Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-83/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 252/2025-5 od 18. svibnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-252/2025-5 od 18. svibnja 2025.

i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 9.164,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec svibanj 2014. na iznos od 981,07 eura, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. na iznos od 271,29 eura, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 480,77 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. na iznos od 263,60 eura, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. na iznos od 389,97 eura, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. na iznos od 449,15 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. na iznos od 544,80 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 844,42 eura, od 15.01.2015.;

- za mjesec siječanj 2015. na iznos od 290,10 eura, od 15.02.2015.;

- za mjesec veljaču 2015. na iznos od 777,69 eura, od 15.03.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. na iznos od 721,22 eura, od 15.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. na iznos od 381,29 eura, od 15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. na iznos od 246,20 eura, od 15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. na iznos od 382,97 eura, od 15.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. na iznos od 446,93 eura, od 15.08.2015.,

- za mjesec kolovoz 2015. na iznos od 322,66 eura, od 15.09.2015.,

- za mjesec listopad 2015. na iznos od 501,94 eura, od 15.11.2015.,

- za mjesec studeni 2015. na iznos od 868,76 eura, od 15.12.2015.,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.581,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojim je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuž iteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada nakon redovnog radnog vremena (koje je trajalo 8, 10 ili 12 sati) i rad noću, subotama, nedjeljom i blagdanima za vrijeme rada na terenu u periodu od veljače mjeseca 2014. do prosinca 2015. kada je obavljao poslove policijskog službenika u Postaji pomorske policije Rijeka u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru.

6.1. Prvostupanjski sud je dokazni postupak usmjerio na raspravljanje između parničnih stranaka odlučne činjenice – da li vrijeme provedeno u toj službi izvan redovnog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad te da li je tuženik pravilno tužitelju obračunao i isplatio dodatke na plaću, da li je tuženik omogućio tužitelju korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tuženika, predstavlja prekovremeni rad, imajući pri tom u vidu između parničnih stranaka nesporne činjenice - da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tuženik na temelju izvještaja sačinjenih na temelju takvih višednevnih radnih naloga vodio evidenciju rada tužitelja na osnovi koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću te da tuženik nije donio rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana niti o radu u turnusu.

6.2. Predmetni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom:

- na odredbe članka 42. stavak 1., članka 43. stavak 2. i članka 86. Zakona o radu (dalje: ZR/09 – "Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 773/13) i istovjetnim odredbama sadržanim u članku 60. stavak 1, članku 61. stavak 1. i članku 94. stavak 1. Zakona o radu (dalje: ZR/14 - "Narodne novine" broj 93/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno te da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću

- na odredbe članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji (dalje: ZP – "Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) prema kojoj je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, a za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru

- na odredbe članka 7. stavak 3. ZR/09 odnosno istovjetne odredbe članka 9. stavak 3. ZR/14 koje propisuju da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno

- na odredbu članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/13 – „Narodne novine“ broj 104/13, 150/13 i 153/13) kojom je propisano za koliko se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću, za prekovremeni rad, za rad subotom, za rad nedjeljom, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta, za rad u turnusu i u drugoj smjeni.

6.3. Iz iskaza svjedoka NU, upravitelja stroja, SU, načelnika Policijske postaje i GU, mornara, prvostupanjski sud zaključuje da poslovi koje je u utuženom razdoblju obavljao tužitelj uključuju nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko -goranske županije odnosno poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvanje državne granice i održavanje plovila na kojem je radio i da takva služba iziskuje cijelo vrijeme boravka na brodu, da ti poslovi nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, da je stoga u pomorskom sektoru rad bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru (na brodicama tipa A, B i C), da je raspored djelatnika na brodice vršen na osnovu tjednog radnog naloga na vrijeme od četiri do osam dana u kojem je bio točno naveden dan i vrijeme odlaska na brodicu kao i dan i vrijeme povratka s brodice te broj radnih sati na svakoj brodici (8, 10 ili 12 radnih sati), da su djelatnici na brodici boravili 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom, da su se i izvan redovnog radnog vremena obavljali poslovi održavanja broda i ostali tekući poslovi jer su na brodu konstantno uključeni uređaji i strojevi o kojima je trebalo voditi računa dok je spavanje bilo organizirano tek kad bi se obavili svi tekući poslovi no moralo se biti u pripravnosti, da se obračun plaće djelatnika na brodici vršio na temelju broja radnih sati utvrđenih radnim nalogom za svakog djelatnika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo), da im se isplaćivao terenski dodatak iz kojeg su morali snositi troškove prehrane jer su u vrijeme dok su bili raspoređeni na brodice sami kupovali i pripremali hranu, da im je obračunavan dodatak za rad vikendom i blagdanom no prema broju radnih sati utvrđenim radnim nalogom, a ne prema broju radnih sati koji su stvarno proveli na brodici, da im se povremeno vršila isplata naknade za prekovremeni rad koja se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon što je odrađena smjena utvrđena radnim nalogom ako bi izvan takvog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije (na poziv sudjelovali u intervencijama spašavanja osoba iz mora, prijevoza bolesnih i unesrećenih i sl.), a i da im je isplaćivana naknada za rad vikendom i blagdanom time da je na jednak način vrednovan i rad noću.

