REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LŽ zastupanog po branitelju ŠŽ, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 17. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivog po čl. 22. st. 1. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Ploče, klasa: 211-07/25-5/6055, urbroj: 511-03-13-25-1 od 7. ožujka 2025., nakon provedenog žurnog postupka, dana 30. rujna 2026.

p r e s u d i o je

I. Na temelju odredbe 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/22, 86/26– dalje PZ)

OKRIVLJENIK: LŽ sin L, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanstvo hrvatsko, VŠS, ing. pomorskog prometa, oženjen, otac jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan

k r i v  j e

što u vremenskom periodu od ožujka 2024. do veljače 2025. u mjestu [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi ŽŽ na način da je u obiteljskom stanu gdje žive zajedno u više navrata istu vrijeđao pogrdnim riječima da je luda te da treba ići na psihijatriju te je omalovažavao na način da je od iste tražio da ispunjava svoje bračne obaveze (seksualni odnos okrivljenim) kada se je osjećala loše i iscrpljeno nakon terapija koje prima kao onkološki pacijent, a kada bi ista odbila iz zdravstvenih razloga, okrivljenik bi joj govorio da nije za ništa i da će naći drugu ženu što je kod oštećene izazvalo osjećaj omalovažavanja te povredu dostojanstava i uznemirenost.

čime je počinio prekršaj čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje: ZZNO) kažnjiv po čl. 22. st.1. ZZNO, pa mu sud na temelju citirane odredbe

i z r i č e

kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana.

a na temelju čl. 44. PZ-a prema okrivljeniku se

p r i m j e nj u j e

uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršene pod uvjetom da isti u roku od 3 (tri) mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom.

II. Na temelju čl. 40. PZ-a okrivljeniku LŽ će se u slučaju opoziva u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju dana 7. ožujka 2025. godine kao jedan dan zatvora.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljenik je dužan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti presude, jer će se isti, u protivnom, na temelju odredbe čl. 152. st. 4. i st. 11. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Ploče podnijela je protiv okrivljenika LŽ optužni prijedlog klasa: 211-07/25-5/6055, urbroj: 511-03-13-25-1 od 7. ožujka 2025., zbog prekršaja iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivog po čl. 22. st.1. istog Zakona te je u skladu s odredbom čl. 221. st.1. toč. 3. PZ-a sud proveo žurni postupak.

2. Iznoseći obranu pred Sudom okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, da su on i supruga ŽŽ u braku 18,5 godina, imaju kćer BŽ, starosti 18 godina, žive u vlastitom stanu, supruga je tajnica u poduzeću Izvor, ali je često na bolovanju jer joj je prije 1,5 godinu dijagnosticiran rak dojke pa je često na odgovarajućim terapijama. Kći pohađa 4. razred srednje škole. Navode optužnog prijedloga poriče u cijelosti kao netočne. Posljednje vrijeme unatrag više godina supruga se najblaže rečeno čudno ponaša, razdražljiva je, na određeni način vrši psihičko nasilje u odnosu na njega i kćer, u više navrata ju je pokušao nagovoriti da zatraži pomoć, ona je to uporno odbijala, smatrala je da je on na to prisiljava, unatoč svemu ipak su otišli u Split kod psihologa, bili su u tri navrata, prvi put on i supruga, drugi put samo kći, a treći put svi troje, a na kraju je preporuka psihologa bila da bi supruzi trebao psihijatar, što ona ne prihvaća, na kraju je ipak išla u dva navrata na individualnu terapiju kod dr. Š te na dvije grupne terapije za onkološke bolesnike. Ovo je bilo prije nekoliko mjeseci. Kroz svo ovo vrijeme razmišljao je o razvodu, ali cijeli ju je život volio i još je uvijek voli, ali to nikada nije pokrenuo. Zbog svega ovoga je gotovo zapao u depresiju, povukao se iz društva, potražio pomoć kod svoje doktorice, koristi određene lijekove – Xanax radi ublažavanja simptoma tjeskobe i srčane aritmije. Posljednje vrijeme ona je počela vikati na njega, a i kroz cijeli brak na njega viče, pa je u više navrata predlagao da se razvedu, ali ona to ne želi, posljednji put kada je to predlagao prije 10-ak dana ona je doslovno otišla iz stana, uzela najosnovnije stvari i preselila se kod svoje majke, on i kći su ostali u stanu, ostavio joj je i vozilo da ga koristi, unatoč svemu Centar za socijalnu skrb nije se bavio njihovim problemima jer nisu imali ni saznanja. Nakon ovog napuštanja bračne zajednice ozbiljno razmišlja o razvodu, ukoliko se supruga vrati, voljan ju je primiti, ali bez ekscesa, vike i galame, kako na njega, tako i na kćer. Intimno ne želim da se ona vrati, ali je obećao kćeri da će pokušati ako bude prilike. Poznato mu je da je PP Ploče u okviru svojih nadležnosti odredilo mjeru opreza po kojoj se ne smije približiti supruzi na udaljenost manju od 100 m u vremenu od 07.03.2025. u 14,20 sati pa do 15.03.2025. u 14,20 sati, što je dobro razumio i sigurno će tu mjeru poštovati, neće joj se približiti ni kontaktirati s njom na bilo koji način, niti telefonom. Moli sud da ne određuje zadržavanje u odnosu na njega jer za to nema potrebe, učiniti će sve da se drži podalje od supruge, nikada nije kažnjavan zbog bilo kakvog prekršaja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 4-5 spisa), naredbu o određivanju mjera opreza (list 6 spisa), izvješće o uhićenju (list 7-8 spisa), izjavu o odricanju prava na branitelja (list 9 spisa), saslušana je svjedokinja BŽ i žrtva-oštećena LŽSO (ranije ŽŽ) te je na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima od 7. ožujka 2025. iz koje je vidljivo da okrivljenik nije osuđivan.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti po ocjeni suda nedvojbeno je dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.

5. Iz izvješća o uhićenju PP Ploče od 7. ožujka 2025. je vidljivo da je okrivljenik uhićen istog dana u 14:20 sati jer zbog prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Nesporno je da je LŽSO (ranije ŽŽ) kao bivša supruga okrivljenika LŽ, s kojim je bila u dugogodišnjem braku u kojem su dobili kćer i s kojim je i živjela u zajedničkom kućanstvu u inkriminirano vrijeme, osoba na koju se na temelju čl. 8. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuju odredbe tog zakona i koja je u smislu navedenog zakona žrtva, dok procesno u smislu odredbi prekršajnog zakona ima položaj oštećene. Nije sporno da je ona tijekom predmetnog razdoblja oboljela od karcinoma dojke te da je prolazila kroz liječenje i terapije, niti da su bračni odnosi stranaka tijekom predmetnog razdoblja bili ozbiljno narušeni.

7. Sporno je, međutim, je li okrivljenik u takvom odnosu prema oštećenoj postupao na način opisan u izreci presude, odnosno je li je u više navrata vrijeđao i omalovažavao, nazivao ludom i upućivao na psihijatriju, zahtijevao intimne odnose u vrijeme kada je zbog svojeg zdravstvenog stanja bila iscrpljena, a nakon odbijanja govorio joj da nije ni za što i da će pronaći drugu ženu te je li takvo njegovo ponašanje kod oštećene prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

8. Svjedokinja BŽ je iskazala da su se njeni roditelji od kad ona zna vrlo često svađali, a pogotovo od kada je majka dobila dijagnozu pred kraj 2023. U početku se pokušala miješati na način da ih pokuša smiriti, no shvatila je da im ne može pomoći pa se povukla, odlazila bi u sobu. Svađe su se odvijale radi sitnica i bile su obostrane, oboje su se derali jedno na drugo i nitko nije šutio i trpio, ali nikada nije bilo vrijeđanja. Majka je ponekad imala epizodu u kojoj bi se iskalila jer bi bila nervozna npr. zbog nepospremljenog stana. Otac je u više navrata govorio majci da treba zatražiti psihološku pomoć jer je ona jako intenzivna osoba i kada je sretna glasno se smije, i kada je tužna plače, kad je ljuta vrišti. Ona je s roditeljima išla kod psihologa, majka je išla više puta, a nije sigurna ide li i sada kod psihijatra ili psihologa. Oduvijek je znala da će se oni kad tada razvesti, a od same majkine onkološke dijagnoze oni nisu pričali, samo su se svađali. Misli da su oboje za to krivi jer su nekompatibilni kao osobe. Misli da se njenoj majci sve nakupljalo pogotovo od kad je obolila, otac je bio fizički prisutan, ali psihički odsutan i nezainteresiran i zato je otišla iz stana čega su se razveli. Ona živi s ocem, a majka se odselila prošle godine, trudi se biti u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, krenula je na fakultet i oboje joj uplaćuju mjesečne iznose.

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika izjavila je da je na studiju bila od 29. rujna 2025., a napustila je faks negdje na početku 2. semestra. Majka je imala karcinom dojke, bila je na zračenju u Splitu kada je živjela u iznajmljenoj garsonijeri, to je trajalo nešto više od mjesec dana. Nakon tog nije primala zračenja, a misli da majka i sada prima pametni lijek. Najgore što je čula da je majka u svađama rekla ocu da je sebičan, ona nije slušala te svađe, izišla bi ili bi otišla u sobu.

9. Oštećena - žrtva LŽSO je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala pred ovim sudom 16. prosinca 2025. godine i nadodaje kako nije svojom voljom napustila dom, a nakon prijave policije i podnošenja optužnog prijedloga suprug je nastavio s još gorim maltretiranjem, pobacao joj je stvari, potjerao ju iz doma, rekao je da je to njegov stan, a to je govorio svih godina čak i kćerki je govorio "Kada budeš imala 18 letit ćeš". Ona je u veljači otišla kod svoje mame samo na 3 dana jer je bila bolesna, imala je upalu pluća, ali joj suprug više nije dopuštao da se vrati u stan. Nije imala ni odjeću ni svoju dokumentaciju. Njene je stvari iz stana izbacivao u više navrata, a posljednji put prije dva dana. Kad ona dođe u stan on pozove policiju, govori da je to njegov stan, u tijeku je parnica u pogledu podjele bračne stečevine. On je 22. ožujka 2025. izbacio kćer iz stana, a ona je tada završila na hitnoj. U spis prilaže svoju medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je onkološki bolesnik i da ide kod psihologa. Ima metastaze i možda neće živjeti još dugo, ali je zabrinuta za život svoje kćeri.

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika kada, na koje dana i ukoliko navrata joj je od strane okrivljenika rečeno da je luda i da treba ići na psihijatriju, svjedokinja je odgovorila da joj je rečeno bezbroj puta, sjeća se 26. kolovoza 2024. kada je bio njen rođendan i kada je on bio ljut što je morao otići kod svoje majke, koju je ona branila i tada su se posvađali, rekao joj je da je više ne može trpit, da ona treba psihičku pomoć, da će joj ujutro biti u stanu socijalna služba i policija i da ode iz stana. On je upućen na psihijatrijsko liječenje od svoje obiteljske liječnice, no on ne ide na terapiju, odbija svaku pomoć. Tog dana nitko od svjedoka nije bio nazočan. Izgovorenim riječima od strane okrivljenika prethodila bi prepirka u kojoj joj on nije dao ni da plače kada je bila zabrinuta zbog svoga zdravstvenog stanja, jer joj je govorio da ju ne može gledati da plače, prepirali su se oko novca i seksa. Mislila je da je predmet optužbe i ekonomsko nasilje, jer joj je uskraćivao novac kojeg su zajedno stekli, no sad vidi da je policija učinila propust prilikom optuženja. Na upit branitelja okrivljenika zbog čega je tek 7. ožujka 2025. podnijela prijavu za razdoblje od jedne godine, odgovorila je da ga se bojala jer je imao oružje, jednom je opalio i nju je pogodila čahura. Nije ga nikada za to prijavila jer se bojala. Na onkološkom odjelu KBC Splitu primala je zračenja mjesec dana, imala je operaciju, primala je intravenoznu terapiju svaka četiri mjeseca, a svakodnevno i sada uzima oralnu terapiju jer ima metastazu. U svemu tome nije imala LŽ podršku, nije bio tu za nju ni psihički ni financijski. Mjesec dana je stanovala u [adresa] na Mejašima u privatnom smještaju od 28. svibnja do 1. srpnja 2024. jer je bilo prekida i komplikacija u terapiji.

Na upit sutkinje je li između nje i okrivljenika riješeno imovinsko stanje, odgovorila je da su u parnici po njegovoj tužbi i njenoj protutužbi u kojoj je predmet spora njihova bračna stečevina. Razlog zbog kojeg je sve prijavila policiji je ekonomsko nasilje koje je trpjela, no nije joj jasno zašto to nije optuženo. Ona je do kraja veljače 2025. svoju plaću uplaćivala na njegov račun, dovela se u situaciju da nije imala novaca za svoje liječenje.

10. Uz suglasnost stranaka pročitan je njen iskaz kojeg je dala pred ovim sudom 16. prosinca 2025. godine i kada je izjavila da je s okrivljenikom bila u braku 20 godina, imaju kćerku BŽ staru 18 godina, studenticu. Posljednjih godina njihovi bračni odnosi su narušeni, što je konačno dovelo do toga da su se 12.06.2025. godine razveli. Dana 07.03.2025. godine je bila u centru za socijalnu skrb, jer je htjela ostvariti pravo na inkluzivni dodatak, onda je utvrdila da je okrivljenik osim njihovog stana na svoje ime uknjižio kuću svoje majke, kako bi ona ostvarila ovaj dodatak, ovo saznanje potpuno ju je slomilo i tada je sve ispričala djelatnicima centra, pa i navode iz izreke optužnog prijedloga, nakon toga oni su izvijestili službenike policije koji su ubrzo uredovali, okrivljenika priveli i uhitili, obavili razgovor s njom i njihovom kćeri. Kroz ovaj period od 01.03.2024. pa do 07.03.2025 okrivljeni joj je neprestano prebacivao da je luda, da treba ići na psihijatriju, omalovažavao ju na razne načine, tražio intimne odnose i kad se osjećala loše i iscrpljeno, jer je u međuvremenu oboljela - onkološki je bolesnik, vrijeđao ju na razne načine, govorio da će naći drugu ženu da ona nije ni za ništa, jer ne zadovoljava njegove potrebe, naravno da je ovo kod nje izazvalo osjećaj omalovažavanja, povredu dostojanstva i uznemirenost. Nakon razvoda on je i dalje ostao živjeti u stanu koji su zajednički stjecali, kćerka studira u Splitu, a ona živi gdje stigne, povremeno kod majke povremeno kod prijatelja.

11. Člankom 10. toč. 3. ZZNO- a propisano je da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, dok je čl. 22. st. 1. ZZNO-a propisano da će se počinitelj za prekršaj nasilja iz članka 10. tog Zakona kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Za postojanje prekršajnog djela nasilja u obitelji nužno je utvrditi kontinuirano ili osobito intenzivno psihičko nasilje koje kod žrtve izaziva osjećaj straha, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Valja naglasiti da svako neprimjereno postupanje između članova obitelji ne mora predstavljati i psihičko nasilje, pa čak i ako žrtva bude uznemirena ili joj bude povrijeđeno dostojanstvo (sa subjektivnog stajališta), budući da je potrebno prvenstveno da neko ponašanje, s objektivnog stajališta, predstavlja psihičko nasilje. Psihičko je nasilje u svojoj biti svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje.

12. U konkretnom slučaju sud je na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrdio da je okrivljenik, kao bivši suprug oštećene, u razdoblju od mjeseca ožujka 2024. godine do kraja veljače 2025. godine, u zajedničkom obiteljskom stanu, u više navrata prema oštećenoj postupao na način opisan u izreci presude, odnosno da ju je vrijeđao pogrdnim riječima da je „luda“ i da treba ići na psihijatriju, da ju je omalovažavao tražeći od nje ispunjavanje bračnih obveza u vidu intimnih odnosa i u vrijeme kada se zbog svojeg zdravstvenog stanja osjećala loše i iscrpljeno, a nakon njezina odbijanja iz zdravstvenih razloga govorio joj da nije ni za što i da će pronaći drugu ženu, izostavljajući kao nedokazan dio opisa koji se odnosi na vrijeme od veljače 2025. do 7. ožujka 2025. u 14:00 sati jer iz iskaza oštećene proizlazi da ona od veljače 2025. nije živjela u zajedničkom obiteljskom stanu.

Sud je navedeno ponašanje ocijenio u njegovoj ukupnosti, imajući u vidu ne samo pojedine izrečene riječi, već i učestalost takvog postupanja, činjenicu da su stranke živjele u zajedničkom kućanstvu, da se radilo o bračnim drugovima te da se takvo ponašanje odvijalo u razdoblju kada je oštećena bila suočena s ozbiljnim zdravstvenim problemima i liječenjem od karcinoma dojke. Takvo ponašanje po svojoj naravi predstavlja zadiranje u osobno dostojanstvo oštećene, a iz njezina iskaza proizlazi da je kod nje takvim postupanjem konkretno nastupila posljedica u vidu osjećaja omalovažavanja, povrede dostojanstva i uznemirenosti. Sud pritom ne smatra da svaka bračna svađa, povišen ton ili neslaganje između bračnih drugova predstavlja psihičko nasilje. Međutim, u konkretnom slučaju nije riječ samo o međusobnom neslaganju stranaka, već o višekratnom obraćanju oštećenoj na ponižavajući i omalovažavajući način, uključujući dovođenje u pitanje njezina psihičkog zdravlja, omalovažavanje njezine vrijednosti kao žene i bračne partnerice te izjave kojima joj je, u kontekstu njezina odbijanja intimnog odnosa zbog zdravstvenog stanja, stavljano do znanja da nije „ni za što“ i da će je okrivljenik zamijeniti drugom ženom.

Okolnost da su se stranke međusobno svađale i da je, prema iskazu njihove kćeri BŽ, takva komunikacija bila obostrana, ne isključuje ostvarenje obilježja predmetnog prekršaja. Činjenica da je i oštećena sudjelovala u svađama ne daje okrivljeniku pravo da je vrijeđa, ponižava ili omalovažava, niti takva okolnost isključuje posljedicu koju je njegovo konkretno ponašanje prouzročilo kod oštećene.

Sud nije zanemario iskaz svjedokinje BŽ da nije čula da bi otac majku vrijeđao. Međutim, svjedokinja je istodobno navela da se tijekom svađa često povlačila u svoju sobu ili odlazila iz prostorije, zbog čega nije bila neposredni svjedok svim razgovorima i komunikaciji između roditelja. Stoga njezin iskaz da nije čula vrijeđanje ne predstavlja neposredan dokaz da takvih izjava nije bilo. Osim toga, svjedokinja je potvrdila da je okrivljenik majci u više navrata govorio da treba zatražiti psihološku pomoć, čime je u tom dijelu potvrđena okolnost koju navodi i oštećena. Sud je stoga iskaz oštećene ocijenio vjerodostojnim u pogledu odlučnih činjenica. Njen iskaz je konkretan, određen i logičan, a pojedine okolnosti potvrđene su i obranom okrivljenika i iskazom njihove kćeri pri čemu proturječnosti između iskaza oštećene i iskaza njene kćeri sud nije ocijenio takvima da bi dovele u pitanje odlučne činjenice, osobito imajući u vidu ograničeno neposredno opažanje svjedokinje.

Sud ne prihvaća obranu okrivljenika da se njegovo postupanje prema oštećenoj može opravdati njegovom brigom za njezino psihičko zdravlje. Sama okolnost da je okrivljenik smatrao da bi oštećenoj koristila stručna pomoć ne predstavlja nasilje, ali način na koji je prema njezinu iskazu tu okolnost izražavao, nazivajući je „ludom“ i govoreći joj da treba ići na psihijatriju, sud ocjenjuje ponižavajućim i omalovažavajućim. U odnosu na dio činjeničnog opisa koji se odnosi na intimne odnose, sud također ne smatra da samo traženje intimnog odnosa predstavlja psihičko nasilje. Međutim, iz iskaza oštećene proizlazi da se radilo o situacijama u kojima je zbog onkološkog liječenja bila iscrpljena i loše se osjećala, da je iz zdravstvenih razloga odbijala odnos, nakon čega joj je okrivljenik govorio da nije ni za što i da će pronaći drugu ženu. Takvo ponašanje sud ocjenjuje u okviru ukupnog obrasca omalovažavanja, a ne izolirano od ostalih radnji te smatra da nema mjesta zaključku da bi se radilo tek o uobičajenom bračnom sukobu, budući da se utvrđeno postupanje okrivljenika, promatrano pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, nije sastojalo samo od međusobnog povišenog tona i neslaganja, već od ponavljanog vrijeđanja i omalovažavanja oštećene, usmjerenog na njezinu osobnost, dostojanstvo i vrijednost kao žene i bračne partnerice, pri čemu je takvo postupanje kod nje konkretno izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva.

Slijedom svega navedenog sud nalazi nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik svojim opisanim postupanjem prema oštećenoj prouzročio povredu njezina dostojanstva i uznemirenost te da je time ostvario sva bitna obilježja psihičkog nasilja u obitelji iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega je proglašen krivim.

9. Prilikom izbora vrste i mjere prekršajnopravne sankcije sud je imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito težinu i narav počinjenog prekršaja, trajanje i način počinjenja, odnos okrivljenika prema oštećenoj, posljedice koje je njegovo postupanje prouzročilo kod oštećene, kao i okolnosti na strani samog okrivljenika.

Sud kao otegotnu okolnost cijeni činjenicu da se nije radilo o jednom izoliranom događaju, već o višekratnom ponašanju okrivljenika tijekom duljeg vremenskog razdoblja, pri čemu je njegovo postupanje bilo usmjereno prema vlastitoj supruzi s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu. Posebno je cijenjena okolnost da je dio predmetnog ponašanja bio usmjeren prema oštećenoj u razdoblju njezine onkološke bolesti i liječenja, kada je zbog svojeg zdravstvenog stanja bila posebno opterećena i iscrpljena.

Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da okrivljenik prema podacima kojima sud raspolaže nije ranije prekršajno kažnjavan, da je nakon intervencije nadležnih tijela iskazao spremnost poštovati izrečenu mjeru opreza zabrane približavanja oštećenoj te da je u postupku iznio okolnosti iz kojih proizlazi da je svjestan ozbiljnosti narušenih bračnih odnosa i potrebe da se s oštećenom ne nalazi u konfliktnim situacijama.

Sud je imao u vidu i činjenicu da je bračna zajednica stranaka u međuvremenu prestala te da su se stranke razvele i više ne žive u zajedničkom kućanstvu. Navedena okolnost smanjuje mogućnost neposrednog ponavljanja istovrsnog ponašanja u okviru iste zajednice, zbog čega sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na oštećenu.

10. Cijeneći sve navedene okolnosti u njihovoj ukupnosti, sud nalazi da je za počinjeni prekršaj potrebno utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, ali da istodobno nije nužno tu kaznu neposredno izvršiti. Naime, svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može se ostvariti i samom prijetnjom izvršenjem izrečene kazne. Okrivljeniku se na taj način daje jasna poruka o nedopuštenosti njegovog ponašanja, dok se istodobno ostavlja mogućnost da se svrha kažnjavanja ostvari bez njegova neposrednog upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, predmetni događaji odvijali su se u kontekstu dugotrajno narušenog bračnog odnosa koji je u međuvremenu prestao. Stoga sud smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti time što se okrivljeniku izriče kazna zatvora u trajanju od 15 dana, ali se njezino izvršenje odgađa uz uvjet da u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novi prekršaj. Sud posebno upozorava okrivljenika da uvjetna osuda nije oslobođenje od kazne, već kazna čije je izvršenje odgođeno pod uvjetom da tijekom vremena provjeravanja ne počini novi prekršaj pod uvjetima propisanim Prekršajnim zakonom jer u slučaju ispunjenja zakonskih pretpostavki za opoziv uvjetne osude, izrečena kazna zatvora može biti izvršena. Sud smatra da je upravo ovako izrečena sankcija primjerena težini počinjenog prekršaja i okolnostima na strani okrivljenika te da predstavlja dostatnu prijetnju izvršenjem kazne koja će, uz postojeću svijest okrivljenika o posljedicama njegova postupanja, ostvariti svrhu prekršajnopravnog kažnjavanja.

11. Na temelju čl. 40. PZ-a okrivljeniku će se u slučaju opoziva u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju 7. ožujka 2025. godine kao jedan dan zatvora.

12. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na čl. 138. st. 3. PZ-a, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (NN 18/13), kojom je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prilikom čega je Sud vodio računa o trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika držeći da plaćanjem troškova u iznosu od 30,00 eura neće biti ugroženo njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje njegove kćeri.

13. Slijedom prethodno navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Metković, 30. rujna 2026.

S u t k i n j a :

Jelena Ćelić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude koja se u 2 (dva) primjerka podnosi putem ovog suda .

DNA:

1. Tužitelj: Policijska postaja Ploče, Trg kralja Tomislava 14

2. Okrivljenik: LŽ, Ploče, [adresa]

3. Branitelj: ŠŽ, odvjetnik iz [adresa]

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

• Žrtva-oštećena: LŽSO