Poslovni broj: Usž-2207/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić-Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BČPO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. Policijske postaje Zagreb, Kruge 52, radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4944/2025-10 od 20. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4944/2025-10 od 20. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništen je rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/4954, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenoga 2025, dok su točkom II. i III. Izreke odbijeni zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
2. Rješenjem tuženika od 11. studenoga 2025. određeno je da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj od 14. siječnja 2025. te da je isti dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP). Istim rješenjem određeno je da se tužitelju određuje zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od 1 (jedne) godine računajući od dana prisilnog udaljenja te da će se istoga udaljiti u državu njegovog podrijetla Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku, ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
3. Protiv točke I. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 39/2026. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da europska pravna praksa i načelo razmjernosti nalažu da mjera protjerivanja mora biti utemeljena na stvarnom i dovoljno ozbiljnom riziku za temeljne interese društva, dok se jednokratni prekršaj neprimjerenog ponašanja u autobusu ne može smatrati ponašanjem koje trajno ugrožava javni poredak. Također, navodi da bi okolnosti poput duljine boravka tužitelja i socijalne integracije trebale imati prevagu nad počinjenim izoliranim incidentom. U odnosu na navod suda da je trajanje zabrane ulaska u Europski gospodarski prostor blizu zakonskom minimumu, ističe da je taj minimum u konkretnom slučaju nerazmjeran težini djela. Predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi presudu u pobijanom dijelu.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da ostaje u cijelosti kod svog očitovanja danog u upravnom sporu te predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice za rješavanje predmetne upravne stvari te je primjenom mjerodavne odredbe članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj : 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) odbio tužbeni zahtjev.
8. Prema podacima iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-16179/2025 od 11. studenoga 2025. tužitelj pravomoćno osuđen zbog počinjenja prekršaja kažnjivog po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) te je isti osuđen na novčanu kaznu u iznosu od četiristo eura uz primijenjenu zaštitnu mjeru udaljenja s područja Grada Zagreba u trajanju od četiri mjeseca. Saslušan na zapisnik od 11. studenog 2025., uz sudjelovanje ovlaštenog tumača za arapski jezik (putem telefona), nakon upoznavanja s pravima na opunomoćenika, obavještavanja člana obitelji i druge osobe i prava na besplatnu pravnu pomoć, izjavio je da je u Zagreb došao na razgovor kod drugog poslodavca jer nije zadovoljan plaćom te da u Republici Hrvatskoj nema obitelj i ne posjeduje nekretnine. Tužitelj je zapisnik potpisao bez primjedbi.
9. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o takvom prekršaju koji dovodi do ocjene o tome da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i da je stoga nužno njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske, odnosno iz EGP-a. Prvostupanjski sud je utvrdio da okolnosti počinjenja prekršaja u odnosu na izrečenu sankciju u cijelosti zadovo ljavaju test razmjernosti te da su u osporavanom rješenju tuženika razmotrene i okolnosti koje bi utjecale na zaštitu od protjerivanja, kao što su duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturna integracija i veze tužitelja s državom podrijetla te da na temelju spomenutih okolnosti tužitelj ne uživa nikakvu zaštitu od protjerivanja. Prvostupanjski sud je odgovorio i na prigovor da je razdoblje zabrane ulaska u EGP prestrogo i nerazmjerno, navodeći da se radi o zabrani koja je blizu propisanom zakonskom minimumu.
10. Neosnovani su navodi izneseni u žalbi da bi duljina boravka tužitelja i socijalna integracija trebali imali prevagu nad počinjenim prekršajem, pogotovo kada se uzme u obzir da je tužitelj osoba mlađe životne dobi, koja nije u Republici Hrvatskoj socijalno ni kulturno integrirana, budući da nema članova obitelji i u Republici Hrvatskoj boravi tek od siječnja 2025. godine. Imajući u vidu gore navedeno te prirodu prekršaja za koje je tužitelj osuđen, ovaj Sud smatra da u konkretnoj situaciji javni interes preteže u odnosu na privatni interes tužitelja te prihvaća stav prvostupanjskog suda da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i da je nužno njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske, odnosno iz EGP-a. Također, prihvaća se i ocjena prvostupanjskog suda da je izrečena zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od jedne godine prikladna i razmjerna svim okolnostima slučaja.
11. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude.
U Zagrebu, 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