6.4. Uvidom u višednevne radne naloge izdane tužitelju, prvostupanjski sud je zaključio da ih je tuženik izdavao u više navrata tijekom jednog mjeseca, odredivši u istima dan i sat početka rada, dan i sat završetka rada kao i radni zadatak i mjesto izvršenja istog, da je potom iz Izvještaja vidljivo postupanje, obavljeni rad i vrijeme izvršenja radnog naloga za pojedinog člana posade, dok je usporedbom višednevnih radnih naloga, Izvještaja i mjesečne evidencije rada tužitelja koju je vodio tuženik utvrdio da mjesečna evidencija rada tuženika ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja, da je u istoj evidentiran mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, da je tuženik tužitelju davao slobodne dane i tako ih označavao i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom iako je rad kod tuženika bio organiziran kao 40 -satni rad u tjednu, no da mu nije davao slobodne dane kao naknadu za odrađeni prekovremeni rad.

6.5. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je služba na plovilima organizirana sukladno mjesečnom Planu Policijske postaje koji se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe od 2 -7 dana ovisno o tipu plovila i usklađeno je s Pravilnikom o uporabi i održavanju plovila na način da su jednodnevne službe organizirane u trajanju od 8 ili 12 sati, a višednevne službe na način da služba kontinuirano traje od 2 do 7 dana, te da se Policijske službenike raspoređuje na obavljanje zadataka „Posebnim rasporedom rada", koji u pisanom obliku donosi rukovoditelj PP i da se služba obavlja po potrebi ili pozivu, te da nema dnevnog niti tjednog odmora.

6.6. Polazeći od definicije radnog vremena sadržane u odredbama ZR kao vremenskog razdoblja u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru, nakon redovnog rada te umanjeno za osam sati dnevnog odmora, a imajući u vidu da je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljane intervencije izvan redovnog radnog vremena, prvostupanjski sud je – rukovodeći se nalazom financijskog vještaka koji je obračun utuženog dugovanja sačinio na način da je, uzimajući u obzir radni nalog (kojem prileži izvješće o obavljenoj službi), evidenciju o prisutnosti na radu (u kojoj su vidljivi korišteni slobodni dani koji su tužitelju plaćeni na način da je isplaćena puna plaća) radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za dnevni odmor u trajanju od 8 sati unutar svaka 24 sata provedena na moru, a u slučajevima višednevne kontinuirane ophodnje na moru je razdoblja od 0 do 24 sata umanjio za 8 sati dnevnog odmora - tužitelju dosudio iznos od 9.164,82 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose.

6.7. Tuženik u žalbi u bitnome osporava zaključak suda o tome da je za vrijeme višednevnih plovidbi tužitelj 8 sati radio prekovremeno. Nadalje, tvrdi da je na taj način sud postupio suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u rješenju poslovni broj Rev-1127/2013 od 11. svibnja 2016. Također, osporavajući utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava tuženik se poziva i na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 31. srpnja 2025. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da se boravak tužitelja na brodu u vrijeme kada nije izvršavao radne zadatke, neovisno o uvjetima smještaja, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad već se to vrijeme prema važećem Kolektivnom ugovoru kompenzira isplatnom naknade za pasivno dežurstvo. Ponavlja tvrdnju da su tužitelju isplaćeni uz osnovnu plaću svi dodaci predviđeni Kolektivnim ugovorom te da je zbog toga tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje, smatra da je vještačenje u ovom postupku pogrešno provedeno na način da je vještak izvršio izračun ostvarenih sati paušalno odredivši da je to 24-satno dnevno radno vrijeme umanjeno za 8 sati. Tuženik smatra da je vještak morao uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada kako su isti navedeni u dostavljenim dokazima (službenim evidencijama o radu tužitelja), iz kojih je vidljiv način organizacije rada u odnosu na tužitelja, stvarno odrađeni sati rada te obračun isplaćene plaće sa svim ostvarenim dodacima na plaću za navedeno razdoblje.

6.8. Iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja jer je po ocjeni ovog suda na temelju provedenog dokaznog postupka sud pravilno utvrdio da je tužitelj i izvan redovnog radnog vremena evidentiranog u radnim nalozima obavljao radne zadatke na p lovilu, vodeći računa o utvrđenim činjenicama specifičnosti rada na plovilu, koji se i nakon redovnog radnog vremena sastoji u nadzoru, osiguranju, zaštiti i održavanju policijskog plovila, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja te se taj rad treba smatrati prekovremenim radom.

6.9. U odnosu na pozivanje tuženika na odluku Županijskog suda u Bjelovaru potrebno je navesti da ovaj sud nije vezan načinom odlučivanja drugih županijskih sudova iako se radi o činjenično identičnim predmetima.

7. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj, osim redovnog radnog vremena, za vrijeme boravka na plovilu radio i dodatnih 8 prekovremenih sati i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu za prekovremene sate zbog čega je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog tih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 300,00 eura.

Koprivnica, 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić