Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-106/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Imotski, OIB: 52966791065, Kralja Tomislava 19, Imotski, zastupanog po ravnateljici ĐČ dipl. socijalnoj radnici, protiv protustranke mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici HČ, dipl. iur., zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, protustranke KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i protustranke ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje Centra za pružanje usluga u zajednici Split, OIB: 55330565464, sa sjedištem u Splitu, Hercegovačka 65/67, radi izricanja mjere povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju , povodom žalbi protustranake KČ i ĆČ izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 11. kolovoza 2026., poslovni broj: R1 Ob-862/2024-21, dana 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe protustranaka KČ i ĆČ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 11. kolovoza 2026. poslovni broj: R1 Ob-862/2024-21.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 11. kolovoza 2026., poslovni broj: R1 Ob- 862/2024-21 mlt. FČ, rođen **.**.2009., privremeno je povjeren i smješten u ustanovu socijalne skrbi, Centar za pružanje usluga u zajednici Split (točka I. izreke). Ujedno je točkom II. izreke određeno da se mjera određuje u trajanju do 2. lipnja 2027. Pod točkom III. izreke sud je odlučio da će se osobni odnosi između mlt. djeteta i roditelja odvijati sukladno pravilima i kućnom redu Centra za pružanje usluga u zajednici Split, time da dok traje ova mjera roditelji imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i svakodnevnu skrb o djetetu. Konačno, točkom V. izreke određeno je da žalba protiv rješenja ne odgađa ovrhu.

2. Navedenu odluku pravodobno podnesenim žalbama pobijaju roditelji KČ i ĆČ i pozivaju se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ). Predlažu da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači na način da odbije prijedlog za povjeravanje mlt. FČ ustanovi socijalne skrbi radi pomoći u odgoju, odnosno podredno predlažu da sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi dopune postupka i donošenja nove odluke, uz obvezu pr ibavljanja aktualnih podataka o ponašanju i školovanju mlt. FČ, načinu provođenja dosadašnjih mjera, poštovanju mjere opreza te konkretnom sadržaju, trajanju, ciljevima i očekivanim učincima eventualnog institucionalnog tretmana.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalbe protustranaka nisu osnovane.

5. Predmet ovog spora jest prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Imotski (dalje: Zavod) za privremenim povjeravanjem i smještajem u ustanovu mlt. djeteta s problemima u ponašanju, radi pomoći u odgoju.

6. Svoju odluku o osnovanosti prijedloga Zavoda prvostupanjski sud temelji na tijekom postupka utvrđenim činjenicama proizašlih prije svega iz mišljenja dijagnostičkog tima danog po provedenom multidisplinarnom dijagnostičkom postupku, kao i zaključka stručnih osoba predlagatelja da je maloljetniku potrebna institucionalna pomoć i smještaj u odgojnoj ustanovi u cilju prihvaćanja nenasilnih obrazaca ponašanja te njegove dobrobiti i daljnjeg razvoja, a posebno s obzirom na to da će isti u sljedećoj godini biti punoljetan pa se naredni period ukazuje kao ključan u usmjeravanju njegovog razvoja. Sud ocjenjuje da je krajnje vrijeme da se institucionalno i uz stručnu pomoć djetetu omogući sazrijevanje u okuženju koje potiče adekvatna odgovorna ponašanja, s obzirom na to da je iz izvedenih dokaza jasno da roditelji isto nisu u mogućnosti, a promjena ponašanja djeteta do sada nije postignuta niti jednom blažom mjerom. Sud smatra i da stvarno ponašanje maloljetnika nije usklađeno s izjavama majke o promjeni ponašanja jer mu je za događaj koji je dogodio nakon provođenja multidiciplinarne obrade određena mjera opreza pa razdoblje bez evidentiranih incidenata od dva mjeseca sud ne prihvaća kao dovoljno bitan da bi se otklonilo mišljenje dijagnostičkog tima, a posebno u situaciji u kojoj isti nije pohađao školu i nije bio izložen dužoj interakciji s većim brojem vršnjaka, nego je vrijeme provodio među svojim prijateljima. Uslijed navedenih okolnosti prvostupanjski sud zaključuje da maloljetnik svojim ustrajnim neprimjerenim ponašanjem kroz duže vrijeme i uz znanje da se vodi predmetni postupak, dodatno izlažući sebe i kaznenom postupku, ozbiljno narušava svoja prava i interese, kao i prava i interese drugih osoba, zbog čega je uslijed problema u ponašanju bilo nužno povjeriti ga ustanovi radi pomoći u odgoju.

7. U svojoj žalbi KČ i ĆČ u bitnom ističu da je prvostupanjski sud propustio objasniti zbog čega se zaštita mlt. FČ i drugih osoba ne može ostvariti nastavkom i stvarnim intenziviranjem, aktualno važeće mjere stručne pomoći i potpore, individualnim psihosocijalnim i socijalnopedagoškim radom, obiteljskim savjetovanjem, radom na kontroli impulsa i nenasilnom rješavanju sukoba te drugim intervencijama, koje ne podrazumijevaju njegovo izdvajanje iz obitelji. Protustranke ističu nedostatak angažmana djelatnika Zavoda suda te ukazuju na pozitivne promjene u ponašanju mlt. djeteta. Posebno navode da je d ijete na pragu punoljetnosti te navode i da je zbog njegove dobi, zrelosti i ozbiljnosti posljedica odluke bilo nužno pažljivo vrednovanje i konkretno obrazloženje razloga zbog kojih se odstupa od danog mišljenja djeteta.

8. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a u vezi sa čl. 346. ObZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a a protustranke iako u žalbama navode da se žale iz svih zakonskih razloga ne konkretiziraju bitnu povredu postupka koju ističu.

9. Isto tako, donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za donošenje predmetne privremene mjere sukladno odredbama čl. 164. - 169. ObZ-a te odredbi čl. 489. u svezi čl. 485. st.1. točka 3. ObZ-a.

10. Prilikom donošenja odluka koje se tiču djece, sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kako je propisano čl. 5. st. 1. ObZ-a. Ocjena je suda prvog stupnja da sve činjenice utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. FČ potrebno usvojiti prijedlog Zavoda da se mlt. dijete s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju povjeri ustanovi, uvažavajući mišljenje stručnih osoba i to djelatnika stručnog tima Zavoda i Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek-Odjela dijagnostike koji istoznačno ocjenjuju da je za Matejevu dobrobit i daljnji razvoj primjeren njegovim emocionalnim, socijalnim i kognitivnim kapacitetima nužno omogućiti mu smještaj u odgojnoj ustanovi. Uzme li se potom u obzir nemogućnost majke, kojoj je povjeren na čuvanje i odgoj, da u odnosu na FČ uspostavi potreban roditeljski autoritet i da kvalitetnim odgojnim metodama poduzima relevantne korake kojima bi se postigli pozitivni pomaci u ponašanju djeteta, potom uzme li se u obzir narušen odnos roditelja, nasilničko ponašanje brata Đ s kojim mlt. FČ stanuje, kao i evidentirano fizičko kažnjavanje djece od strane oca, daljnji bi boravak djeteta s majkom (kod koje dosad izrečene mjere iz djelokruga Zavoda i suda nisu polučile pozitivnim pomacima) i prema ocjeni ovoga suda predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov daljnji razvoj.

11. Za dodati je da je postupak radi povjeravanja djeteta ustanovi i njegovo odvajanje iz primarne sredine u kojoj stanuje iz članka 164. ObZ-a složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života kako djeteta tako i njegovih roditelja, zajamčenog odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02. i 1/06., dalje: EKLJP) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje u tekstu: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, jer je ta obveza države utemeljena na odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 12/92). Usvajanjem prijedloga Zavoda za povjeravanje djeteta s problemima u razvoju ustanovi radi odgoja sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo djeteta i roditelja na obiteljski život, a to je prihvatljivo jedino ukoliko je nužno. U tom je smislu u ovom postupku bilo potrebno naći pravičnu ravnotežu između interesa roditelja i djeteta da stanuju zajedno s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge.

12. Pojam „najbolji interes djeteta“ odnosi se na pravo djeteta da njegov interes bude procijenjen i da ima prednost kada se razmatraju različiti interesi u konkretnoj situaciji, da u tumačenju zakonskih odredbi tumačenje bude u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da prilikom donošenja odluka koje se odnose na dijete mora biti uzeto u obzir mogući pozitivan ili negativan utjecaj odluke na dijete na koje se odluka odnosi, s time da je „najbolji interes djeteta“ potrebno utvrditi u svakom pojedinom sluča ju.

13. Pretpostavke za određivanje mjere povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji propisane su odredbom čl. 164. ObZ-a, na način da će tu mjeru donijeti sud u izvanparničnom postupku zbog djetetova ponašanja, kojim ozbiljno ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese članova obitelji ili drugih osoba i to ako roditelji ili druge osobe koje se skrbe o djetetu u većoj mjeri zanemaruju odgoj djeteta ili ga nisu u mogućnosti valjano odgajati, ako promjenu ponašanja djeteta i roditelja nije moguće postići niti jednom drugom blažom mjerom.

14. U konkretnom slučaju iz stanja u spisu proizlazi da je obitelj bila uključena u socijalnu uslugu psihosocijalne podrške u Centru za pružanje usluga u zajednici Maestral, Mobilni, tim Imotski od 1. ožujka 2023. te su mlt. F i H uključeni u sociopedagoški tretman jedno mjesečno u Zavodu. Roditeljima je 1. siječnja 2024. izrečena nova mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci u trajanju od godinu dana sa svrhom uspostave kvalitetnih socijalnih odnosa djece s vršnjacima i drugim važnim odraslim osobama, uspostave samokontrole agresivnog ponašanja u školi, obitelji i općenito socijalnoj oko lini, izbjegavanja društveno neprihvatljivog i rizičnog ponašanja, razvijanja poticajnih i nerizičnih sadržaja slobodnog vremena, uspostave kvalitetne komunikacije među roditeljima međusobno, kao i sa djecom bez tjelesno i emocionalno nasilnih postupaka. Potom je pokrenut postupak izricanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, nakon koje mjere je Zavod pokrenuo ovaj postupak jer se unatoč izrečenoj mjeri stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i sociopedagoškom savjetovanju mlt. FČ ponovno pojavljivao kao recidivist u vršnjačkom nasilju, o čemu je Zavod izvijestila škola koju mlt. pohađa.

15. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je mlt. FČ i nakon izrečenih mjera nastavio sa ponašanjem kojim ozbiljno ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese drugih osoba, a da pri tom roditelji, unatoč izrečenim mjerama intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi, nisu bili u stanju roditeljsku skrb valjano izvršavati.

16. Naime, majka KČ s djecom živi u roditeljskom stanu u [adresa] i nije u mogućnosti ostvarivati kvalitetnu brigu o mlt. FČ i H s kojima stanuje što je vidljivo iz evidencije da su djeca za vrijeme kada su joj bila povjerena, iako malodobni zatečeni u alkoholiziranom stanju te je evidentirano i agresivno ponašanje oboje djece prema njoj. Istodobno je evidentirano da otac fizički kažnjava djecu te ih je u alkoholiziranom stanju staju odveo da rješavaju nesuglasice s osobama s kojima su ranije bili u sukobu dakle, podržao ih je da probleme rješavaju na društveno neprihvatljiv način, čime je opstruirao suradnju mlt. djece s majkom i voditeljicom mjere.

17. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir navedene okolnosti, kao i mišljenje dijagnostičkog tima Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u najboljem interesu mlt. FČ da bude povjeren Centru za pružanje usluga u zajednici Split, zbog aktualnog eskalirajući neprimjerenog rizičnog ponašanja kojim ozbiljno ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese drugih osoba i to stoga što roditelji uslijed disfunkcionalnih odnosa, nisu u mogućnosti ostvarivati potrebnu brigu, skrb i nadzor nad njim.

18. Žalbeni navodi usmjereni na nedostatnu angažiranost sustava u pomoći roditeljima nisu od odlučnog značaja prije svega jer je Zavod doista od 2023. intenzivnim mjerama sa jasno postavljenim ciljevima pokušavao pomoći obitelji, ali unatoč izrečenim mjerama iz nadležnosti tog tijela i angažmanu voditeljice mjere nadzora nisu postignuti pozitivni pomaci. U situaciji kada je dijete s jedne strane povjereno na skrb majci koja nedvojbeno nije u mogućnosti uspostaviti jasne granice i roditeljski autoritet, nadalje kada s druge strane imamo oca koji dijete upućuje na rješavanje problema na društveno neprihvatljiv način te ga i fizički kažnjava, a nasilje u obitelji se ogleda i u međusobnom odnosu roditelja te je nasilni obrazac ponašanja prisutan i kod brata s kojim stanuje, daljnji boravak djeteta u ovakvoj sredini nedvojbeno nije poticajan njegovom daljnjem emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju.

19. Problemi u ponašanju mlt. FČ i prema ocjeni ovoga suda izlaze iz okvira izvaninstitucijskih tretmana te ja za njegovu dobrobit i daljnji razvoj nužno, prije njegove punoljetnosti pokušati još jedanput dati mu jasan smjer i pomoći mu da usvoji društveno prihvatljivo ponašanje i to konkretno njegovim smještajem u odgojnoj ustanovi. Ne postojanje zabilježenog nasilnog ponašanja mlt. FČ u trajanju od dva mjeseca, nakon niza poduzetih mjera i jasno ukazanih posljedica koje proizlaze iz ovog postupka u slučaju ne usvajanja bitnih i jasno vidljivih promjena ponašanja, i prema ocjeni ovog suda nije dostatan napor i pozitivni pomak u ponašanju djeteta koji bi ukazivao na promjenu smjera u ponašanju koji vodi kvalitetnom razvoju djeteta.

20. Pri tome razmatrajući žalbene tvrdnje roditelja o njihovoj mogućnosti utjecaja na promjenu ponašanja mlt. FČ valja istaknuti da prema odredi čl. 91. st. 1. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornost, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, a roditelji su roditeljsku skrb dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Dakle, roditeljska skrb ne podrazumijeva samo pravo, već i odgovornost i dužnost roditelja u ostvarivanju zaštite djetetovih prava i dobrobiti.

21. U situacijama kada je ugrožen razvoj djeteta, odnosno njegova dobrobit, tada je, ne samo dužnost, već i obveza svakog roditelja da poduzme sve moguće mjere u svrhu zaštite svog djeteta. Stoga navodi roditelja, odnosno njihova „želja“, a bez konkretno poduzetih radnji u cilju odgovornog roditeljstva, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Isto tako i jasna želja djeteta da pozitivne pomake u ponašanju ostvari boravkom u obitelji razmotrena je međutim, u konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud unatoč izraženom mišljenju djeteta uvažavajući sve okolnosti slučaja a osobito stručno mišljenje, ocijenio da to nije i njegov najbolji interes.

22. Pravilno je sud odredio i osobne odnose sa mlt. djetetom i protustrankama, a koji dio odluke se sadržajno žalbom niti ne osporava.

23. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 30. rujna 2026.

Sutkinja

Mr.sc. Bojana Skenderović