Poslovni broj: Usž-3216/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HD, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Lovro Vitlov, odvjetnik u Zadru, Don Ive Prodana 9 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1130/2023-41 od 22. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1130/2023-41 od 22. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelj za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 7.024,61 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

2. Tuženik je protiv odluke o trošku podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da su u predmetnom sporu određene radnje podnesene u vrijeme važenja Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), a da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio trošak primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23-dalje: Tarifa), a koja nije bila na snazi u trenutku nastanka troška. Ističe da primijenjena Tarifa ne može imati povratno djelovanje sukladno odredbi članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže poništiti rješenje i donijeti odluku prema Tarifi važećoj u vrijeme poduzimanja određenih radnji u sporu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog upravnog suda u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene navode tuženika ne nalazi osnovanim.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj UsI-1130/2023-41 od 22. travnja 2025. poništeno rješenje tuženika od 13. ožujka 2023. i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 30. kolovoza 2022., te je predmet vraćen na ponovni postupak. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima održanim 15. veljače 2024., 24. listopada 2024. i 24. ožujka 2026., trošak podneska od 5. studenog 2025. i trošak vještačenja pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u vezi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

7. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je odlučujući o trošku upravnog spora zatraženom troškovnikom od 24. ožujka 2026., pravilnom primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. važeće Tarife priznao tužitelju opravdane troškove upravnog spora.

9. U pogledu prigovora tuženika o tome koju je Tarifu valjalo primijeniti, Sud polazi od odredbe Tbr. 52. stavka 3. Tarife koji glasi: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka." Pri tome se ukazuje da je ovaj Sud u presudi poslovni broj Usoz-55/2024- 21 od 18. srpnja 2025. navedenu odredbu Tarife ocijenio zakonitom. Također je utvrdio da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava te ukazao da na temelju te odredbe sud ili drugo tijelu odlučuje o troškovima zastupanja, zbog čega prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

11. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu ovaj Sud ne smatra da se radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku. Stoga je primjenom odredbe članka 144. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić