sud ocjenjuje da je porezno tijelo tužitelju u smislu navedenih odredbi relevantnih propisa, zakonito odbilo zahtjev za povrat PDV-a od 20. prosinca 2024. godine te utvrdilo obvezu PDV-a.

Osnovanost navedenog stava proizlazi iz presuda Upravnih sudova i Visokog upravnog suda donesenih po istom činjeničnom osnovu, jer su i neka druga društva imali isporuke dobara društvima u koncernu Agrokor d.d . koje nisu naplatili s obzirom na sklopljenu nagodbu od dana 20. lipnja 2018. godine na temelju koje su otpisivana potraživanja tih društava (prodavatelja). Sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva za ovaj konkretni slučaj.

18. Kako je u postupku nadzora porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u Prijavi PDV-a za studeni 2024. godine, manje, odnosno netočno utvrdio poreznu osnovicu po stopi od 25 % u iznosu od 389.604,16 eura, zakonito je porezno tijelo pozivom na navedene odredbe nadzorom tužitelju obračunalo PDV-a u iznosu od 97.401.04 eura.

19. Slijedom naprijed navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 30. rujna 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Zajednički odvjetnički ured Adela Budinić-Kušeta, ŠĆ i BĆ, [adresa],

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.