Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-346/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Dijani Hofer, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. (OIB:70133616033) iz Zagreba, Josipa Marohnića 1, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku iz Zagreba protiv ovršenika JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi izvansudske ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-2315/2023-11 od 7. srpnja 2026., dana 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I/ Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-2315/2023-11 od 7. srpnja 2026.
II/ Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha u postupku izravne naplate (pravilno: izvansudske ovrhe) na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba broj Ovrv-9762/07 od 17. travnja 2007. te su ukinute sve provedene radnje.
1.1. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj 5. listopada 2023. podnio Financijskog agenciji (dalje: FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba broj Ovrv-9762/07 od 17. travnja 2007., da je ovršenik dana 10. listopada 2023. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim uz istodobni prijedlog radi odgode ovrhe i da je prvostupanjski sud zaključkom broj Ovr-2315/2023-5 od 13. lipnja 2024. uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga navedenih u žalbi. Obzirom da je ovrhovoditelj podneskom od 22. travnja 2026. obavijestio sud da je tražbina podmirena i da povlači prijedlog za ovrhu, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl.40.stav.1. Ovršnog zakona (dalje: OZ - "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) koja propisuje da ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu te da će u tom slučaju prvostupanjski sud obustaviti ovrhu (stav.2.), ovrhu u postupku izravne naplate i obustavio.
2. Pravovremenom žalbom ovrhovoditelj pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 144/25) koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl.21.stav.1. OZ, s prijedlogom ovom sudu da ga ukine. Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.
2.1. Ovrhovoditelj u bitnome navodi – da podneskom od 22. travnja 20206. nije povukao prijedlog za ovrhu, već je tek naveo da je njegovo potraživanje u cijelosti namireno. Smatra da odredba čl.40.stav.4. OZ – nije primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari iz razloga što ovrhovoditelj u predmetnom postupku uopće nije podnio prijedlog za ovrhu niti je sud donosio rješenje o ovrsi pa ovrhovoditelj nije imao ni što povući, već je predmetni postupak iniciran po ovršeniku podnošenjem pravnog lijeka iz odredbe čl. 284. stav. 5. OZ-a, slijedom čega da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o osnovanosti pravnog lijeka i prijedlogu za odgodu ovrhe, a ne obustaviti ovrhu koju nije niti odredio.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Ponajprije valja navesti da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se kod FINA- e vodi postupak izravne naplate tražbine u smislu odredbe čl. 209. stav. 1. OZ-a kojom je propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od FINA-e da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
5.1. Suprotno prednjem, ovrhovoditelj je zahtjevom za naplatu od 5. listopada 2023. inicirao postupak izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku u smislu odredbe čl.284. OZ kojom je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od FINA-e da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je st. 5 istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl.287. OZ protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
5.2. Na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne može se tražiti izravna naplata u smislu čl. 209. OZ-a već izvansudska ovrha iako je postupak isti u smislu da ovrhovoditelj može provedbu zatražiti izravno od FINA-e, dakle izvan suda.
6. U slučajevima kada se provodi izvansudska ovrha, odnosno kada ovrhovoditelj izravno zatraži od FINA-e provedbu ovrhe (prema odredbi čl.209.OZ) mogućnost obustave ovrhe nije regulirana pa se i u tim slučajevima ovrha provodi sve dok se ovrhovoditelj ne naplati u cijelosti ili dok ne povuče zahtjev za ovrhu (čl.5.stav.9. i čl.9. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dalje: ZPONS – „Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20).
7. Stoga ovrhovoditelj osnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer se radi o postupku izvansudske ovrhe, a ne određivanju ovrhe na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, pa kako nema mjesta obustavi ovrhe u konkretnom slučaju, to je uvažavanjem njegove žalbe valjalo ukinuti pobijano rješenje.
8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu čl.14.stav.4. OZ jer se ne radi o troškovima koji su potrebni ovrhu.
U Varaždinu 30. rujna 2026.
Sutkinja
Dijana Hofer