Poslovni broj: Usž-3168/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1837/2026-10 od 15. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1837/2026-10 od 15. lipnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, upravni spor je obustavljen. U točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave pravomoćnog rješenja. Točkom III. izreke rješenja, u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora se odbija.
2. Tuženik žalbom pobija točku II. izreke rješenja suda navodeći u bitnome da je u konkretnom slučaju predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu , obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (članak 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Poziva se na članke 8. i 147. stavke 1. i 6. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da u predmetnom sporu nema nikakvog akta koji se osporava, a cijeli spor se svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u sladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da se radi o jednostavnom sporu, a tužba je stereotipna. Navodi da se predmetnom tužbom traži donošenje odluke, bilo kakve, a svrha tužbe je slična požurnici. Citira članak 144. i članak 147. stavak 8. Zakona o upravnim sporovima te ističe da je tijekom upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu, a tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na pobijanje naknadno donesenog rješenja, pa smatra da je jedini cilj tužbe bio naplatiti trošak sastava tužbe. Navodi da kada se radi o jednostavnom upravnom sporu, jednostavnoj tužbi, kada sudovi i javnopravna tijela imaju obvezu stranci pružiti pravnu pomoć , uključujući i pomoć oko sastava tužbe, kada nema neizvjesnosti oko uspjeha u sporu ni kontradiktornog postupka, kada uspjeh u sporu predstavlja to što javnopravno tijelo nije riješilo žalbu u roku, a spor je riješen mirno i bez intervencije suda, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Predlaže poništiti točku II. izreke prvostupanjskog rješenja i odlučiti o troškovima spora sukladno člancima 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo, a navodi tuženika iz žalbe su neosnovani. Navodi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski upravni postupak pokrenut 20. siječnja 2025., da prvostupanjsko tijelo nije provelo postupak ni donijelo odluku u zakonskom roku, već je odluka donesena 27. studenoga 2025. Na navedenu prvostupanjsku odluku tužiteljica je izjavila žalbu 12. prosinca 2025., a o toj žalbi tuženik nije odlučio u zakonskom roku, pa je pokrenut upravni spor 2. travnja 2026. Tuženik je tek 8. lipnja 2026. donio odluku o žalbi. Smatra da je tuženik mogao izbjeći upravni spor i plaćanje troška da je u zakonskom roku proveo postupak i donio odluku o žalbi. Zaključuje da kako je tuženik odluku o žalbi donio tek nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu i pripada joj naknada za opravdane troškove odnosno za sastav tužbe. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Tuženik je 1. rujna 2026. dostavio i odgovor na odgovor tužiteljice na žalbu tuženika u kojem navodi da tužiteljica nije podn ijela zasebnu tužbu radi poništavanja rješenja tuženika od 8. lipnja 2026. Ističe da je postupio po tužbenom zahtjevu, da tužiteljica nije imala niti ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari , već joj je cilj bio podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi ostvarenja naknade troškova upravnog spora, što da ukazuje na zlouporabu prava. Poziva se na članak 8. i članak 147. stavak 8. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda i odlučiti o troškovima spora sukladno člancima 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema članku 144. stavku 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a prema stavku 2. članka 144. troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
9. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i sudskog spisa proizlazi da je tužiteljica 2. travnja 2026. podnijela tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije odlučio o žalbi izjavljenoj 12. prosinca 2025. na rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, Područne službe u Zagrebu od 27. studenoga 2025., u predmetu radi tjelesnog oštećenja. U tužbi je predloženo da se naloži tuženiku donošenje rješenja o žalbi uz naknadu troškova upravnog spora.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je o žalbi tužiteljice odlučeno rješenjem Središnje službe od 8. lipnja 2026. kojim je žalba odbijena te je predložio obustaviti spor.
11. Tužiteljica je u podnesku od 12. lipnja 2026. navela da u ovom upravnom sporu ne proširuje tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika kojim je odlučio o žalbi, predlaže obustaviti ovaj upravni spor te potražuje troškove upravnog spora.
12. S obzirom na to da je tuženik u tijeku upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu, to je sud obustavio spor na temelju članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS -a (točka I. izreke rješenja suda). Kako je podnošenje tužbe bilo opravdano jer je postojala šutnja uprave, to je tužiteljici dosuđen trošak upravnog spora u smislu članka 144. u vezi s člankom 147. stavkom 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. i 107/25.), točka II. izreke rješenja. Prvostupanjski sud nije ocijenio opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podneska kojim se očitovala na rješenje suda o eventualnom proširenju tužbenog zahtjeva te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen (točka III. izreke rješenja).
13. Razlozi navedeni u žalbi tuženika nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja, koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članaka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
