Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-469/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 1, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4602/2024-10 od 22. prosinca 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4602/2024-10 od 22. prosinca 2025. tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28. veljače 2006. protiv ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika, kojom je određena ovrha radi naplate iznosa od 145,66 EUR / 1.097,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- iznos od 17,24 EUR / 129,93 kn od 01.07.2004. pa do isplate,

- iznos od 27,79 EUR / 209,36 kn od 01.08.2004. pa do isplate,

- iznos od 26,99 EUR / 203,34 kn od 01.09.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,22 EUR / 174,92 kn od 01.10.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,09 EUR / 121,23 kn od 01.11.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,17 EUR / 121,83 kn od 01.12.2004. pa do isplate,

- iznos od 18,17 EUR / 136,88 kn od 02.01.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,64 EUR / 178,11 kn / 23,64 EUR,

kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 60,00 kn/7.96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2006. pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 78,13 EUR (slovima: sedamdeset osam eura i trinaest centi) i trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR (slovima: devedeset jedan euro i četrdeset centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-11705/2006 od 28. veljače 2006. protiv ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika, kojom je određena ovrha radi naplate iznosa od 145,66 EUR / 1.097,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- iznos od 17,24 EUR / 129,93 kn od 01.07.2004. pa do isplate,

- iznos od 27,79 EUR / 209,36 kn od 01.08.2004. pa do isplate,

- iznos od 26,99 EUR / 203,34 kn od 01.09.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,22 EUR / 174,92 kn od 01.10.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,09 EUR / 121,23 kn od 01.11.2004. pa do isplate,

- iznos od 16,17 EUR / 121,83 kn od 01.12.2004. pa do isplate,

- iznos od 18,17 EUR / 136,88 kn od 02.01.2004. pa do isplate,

- iznos od 23,64 EUR / 178,11 kn / 23,64 EUR,

kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 60,00 kn / 7.96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2006. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 232,03 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 22.12.2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 7. siječnja 2026. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova žalbenog postupka, ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužbom tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrvd-11705/2006 od 28. veljače 2006., a radi naplate novčanog iznosa od 145,66 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 67,96 eura zbog toga što je nastupila zastara.

5.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica kao ovršenica rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-11705/06 od 1. srpnja 2024. upućena da protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 46. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008.; dalje: OZ) (zastara),

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrvd- 11705/2006 od 28. veljače 2006. prednici ovdje tužiteljice kao ovršenice JV naloženo da tuženiku kao ovrhovoditelju isplati iznos od 2.118,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, iznos od 356,22 kune na ime obračunatih kamata od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do dana donošenja rješenja o ovrsi i trošak ovrhe u iznosu od 120,00 kuna,

- da je ovrha određena na pokretninama ovršenice,

- da je ovršni postupak prekinut rješenjem suda broj Ovrvd-11705/06-10 od 14. listopada 2011. jer je ovršenica JV umrla dana **.**.2007.,

- da je rješenjem istog suda broj Ovrvd-11705/06-14 od 7. studenog 2023. nastavljen postupak i pozvana ovdje tužiteljica ŠV kao zakonska nasljednica JV da preuzme postupak,

- da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-219/2024-2 od 19. veljače 2024.,

- da je tužiteljica u svojstvu ovršenice izjavila žalbu po proteku roka protiv rješenja o ovrsi broj Ovrvd-11705/06 od 28. veljače 2006., nakon čega je upućena na pokretanje ove parnice,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv JV kao ovršenice podnio 23. siječnja 2006. prijedlog za ovrhu radi naplate nenaplaćenih troškova isporučene vode za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005. u ukupnom iznosu od 2.118,50 kuna, radi naplate zatezne kamate obračunate na glavnicu u iznosu od 356,22 kune od dospijeća mjesečnih računa do podnošenja prijedloga za ovrhu i da je određen ovršni trošak u iznosu od 120,00 kuna,

- da je JV rješenje o ovrsi broj Ovrvd-11705/06 od 28. veljače 2006. uredno primila 8. studenog 2006., protiv istog nije izjavila žalbu te je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno s danom 17. studeni 2006.

5.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da tražbina naknade za isporučenu vodu zastarijeva za jednu godinu, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

5.4. Kako iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženika koji je priložen uz prijedlog za ovrhu proizlazi da se radi o stambenom prostoru te da se utuženo potraživanje odnosi na redovno zaduženje za potrošnju vode za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005., a prijedlog za ovrhu je podnesen 23. siječnja 2006., to da je za potraživanja od lipnja do prosinca 2004. nastupila zastara jer je protekao jednogodišnji zastarni rok.

5.5. Mišljenje je prvostupanjskog suda da bez obzira što prednica tužiteljice nije podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi, kako ovrha nije dovršena i kako je istekao rok za podnošenje žalbe, da tužiteljica kao slijednica ranije ovršenice iz opravdanih razloga nije mogla istaknuti žalbeni razlog zastare jer je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno 19. veljače 2024., zbog čega prema članku 53. u svezi s člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a ima pravo na podnošenje žalbe po proteku roka bez obzira na postupanje svoje prednice. Obzirom da je istaknuti prigovor zastare osnovan, a da visina tuženiku nije bila sporna, to je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice.

5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

6. U svojoj žalbi tuženik iznosi stav da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 338. stavak 4. ZPP-a jer da pobijana odluka ne sadrži sve ono što je navedeno tim člankom, te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu se citira zakonski tekst navedene bitne povrede.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 388. stavak 4. ZPP-a jer je prvostupanjska odluka sastavljena sukladno navedenom članku i sadrži sve što je tim člankom propisano, a nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Tuženik navodi i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Prednica tužiteljice da nije pobijala rješenje o ovrsi pa je isto postalo pravomoćno, a kako postupak nije dovršen, to da je zastara u prekidu zbog čega je prigovor zastare tužiteljice u cijelosti neosnovan, kao i njezin tužbeni zahtjev.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na utvrđene činjenice.

7.2. Prema članku 233. stavak 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

7.3. Tražbina ovrhovoditelja utvrđena je rješenjem o ovrsi koje je donio Općinski sud u Zagrebu, dakle sudskom odlukom, protiv koje prednica tužiteljice kao izvorna ovršenica nije podnijela pravni lijek. Rješenjem o ovrsi obuhvaćeno je i potraživanje koje je već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu bilo u zastari, radi se o računima koji su dospjeli u periodu od lipnja do prosinca 2004., ali kako sud ne pazi po službenoj dužnosti na zastaru, a ovršenica nije podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa je ono postalo pravomoćno i ovršno, to je zastarjeli dug pravno priznat.

7.4. Protiv prednice tužiteljice kao ovršenice određena je ovrha na pokretninama i podnošenjem prijedloga za ovrhu došlo je do prekida zastare jer prema članku 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 242. ZOO-a propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

7.5. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 242. ZOO-a. Dakle, do prekida zastare je došlo 23. siječnja 2006. podnošenjem prijedloga za ovrhu te kako ovrha nikada nije bila obustavljena, već je bila u prekidu zbog smrti prvotne ovršenice, a nakon toga je nastavljena s ovdje tužiteljicom kao nasljednicom ranije ovršenice, to od podnošenja prijedloga za ovrhu nije istekao desetogodišnji zastarni rok.

7.6. Nasljednici stupaju na mjesto umrlog dužnika i preuzimaju ovršni postupak u onom stanju koje je postojalo u trenutku smrti njihova pravnog prednika. Kako je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno za života prednice tužiteljice, to se rješenje o ovrsi više ne može pobijati iz razloga koje je prednica tužiteljice propustila iznijeti u roku za podnošenje pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi kojim joj je naloženo platiti i dio tražbine koji je bio u zastari već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

7.7. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

8. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke prvostupanjske odluke, a primjenom članka 380. točka 3. u svezi sa člankom 166. stavak 2. ZPP-a.

8.1. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti, to je dužna temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a tuženiku naknaditi troškove cjelokupnog prvostupanjskog postupka i troškove žalbe obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom.

8.2. Vrijednost predmeta spora označena je s iznosom od 145,66 eura pa je to iznos od kojeg se računa nagrada za rad punomoćnika tuženika i sudska pristojba primjenom Tarife i ZSP-a.

8.3. Tuženiku se priznaje nagrada za sastav podneska od 10. srpnja 2025. po Tbr. 8.4. Tarife u iznosu od 12,50 eura te za zastupanje na ročištu 19. studenoga 2025. po Tbr. 9.1. Tarife iznos od 50,00 eura. Te iznose treba uvećati za iznos PDV-a od 25%, a što iznosi 15,63 eura, pa ukupni trošak koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku kao trošak prvostupanjskog postupka iznosi 78,13 eura. Trošak žalbe sastoji se od nagrade za sastav žalbe po Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 62,50 eura i iznosa PDV-a od 15,63 eura te sudske pristojbe na žalbu (plaćena) u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno trošak žalbe koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku iznosi 91,40 eura.

Koprivnica, 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković