Poslovni broj: Usž-3523/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZŽ iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku, bratu ŽŽ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-86/2023-5 od 31. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-86/2023-5 od 31. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA:140-03/22-03/03128554307, URBROJ: 341-99-06/2-22-6700 od 29. studenog 2022.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I - 140-03/21-03/03128554307, URBROJ: 341-18-06/2-21-37756, broj spisa: 151515 od 29. travnja 2022.
2.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. travnja 2022. tužitelju je nakon smrti majke PŽ priznato pravo na obiteljsku mirovinu te su određeni iznosi mirovine koji će mu se mjesečno isplaćivati od 1. rujna 2018., od 1. siječnja 2019., od 1. srpnja 2019., od 1. siječnja 2020., od 1. srpnja 2020., od 1. siječnja 2021., od 1. srpnja 2021. i od 1. siječnja 2022. Odlučeno je da tužitelju isplata mirovine pripada od 1. rujna 2018., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za šest mjeseci unatrag, da ću ju isplaćivati Zavod iz sredstava Državnog proračuna mjesečno unatrag, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 86. stavak 8. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13.), smatrajući da se tom odredbom, pri određivanju obiteljske mirovine treba primijeniti mirovinski faktor iz članka 87. stavka 1. točke 9. tog Zakona. 3.1. Tužitelj navodi da je njegova majka PŽ bila korisnica starosne mirovine ostvarene 1993. , prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013., da je starosnu mirovinu ostvarila na temelju godina starosti i ostvarenog staža. Isplata te mirovine prema međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije započela je 2004. Navedena okolnost nije mogla biti zanemarena pri određivanju obiteljske mirovine nakon njezine smrti. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće obrazloženje za primjenu članka 86. stavka 8. Zakona na način na koji ga je primijenio, odnosno za primjenu mirovinskog faktora iz članka 87. stavka 1. točke 9. tog Zakona.
3.1. Tužitelj predlaže Sudu da žalbu usvoji, pobijanu presudu preinači i usvoji njegov tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja upravnog postupka donesena u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je kod tužitelja, sina pokojne PŽ, prije smrti majke, 14. prosinca 2015., postojao potpuni gubitak radne sposobnosti , slijedom čega je ispunio uvjet za priznanje obiteljske mirovine. To je u postupku utvrđeno višim vještačenjem i revizijom. Sud to prihvaća. Budući da je njegova majka u trenutku smrti bila korisnica starosne mirovine, sud je visinu obiteljske mirovine odredio prema članku 86. stavku 8. u vezi s člankom 87. stavkom 1. točkom 9. Zakona, primijenivši mirovinski faktor 0,7 jer je tužitelj bio jedini član obitelji koji je koristio obiteljsku mirovinu. Tužitelj je tvrdio da je njegova mirovina trebala biti obračunata primjenom faktora 1,0 jer sam koristi obiteljsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.
10. Nesporno je da tužitelj ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu kao član obitelji pokojne majke PŽ koja je u trenutku smrti bila korisnica starosne mirovine i da je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti koji je nastupio prije smrti majke, zbog čega je ostvario pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima propisanim Zakonom. Međutim, suprotno navodima žalbe, navedene činjenice nisu od utjecaja na određivanje mirovinskog faktora pri računanju visine obiteljske mirovine.
11. Prema članku 86. stavku 8. Zakona, nakon smrti korisnika starosne mirovine obiteljska mirovina se određuje na temelju osobnih bodova korisnika mirovine u trenutku smrti, uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 87. stavka 1. točke 9. Zakona. Tom je odredbom, za slučaj kada obiteljsku mirovinu koristi jedan član obitelji, propisan mirovinski faktor 0,7. Stoga je za određivanje visine obiteljske mirovine u konkretnom slučaju odlučna činjenica da je tužitelj jedini korisnik obiteljske mirovine iza pokojne korisnice starosne mirovine, a ne okolnost zbog koje je tužitelj kao član obitelji stekao pravo na obiteljsku mirovinu.
11.1. U ovom je slučaju potrebno razlikovati uvjete za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu od načina određivanja njezine visine. Činjenica da je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti predstavlja osnovu za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, ali sama po sebi ne dovodi do primjene mirovinskog faktora propisanog za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Tužitelj pogrešno dovodi u vezu mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i mirovinski faktor za obiteljsku mirovinu. Člankom 87. stavkom 1. ZOMO-a ti su slučajevi zasebno uređeni: za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti propisan je faktor 1,0, dok je za obiteljsku mirovinu faktor određen prema broju članova obitelji koji je koriste, pa za jednog člana iznosi 0,7. Stoga činjenica da je tužitelj zbog potpunog gubitka radne sposobnosti stekao svojstvo korisnika obiteljske mirovine ne znači da se njegova obiteljska mirovina određuje kao invalidska mirovina, niti da se pri njezinu određivanju primjenjuje faktor 1,0. Vrsta prava koje se određuje jest obiteljska mirovina, a ne invalidska mirovina, pa se na njezino određivanje primjenjuje za to pravo propisani mirovinski faktor.
12. Suprotno žalbenim navodima, iz članka 86. stavka 8. Zakona ne proizlazi da bi se tužitelju, zbog njegovog potpunog gubitka radne sposobnosti, pri određivanju obiteljske mirovine trebao primijeniti mirovinski faktor propisan za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Ta odredba propisuje da se nakon smrti korisnika starosne mirovine obiteljska mirovina određuje uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 87. stavka 1. točke 9. Zakona, odnosno faktora određenog za obiteljsku mirovinu. Pritom okolnost na koju tužitelj ukazuje u žalbi, da je njegova majka pravo na starosnu mirovinu ostvarila 1993., odnosno da joj je isplata razmjernog dijela mirovine temeljem međunarodnog ugovora započela 2004., nije od utjecaja na primjenu navedene odredbe.
13. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
