1                     Poslovni broj: P-528/2023-13

 

 

 

                 

         Republika Hrvatska

      Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

                                                                      Poslovni broj: P-528/2023-13

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Marijani Žulj Jakovljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. G. (OIB: …) iz O., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda D. Š., I. K. R., I. J. i D. V. odvjetnicima iz O., protiv tuženice S. I. (OIB: …) iz A., radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 14. svibnja 2024. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Nalaže se tuženici S. I. iz A., OIB: …, predati tužitelju D. G. iz O., OIB: …, u posjed pokretninu - laka prikolica, reg. oznake OS…, marke i tip samogradnja, P-152545, oblik karoserije – otvoreno s ceradom, sive boje, broj šasije H010A510, u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je dana 02. svibnja 2023. godine podnio tužbu u kojoj navodi kako je vlasnik pokretnine - laka prikolica, reg. oznake OS…, marke i tip samogradnja, P-152545, oblik karoserije – otvoreno s ceradom, sive boje. Tužitelj je tijekom jeseni 2022. godine uz suglasnost tuženice ostavio predmetnu pokretninu na nekretnini u vlasništvu tuženice upisane u k.o. A., zk. ul. br. 312, kč. br. 305, u naravi kuća, dvor i oranica, površine 1060 m2. Nadalje, tužitelj se obratio tuženici dopisom od 20. ožujka 2023. godine radi predaje predmetne pokretnine u posjed tužitelju, međutim tuženica do danas nije dala odgovor na dopis niti je vratila u posjed tužitelju predmetnu pokretninu. Dakle, tuženica se neovlašteno nalazi u posjedu predmetne pokretnine, a koja pokretnina je u vlasništvu tužitelja. Naime, odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu određeno je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje, odredbom čl. 162. Zakona o vlasništvu određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom tužitelj ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Slijedom svega navedenog, nesporno je da se pokretnina u vlasništvu tužitelja nalazi u posjedu tuženice bez ikakve osnove u pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu, stoga je tuženica u obvezi vratiti tužitelju njegovu pokretninu na njegovo traženje. Tužitelj stoga predlaže naslovnom sudu temeljem odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima donijeti presudu kao u izreci.

 

2.               Na ročištu održanom 23. travnja 2024. godine, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je naznačio broj šasije predmetne prikolice.

 

3.               Tuženica, u odgovoru na tužbu od 07. studenoga 2023. godine, navodi kako ju je tužitelj tijekom jeseni 2022. godine molio da parkira svoju pokretninu na njenu nekretninu, s obzirom da je tužitelj tada bio u braku s njezinom majkom Đ. G., a ona mu je to i omogućila. Tužitelj se usmeno obvezao da će svoju pokretninu odvesti s njene nekretnine u sljedećih 6 mjeseci te će platiti ležarinu za prikolicu u iznosu od 50 eura mjesečno. U jesen/zimu 2022./2023. godine, nakon što je tužitelj fizički napao i ozlijedio njenu majku te prijetio njenoj sestri, isti završava u istražnom zatvoru u Osijeku i od tada tuženica nije u kontaktu s tužiteljem. Nakon izlaska tužitelja iz zatvora, bezuspješno pokušava stupiti u kontakt s njim telefonskim putem preko društvenih mreža te preko E. G. (tužiteljeve kćeri) u cilju da dođe i odveze svoju pokretninu s njene nekretnine te da joj plati što je obećao. Tuženica smatra kako nije dužna tužitelju vraćati njegovu pokretninu, pošto mu ništa nije niti uzela, već je on dužan doći po nju i odvesti ju s njene nekretnine kako ju je i dovezao te platiti ležarinu kako je unaprijed bilo dogovoreno. Moli sud da naloži tužitelju da konačno preuzme svoju pokretninu, a koja se nalazi na njenoj nekretnini, te da plati ležarinu za svoju pokretninu u iznosu od 600,00 eura za 12 mjeseci ležanja ne njenoj nekretnini te da sam snosi troškove ovog postupka. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbaciti tužbu.

 

4.              Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. godine, ovaj sud je određen kao stvarno nadležan sud te je spis dostavljen ovome sudu na daljnje postupanje.

 

5.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao karton tehničke ispravnosti lake prikolice (list 4-5 spisa) te je saslušan tužitelj.

 

6.              Sud nije proveo očevid na licu mjesta jer je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao, a nije saslušana tuženica iz razloga što se ista nije odazvala na poziv ovoga suda, iako je ista bila uredno pozvana niti je ispričala izostanak.

 

7.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

8.              Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne prikolice, niti da se prikolica nalazi u posjedu tuženice.

 

9.              Sporno je je li tužitelj dužan platiti ležarinu tuženici.

             

10.              Iz kartona tehničke ispravnosti lake prikolice reg. ozake OS…, utvrđeno je kako je tužitelj vlasnik predmetne prikolice.

 

11.              Tužitelj D. G., saslušan kod ovoga suda 23. travnja 2024. godine, iskazao je kako je vlasnik pokretnine – lake prikolice reg. oznake OS…, a koja se trenutno nalazi u posjedu tuženice na njezinoj adresi u A. Negdje u rujnu 2022. godine, a u dogovoru s njegovom bivšom suprugom Đ. G., a koja je majka tuženice, odvezao je predmetnu prikolicu jer nije imao mjesta kod sebe na adresi na kojoj je ranije živio. Napomenuo je kako mu je tuženica predložila da se predmetna prikolica odveze kod nje jer ona ima veliko dvorište, a i navela je da je to dobro da mu se ne ukrade, budući je živio u O., gdje je dosta frekventno, a i ranije se nalazila na ulici. Nadalje je napomenuo kako i druga kćerka od njegove bivše supruge T. K. također živi na adresi tuženice te je T. s njim i radila posao kojim se inače bavi pa je u dogovoru s tuženicom i T. bilo rečeno da će prikolica biti na adresi tuženice sve dok mu ne bude bila ponovno potrebna, a radilo se o nekoliko mjeseci. Inače se bavi poslom proizvodnje i izrade igračaka i jastučića te prodaje po sajmovima, a koji postaju aktivni u proljeće, tako da mu onda nastaje potreba za predmetnom prikolicom. Nikada nije bilo dogovoreno da će morati platiti bilo kakvu ležarinu tuženici. U međuvremenu su se on i bivša supruga razveli te nisu u dobrim odnosima, a to je rezultiralo i činjenicom da mu nije vraćena prikolica jer je bivša supruga utjecala na tuženicu, budući je njezina majka.

 

12.              Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer ista među strankama nije bila sporna, kao i iskaz tužitelja koji je iskazivao uvjerljivo, životno i logično.

 

13.              Predmet ovoga postupka je zahtjev vlasnika za povrat stvari (prava vlasnička tužba) koja je regulirana odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 130/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

 

14.              Tako je odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Također, odredbom čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

15.              Prema tome, tužitelj je bio dužan dokazati da je predmetna prikolica njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženice.

 

16.              Navedene činjenice nisu bile sporne jer tuženica iste nije osporila u odgovoru na tužbu. Također je sud iz iskaza tužitelja, materijalne dokumentacije i navoda tuženice utvrdio kako je pokretnina vlasništvo tužitelja, kao i da se nalazi u posjedu tuženice.

 

17.              Sud nije cijenio osnovanim navode tuženice kako tužitelj treba tuženici platiti ležarinu jer takve navode tuženica nije ničim potkrijepila, a iz iskaza tužitelja, koji iskaz je sud prihvatio, to ne proizlazi.

18.              Slijedom navedenog, a kako je tužitelj vlasnik predmetne pokretnine te kako se ista nalazi u posjedu tuženice, sud je temeljem čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

 

19.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju je  priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) i troškovniku tužitelja. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 500,00 eur i njegov je zahtjev osnovan. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe ( Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 eur i trošak pristupa na ročište 23. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), tako je da tužitelju priznat trošak od 400,00 eur što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 500,00 eur, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

 

20.              Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, dana 14. svibnja 2024. godine

 

                                                                                     Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević, v.r.

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

 

              DNA:                                                                                                                             

              1. Tužitelju po punomoćniku                                                                         

              2. Tuženici