Poslovni broj: Usž-2940/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bodmar usluge d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 352 i GA, državljanina Nepala, koje zastupa opunomoćenica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, Klanjčić 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4601/2025-7 od 22. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4601/2025-7 od 22. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika od 11. listopada 2025. i predmet vraćen na ponovni postupak (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.100,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja (točka II. izreke). Pobijanom točkom III. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora u preostalom dijelu.

2. Tužitelji protiv točke III. izreke presude podnose žalbu kojom osporavaju pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu zatraženog troška za sastav podneska od 16. travnja 2026. Smatraju da se radi opravdanom trošku. Ističu da su se navedenim podneskom, koji sadržava relevantne činjenice i pravne navode, očitovali na navode iz odgovora na tužbu i dostavljenu dokumentaciju. Pozivaju se na odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Predlažu usvojiti žalbu i donijeti odluku kojom se priznaje zatraženi trošak, zajedno sa troškom sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog upravnog suda u pobijanom dijelu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24. i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene navode tužitelja ne nalazi osnovanim.

6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4601/2025-7 od 22. svibnja 2026. poništeno rješenje tuženika od 11. listopada 2025. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak . Prvostupanjski sud je tužiteljima dosudio zatraženi trošak sastava tužbe, dok je u preostalom dijelu trošak odbijen pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

7. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

8. Budući da je presudom prvostupanjskog suda poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, to je primjenom naprijed citirane odredbe članka 144. stavka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, te primjenom Tbr. 27/1, Tbr. 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarife) prvostupanjski sud je priznao tužiteljima opravdani trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe.

9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u preostalom dijelu odbio zatraženi trošak upravnog spora, ocijenivši da se ne radi o opravdanom troškovima. Ovo stoga što iz sadržaja podneska od 16. travnja 2026. proizlazi da su tužitelji očitujući se na navode iz odgovora na tužbu ponovi li navode koje su već istaknuti u tužbi, dok iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da se ista temelji na razlozima i dokumentaciji koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a na koje su se tužitelji navedenim podneskom očitovali. Stoga zatraženi trošak za sastav podneska ne predstavljaju opravdani izdatak, jer nije pridonio ishodu spora.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da tužitelj i u žalbi ne iznose navode koji bi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke. O zahtjevu za naknadu troška za sastav žalbe primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić