Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-518/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MZ, zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. i 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-289/2026- 20 od 21. rujna 2026., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MZ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog MZ produljio istražni zatvor, u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 7. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je okrivljeni DZ putem braniteljice Stelle Mudri, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijano rješenje na način da okrivljeniku ukine istražni zatvor i odredi mjere otpuštanja na slobodu uz prihvaćanje jamstva u iznosu od 13.000,00 eura i uz određivanje odgovarajućih mjera opreza, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-602/2026 od 28. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ponajprije valja odgovoriti okrivljeniku da je prvostupanjski sud jasno, određeno i potpuno obrazložio zbog čega smatra da u predmetnom slučaju postoji istražno - zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega), što znači da nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a na koju se u tom dijelu upire žalbom, mada se u njoj izrijekom ne spominje potonja zakonska odredba.
6. Suprotno stajalištu žalitelja sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u počinjenje konkretnih kaznenih djela za koja se tereti, kao općeg zakonskog uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora, na temelju prikupljenih podataka, činjenica i dokaza pravilno utvrdio da na strani okrivljenika egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost od bijega u smislu čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP -a.
6.1. Okrivljenik u bitnome ističe da okolnosti na koje se prvostupanjski sud u tom kontekstu poziva ne upućuju na zaključak da će on pobjeći i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Također napominje da njegova namjera da ode u Saveznu Republiku Njemačku, gdje ima radnu vizu i ponudu poslodavca, ne znači snagom automatizma da će pobjeći u cilju izbjegavanja ovoga kaznenog postupka. Međutim, suprotno tome, sud prvog stupnja je utvrdio niz nepobitnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na realno postojeću istražno-zatvorsku osnovu propisanu u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, a što je taj sud konkretno, uvjerljivo i nedvosmisleno argumentirao u točkama 8. i 8.1. obrazloženja pobijanog rješenja. Prema tome, i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda činjenice da je okrivljenik državljanin Bosne i Hercegovine, gdje ima prijavljeno prebivalište, da je nezaposlen i da se prema osnovanoj sumnji nije libio doći u njemu stranu državu u cilju počinjenja vrlo ozbiljnih i teških kaznenih djela za koja je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, te da ga, dakle, s Republikom Hrvatskom ne povezuju ama baš nikakve osobne, obiteljske, rodbinske ili poslovne veze, a niti ovdje ima reguliran status, prijavljeno boravište ili bilo kakav smještaj, nesumnjivo upućuju na ispravnost zaključka suda prvog stupnja o daljnjem egzistiranju predmetne istražno-zatvorske osnove. Što pak se tiče okrivljenikovih navoda da ima namjeru otići u Saveznu Republiku Njemačku, gdje ima radnu vizu i ponudu poslodavca, valja primijetiti da se ovdje radi o pukoj, proizvoljnoj i ničime argumentiranoj tvrdnji, koja se kao takva ne može uzeti u ozbiljno razmatranje. Osim toga, također treba uočiti da okrivljenik ne nudi nikakvu konkretnu adresu ili naziv poslodavca u Njemačkoj. Stoga žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije prihvaćena.
7. Nadalje treba reći da je sud prvog stupnja vrlo opsežno, sustavno i konkretno obrazložio svoj stav o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv okrivljenika. Budući da tu argumentaciju ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvaća, žalitelj se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na točke 9.2 . i 9.3. obrazloženja osporenog rješenja.
8. Naposljetku valja također navesti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da pobijanom odlukom o produljenju istražnog zatvora nije došlo do narušavanja načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a. Kod te ocjene sud prvog stupnja nije vodio računa samo o razmjeru između trajanja istražnog zatvora i zapriječene kazne zatvora za predmetna kaznena djela za koja se okrivljenik osnovano sumnjiči, kako se tvrdi u žalbi, već je uzeo u obzir i druge relevantne čimbenike koje treba staviti u odgovarajući razmjer kao što su: težina konkretnih kaznenih djela sa svim opisanim okolnostima pod kojima je na razini osnovane sumnje ista počinio, zatim potreba za produljenjem istražnog zatvora, kako bi se kazneni postupak neometano proveo , i konačno dosadašnje trajanje istražnog zatvora koje, s obzirom na predmetne inkriminacije, u ovom času nije predugo, budući da se okrivljenik u njemu nalazi od 7. lipnja 2026.
9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić