Poslovni broj: Usž-1980/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5126/2024-7 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5126/2024-7 od 27. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1876, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 1. lipnja 2023. i predmet je vraćen na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošen ja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ovog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen.
2. Tužiteljica žalbom pobija točku II. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Smatra da je obrazloženje presude u odnosu na troškove upravnog spora nejasno jer ne proizlazi iz stanja spisa. Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud, pored naknade troškova za sastav tužbe, ocijenio opravdanim i trošak za sastav „zahtjeva za izvršenje presude“, a naknadu kojeg troška nikada nije zatražila jer navedena radnja nije učinjena tijekom upravnog spora. Smatra da se odluka o troškovima upravnog spora ne može ispitati i djelotvorno pobijati. S tim u vezi smatra da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na (djelotvoran) pravni lijek. Pri tome ističe da je sud u obrazloženju presude propustio pojedinačno navesti radnje za koje je odbio zahtjev za naknadu troškova, iz čega bi se moglo zaključiti koje su radnje uistinu priznate kao opravdane, a koje nisu. Zbog navedenog propusta smatra da ne može valjano pobijati donesenu odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništiti pobijanu točku II. izreke presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, na žalbu nije odgovorio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1876, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 1. lipnja 2023. Kako je točkom I. izreke pobijane presude spor okončan u korist tužiteljice, to je, ovdje pobijanom točkom II. izreke prvostupanjskog suda, pravilno odlučeno o njezinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.
7. Tužiteljica je zahtjev za naknadu (specificiranih) pojedinačnih i ukupnih troškova upravnog spora postavila na ročištu održanom 20. siječnja 2026. Prema troškovniku predanom u spis, tužiteljica je zatražila trošak za sastav tužbe, podneska od 12. listopada 2023. i podneska od 20. veljače 2024., zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2026. i ročištu za objavu, za svaku radnju iznos od po 1.000,00 eura uvećano za PDV, te čekanje na dva ročišta (svako po 437,50 eura), sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 eura.
8. Prvostupanjski sud je opravdanim ocijenio trošak za sastav tužbe, u skladu s Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 eura i za zahtjev za izvršenje presude u iznosu 1.000,00 eura, u skladu s Tbr. 27/2. Tarife, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost, te je tužiteljici dosudio trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a. U odnosu na preostali dio zahtjeva, sud je ocijenio da zatraženi trošak nije opravdan jer se ne radi o obveznim radnjama za tužiteljicu niti o radnjama od utjecaja na meritum spora, dok trošak sudskih pristojbi za tužiteljicu nije ni nastao.
9. Imajući na umu sve navedeno i s obzirom na to da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu, trebalo je, na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, utvrditi obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 20. siječnja 2026. u iznosu od po 1.250,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. i Tbr. 27/2. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, dok je u preostalom dijelu zahtjev pravilno odbijen s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. Kako je pobijanom točkom II. izreke presude tužiteljici iznos opravdanih troškova upravnog spora pravilno dosuđen, time što je omaškom u obrazloženju umjesto „ročišta održanog 20. siječnja 2026.“ trošak priznat za sastav „zahtjeva za izvršenje presude“, prema ocjeni ovog Suda ne radi se o povredi zbog koje bi se razlozi navedeni u žalbi mogli ocijeniti osnovanima i koja bi dovela do drugačije odluke ovog Suda.
11. U odnosu na prigovor povrede ustavnog i konvencijskog prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama prihvatio načelna stajališta Europskog suda za ljudska prava u pogledu članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija) prema kojima standardi članka 13. Konvencije nalažu uvođenje domaćeg pravnog sredstva koje nadležnom domaćem tijelu pružaju mogućnost da u meritumu odluči o relevantnom prigovoru na temelju Konvencije i da osigura odgovarajuću pomoć, s time da države ugovornice imaju određeno diskrecijsko pravo glede načina na koji će udovoljiti svojim obvezama iz te odredbe (P protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 15. studenoga 1996., Reports 1996-V, str. 1869-70, § 145). Domaće pravno sredstvo koje zahtijeva članak 13. Konvencije mora biti „djelotvorno u praksi, kao i u pravu, osobito u smislu da njegovo korištenje ne smije biti neopravdano ometano činima i propustima vlasti tužene države" (Iatridis protiv Grčke, presuda, Veliko vijeće, 25. ožujka 1999., zahtjev br. 31107/96 i Štitić protiv Hrvatske, presuda, 8. studenoga 2007., zahtjev br. 29660/03).
12. S obzirom na to da je tužiteljici protiv pobijane točke II. izreke presude omogućeno podnošenje žalbe ovome Sudu, u kojoj je istaknula prigovore koje je smatrala relevantnima za pobijanje odluke prvostupanjskog suda, to ovaj Sud ocjenjuje da joj nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na djelotvoran pravni lijek jer je Sud u cijelosti ispitao njezine žalbene navode i o istima donio odluku. Pri tome ovaj Sud primjećuje da tužiteljica u žalbi nije osporila ocjenu prvostupanjskog suda o (ne)opravdanosti pojedine poduzete radnje u upravnom sporu i visine dosuđenih troškova, već je samo načelno osporila donesenu odluku o troškovima upravnog spora zbog nemogućnosti utvrđenja za koje je točno radnje priznat trošak.
13. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost pobijane točke II. izreke presude, koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
