REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4093/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnice Ines Ferlin i Olga Perović, odvjetnice u Umagu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćn ici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž - 1531/2025-2 od 22. siječnja 2026., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj P-1901/2019-50 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1531/2025-2 od 22. siječnja 2026., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – [adresa] poslovni broj P-1901/2019-50 od 23. srpnja 2025., podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22, 155/23. i 146/2025 – dalje: ZPP).
2. Tužiteljica je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnijela postavivši 1 (jedno) pravno pitanje, za koje tužiteljica smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužiteljice) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.
3. Tuženik je postavio 1 (jedno) pravno pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
„(i.) Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u cijelosti obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
Odnosno
Ima li korisnik kredita koji je kovertirao ugovor o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) pravo na isplatu zateznih kamata na pretplaćene iznose po osnovi odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, a koje kamate koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa do dana provedbe konverzije.“.
4. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje Konvencija) – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu (čl. 29. Ustava), jednakost svih pred zakonom (čl. 14. Ustava) te pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava i 13. Konvencija).
5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije dok je tuženik u odgovoru na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbaciti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu, a sve kako je nastavno obrazloženo. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom je pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odluci Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku. No, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti prigovora tuženika istaknutih tijekom postupka pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
8. U odnosu na pritužbu koja se odnosi na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tuženik na raspolaganju imao žalbu, kojom se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim. Stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on postavljen u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužiteljica i tuženik smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. i II. izreke, dok je u dijelu u kojem je prijedlog tuženika podnesen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
