Poslovni broj: Usž-2433/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić-Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JĆT, državljanina Filipina, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Marković, odvjetnik u odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić, Zagreb, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada, Krapina, Trg dr. Franje Tuđmana 10, radi rješenja o povratku, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-785/2026-8 od 23. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Žalba tuženika se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-785/2026-8 od 23. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor. U točki II. Izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja. Pod točkom III. Izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora u preostalom dijelu.
2. Tuženik je protiv točke II. navedenog rješenja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi, u bitnom, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik dao povod za spor jer je u trenutku donošenja rješenja o povratku tužitelj nesporno na području Republike Hrvatske boravio nezakonito, s obzirom da mu je Policijska postaja Ludbreg ukinula dozvolu za boravak i rad dana 17. studenog 2025. te da nisu postojale nikakve zakonske zapreke za donošenje rješenja o povratku. Naveo je da tužitelj tijekom saslušanja nije ni na koji način učinio tuženiku dostupnom informaciju da je za njega poslodavac „AK BAU Project d.o.o.“ podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Također, da podaci o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavca „AK BAU Project d.o.o.“ nisu bili dostupni tuženiku jer ga Policijska postaja Ivanec nije preuzela s platforme Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i samim time nije vidljiv službenicima Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada u Evidenciji određenih kategorija stranaca na Informacijskom sustavu u Ministarstvu unutarnjih poslova. Naveo je da je nejasno iz kojeg razloga je postupio protivno članka 90. stavka 2. Zakona o strancima u svezi sa člankom 58. stavkom 8. istog Zakona, prema kojem će zahtjev za izdavanje dozvole biti odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. Zakona o strancima. Smatra da podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak ne daje pravo na zakonit boravak jer sukladno odredbama Zakona o strancima državljanin treće zemlje može boraviti u Republici Hrvatskoj isključivo ako za to ima zakonitu osnovu. Ističe da pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ne podrazumijeva da će zahtjev za ishođenjem dozvole za boravak i rad biti pozitivno riješen, osobito imajući u vidu da je tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva nezakonito boravio na području Republike Hrvatske. Navodi da u konkretnom slučaju tužba nije bila nužna jer je tužitelj već imao pokrenut postupak za reguliranje statusa. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsko rješenje u osporavanom dijelu i donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave krapinsko- zagorske, Policijske uprave Krapina s Ispostavom Pregrada, KLASA: UP/I-216-04/26- 02/73, URBROJ: 511-17-08-26-1 od 14. siječnja 2026. Tim je rješenjem utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj te da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 30 dana, računajući od prvog dana od dostave rješenja, uz određenje da će ga se prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak te obvezu prijave policijskom službeniku na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, odnosno diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Nadalje, u odgovoru na tužbu navedeno je da je nakon što je zahtjev predan 13. siječnja 2026. naknadno odobren od Policijske postaje Ivanec, da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad s rokom važenja od 16. veljače 2026. do 15. veljače 2029. te da je stoga sukladno članku 187. stavku 5. Zakona o strancima, rješenje o povratku automatski ukinuto donošenjem rješenja o odobrenju dozvole za boravak i rad. Tužitelj je u odnosu na zaprimljeni odgovor na tužbu naveo kako je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu s obzirom na navode odgovora na tužbu u kojemu se ističe da je osporeno rješenje ukinuto. Predložio je obustaviti upravni spor.
5. Prvostupanjski sud je na temelju navedenog obustavio upravni spor na temelju članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske-dalje: ZUS) ocjenjujući da su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. istog Zakona prema kojem će sud obustaviti spor ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.
6. Ispitujući pobijanu odluku o naknadi troška spora sadržanu u točki II. izreke rješenja, u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je ista odluka na zakonu osnovana.
7. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. Prema članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
9. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik postupio po tužbenom zahtjevu u tijeku spora, slijedom čega je spor obustavljen, prvostupanjski sud je u točki II. izreke osporavanog rješenja tužitelju na ime opravdanih troškova spora pravilno dosudio iznos od 1.250,00 eura, za sastav tužbe.
9.1. Pritom se napominje kako u odnosu na navedeni način okončanja upravnog spora sadržan u točki I. izreke pobijanog rješenja, niti tuženik niti tužitelj nisu uložili žalbu, slijedom čega je točka I. izreke rješenja postala pravomoćna.
10. Stoga je primjenom članka 135. stavak 1. u vezi sa člankom 128. stavka 4. ZUS- a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
