Poslovni broj: Usž-3729/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 22 protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1560/2023-17 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1560/2023-17 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenja tuženika, UP/II-141-02/23- 01/03433051570, URBROJ: 341-99-05/3-23-1258 od 3. svibnja 2023. rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I - 141-02/23-01/03433051570, URBROJ: 341-15-05/3-23-1531 od 3. veljače 2023. (točke I. i II. izreke); tužitelju, kod kojega je zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato je počevši od 28. svibnja 2018. pravo na invalidsku mirovinu (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 60 dana (točka IV. izreke). Točkom V. izreke odlučeno da će se o naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Osijeku odlučiti zasebnim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika od 3. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 3. veljače 2023. kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te je ujedno odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje invalidske mirovine.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o datumu nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja. Smatra da nije bilo osnove pokloniti vjeru nalazu i mišljenju sudske vještakinje u dijelu u kojem je utvrdila da je djelomičn i gubitak radne sposobnosti tužitelja nastao 28. svibnja 2018. Navedeno iz razloga što je u ranijem postupku pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu utvrđeno da je datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja 15. prosinca 2021. Tuženik se poziva i na članak 128. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojem se danom nastanka smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno tjelesnog oštećenja smatra dan kada je na temelju pregleda nadležno tijelo vještačenja dalo odgovarajuće mišljenje , zbog čega smatra pravilnim datum utvrđen u upravnom postupku. Tuženik ističe da prvostupanjski sud, iako je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu od 28. svibnja 2018., nije odlučio o svoti mirovine koja tužitelju pripada od navedenog datuma niti je prvostupanjskom tijelu naložio da o tome donese rješenje.

3.1. Tuženik predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti i da odbije tužbeni zahtjev za poništenje upravnih rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

3.2. Podredno, tuženik pobija odluku o troškovima. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) na radnje poduzete prije njezinog stupanja na snagu. Budući da je od tužba podnesena 5. lipnja 2023., dakle, prije stupanja na snagu nove Tarife tuženik smatra da je za sastav tužbe trebalo primijeniti ranije važeću Tarifu te tužitelju za tu radnju priznati 250 bodova odnosno 3.750,00 kuna (497,71 eura), a ne 1000 eura. Stoga predlaže da se odluka o troškovima preinači i trošak odredi prema Tarifi važećoj u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost ponavljajući navode obrazloženja prvostupanjske presude. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom sporu, prvostupanjski sud je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18., 16/22., 96/23.; dalje Uredba), odlučio o pravu tužitelja. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge za donošenje svoje odluke. U prosuđivanju provedenih dokaza, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 16. siječnja 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti s omjerom 50 % bolest i 50 % ozljeda na radu. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu započeo je zahtjevom tužitelja kojim je isti od prvostupanjskog javnopravnog tijela zatražio je ponovno određivanje invalidske mirovine jer je smatrao da je stanje pogoršano i da je veći dio njegova gubitka radne sposobnosti posljedica ozljede na radu kao i to da je do gubitka radne sposobnosti došlo ranije nego to bilo utvrđeno u upravnom postupku. Prvostupanjskim upravnim rješenjem njegov je zahtjev odbijen, a to je rješenje potvrđeno odlukom tuženika. Sud je proveo sudsko-medicinsko vještačenje, a vještakinja dr. Marija Zavalić je zaključila da je kod tužitelja došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti 28. svibnja 2018., a uzrok tome je 70 % ozljeda na radu i njezine posljedice, a 30 % bolest. Vještakinja je utvrdila da je 28. svibnja 2018. trenutak kada su već bili definirani svi relevantni kronični zdravstveni poremećaji kod tužitelja koji su imali trajni utjecaj na njegovu radnu sposobnost. Naime, prema pravilima vještačenja kao datum nastanka gubitka radne sposobnosti u pravilu se uzima datum kada je vještačenjem utvrđena relevantna činjenica, ali se raniji datum može utvrditi na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja. Prvostupanjski sud je prihvatio datum koji je utvrdila vještakinja, ali nije prihvatio njezin omjer uzroka nastanka gubitka radne sposobnosti.

9. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika kojim osporava datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti utvrđen prvostupanjskom presudom, odnosno 28. svibnja 2018. Prema članku 128. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, kao dan nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti u pravilu se uzima dan kada je na temelju pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju dano odgovarajuće mišljenje nadležnog tijela vještačenja, ali se, iznimno, raniji datum može utvrditi na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja . Istovjetno pravilo sadržano je i u članku 19. stavku 3. Uredbe koje uređuju utvrđivanje datuma nastanka smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti. Prema tim odredbama, datum nastanka u pravilu se vezuje uz datum vještačenja, dok se iznimno nastanak prije obavljenog pregleda može utvrditi na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja. Stoga okolnost da je u upravnom postupku kao datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti utvrđen 15. prosinca 2021., odnosno datum vještačenja nadležnog tijela, sama po sebi nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Naime, taj datum predstavlja datum utvrđen primjenom općeg pravila, dok je Zakonom i Uredbom izrijekom omogućeno da se, kada za to postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija, utvrdi i raniji datum nastanka.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje te medicinske dokumentacije koja se odnosi na ranije razdoblje, utvrdio da je kod tužitelja već 28. svibnja 2018. postojalo zdravstveno stanje koje je za posljedicu imalo djelomični gubitak radne sposobnosti. Sudska je vještakinja, imajući u vidu cjelokupnu raspoloživu medicinsku dokumentaciju i vremenski slijed utvrđenih zdravstvenih promjena, obrazloženo odredila upravo navedeni datum kao datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

10.1. Takav zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa Zakonom i Uredbom koji propisi predviđaju mogućnost utvrđivanja ranijeg datuma na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja. Stoga nije osnovano stajalište tuženika da je prvostupanjski sud bio dužan prihvatiti 15. prosinca 2021. samo zato što je toga dana provedeno vještačenje u upravnom postupku.

11. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije mogao sam riješiti predmet jer nije utvrdio konkretnu svotu invalidske mirovine niti je u izreci izrijekom naložio prvostupanjskom javnopravnom tijelu donošenje odgovarajućeg rješenja. Naime, prema članku 117. stavku 1. ZUS-a, kada sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili kada je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, sam utvrdio pravno odlučne činjenice i odlučio o tužiteljevu pravu na invalidsku mirovinu, uključujući datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti i uzrok njegova nastanka. Stoga nije bilo zapreke da sud sam riješi stvar u smislu navedene odredbe ZUS -a. Okolnost da prvostupanjski sud pritom nije u izreci odredio konkretan mjesečni iznos invalidske mirovine niti je izrijekom naložio nadležnom prvostupanjskom javnopravnom tijelu donošenje odgovarajućeg rješenja ne utječe na zakonitost pobijane presude. Naime, pravomoćnom presudom utvrđeni su pravna osnova i odlučne činjenice na kojima se temelji ostvarivanje tužiteljeva prava, dok će se konkretna svota invalidske mirovine utvrditi odgovarajućim obračunom i rješenjem nadležnog javnopravnog tijela u postupku izvršenja ove presude, primjenom mjerodavnih odredaba Zakona.

11.1. Prema članku 151. ZUS-a tuženik, odnosno nadležno tijelo koje je dužno izvršiti presudu, obvezno je postupiti sukladno izreci pravomoćne presude te je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Stoga obveza nadležnog prvostupanjskog javnopravnog tijela da, u izvršenju pravomoćne presude, donese odgovarajuće rješenje kojim će urediti daljnje posljedice priznanja tužiteljeva prava, uključujući utvrđenje svote invalidske mirovine, proizlazi neposredno iz zakona i pravomoćne sudske odluke, neovisno o tome što takva obveza nije posebno navedena u izreci prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, propust prvostupanjskog suda da u izreci posebno obveže nadležno prvostupanjsko javnopravno tijelo na donošenje odgovarajućeg rješenja, kao ni propust da sam izračuna konkretnu svotu invalidske mirovine, ne predstavljaju nedostatke koji bi utjecali na zakonitost pobijane presude.

12. Odluka o troškovima upravnog spora donesena je sukladno članku 147. stavcima 1., 2. i 4. ZUS-a. Sud je pravilo obrazložio za koje je radnje tužitelju priznao trošak pravilno primijenivši važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23.).

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome ne iznosi nove činjenice relevantne za donošenje odluke u ovome predmetu, već ponavlja utvrđenja iz upravnog spora, nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

U Zagrebu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić