Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-495/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pn-94/2020 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana te ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pn-94/2020 od 22. siječnja 2026. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici RH, iznos od 12.375,88 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 1. studenoga 2020. godine, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

2. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici RH, iznos od 41.404,19 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

3. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos, dosuđen s osnove naknade parničnog troška, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na označeni iznos teku od dospijeća, odnosno od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi iz ostalih odnosa, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.000,00EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana 22. siječnja 2026.g. do isplate.''

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete nastale na stanu tužiteljice u [adresa], na petom katu zgrade anagrafske oznake [adresa] uslijed neodržavanja (niti redovnog) stana od strane tuženice.

6. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tužiteljica vlasnica stana na petom katu zgrade [adresa] sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] pod.ul.br. 156, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se tužiteljica uknjižila kao vlasnica predmetnog stana na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Kninu poslovni broj III P-169/1999 od 30. listopada 2000.,

- da iz nalaza vještaka građevinske struke LH, ing.građ., danog u postupku osiguranja dokaza pred istim sudom poslovni broj R1-8/2020, proizlazi da visina izvršenih ulaganja tužiteljice u predmetni sporni stan iznosi 12.375,88 kn (1.642,56 EUR-a), te da je potrebno uložiti još iznos od 41.404,19 kn (5.495,28 EUR-a) da bi stan bio podoban za redovnu upotrebu,

- da iz iskaza svjedokinje HH (zaposlenice Ureda za stambeno zbrinjavanje Grada Knina), detaljno opisanog pod točkom 14. do 14.3. obrazloženja, u bitnome proizlazi je tužiteljica uvedena u posjed predmetnog stana 18. travnja 2019., da je predmetni stan na temelju rješenja Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97- 01/1531, Urbroj: 516-10-03-97-1 od 15.10.1997. dodijeljen na korištenje korisnici stambenog zbrinjavanja ŠH i njezinoj obitelji, za koju pretpostavlja da je stan koristila do 2000., da je tužiteljica prvi put dostavila zahtjev Stambenoj komisiji Grada Knina za povrat imovine 2. srpnja 2004., da je njezin ured reviziju stanova na području Grada Knina prvi put radio 26. studenoga 2003. te je prilikom revizije u predmetnom stanu zatečen GH, koji nije imao nikakav valjani pravni osnov za korištenje predmetnog stana (isti nije dobio stan na korištenje niti od Ureda za stambenog zbrinjavanje niti od Opće bolnice Knin čiji je bio zaposlenik) a predmetni stan je koristio do 28. rujna 2018., da tužiteljici nikada nije isplaćena nikakva vrsta odštete zbog nekorištenja stana u razdoblju kada su u njemu prebivale treće osobe, da je sudjelovala u primopredaji predmetnog stana tužiteljici pa joj je osobno poznato da je stan bio useljiv (trebalo je samo okrečiti stan i možda prelakirati parket) i punomoćnik tužiteljice prilikom preuzimanja predmetnog stana nije imao nikakvih primjedbi na stanje stana,

- da iz iskaza svjedoka ĐH (šogora tužiteljice), detaljno opisanog pod točkom 15. obrazloženja, u bitnome proizlazi da je on po zamolbi tužiteljice u lipnju ili srpnju 2019. preuzeo ključeve stana od punomoćnika tužiteljice odvjetnika Radovana Đujića, a koji ga je preuzeo od Ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, ali nije bio osobno prisutan prilikom primopredaje stana, da prema njegovom dojmu stan nije bio prikladan za stanovanje (oštećen parket u dnevnom boravku, instalacije struje i vode su bile funkcionalne, kupaonica nije bila uništena, stolarija je izgledala neodržavano jer u njemu neko vrijeme nitko nije boravio),

- da iz dokumentacije Ureda za stambeno zbrinjavanje, Klasa: 371-01/14-01/1559, Urbroj: 510-05-02-01/01-19-17 od 20.3.2019. proizlazi da nakon iseljenja ŠH, kojoj je predmetni stan bio dodijeljen na korištenje 15. listopada 1997., Ured za stambeno zbrinjavanje predmetni stan više nije koristio za stambeno zbrinjavanje, te da prilikom revizije zatečeni korisnik GH nije uveden u posjed predmetnog stana ikakvim aktom Ureda za stambeno zbrinjavanja, već je u predmetnom stanu boravio bez pravne osnove i više puta bio upozoren od strane Ureda za stambeno zbrinjavanje da se iseli, a pogotovo nakon što je tužiteljica ishodila presudu istog suda poslovni broj P-169/1999 od 30. listopada 2000.,

zaključuje da je ishođenjem presude istog suda poslovni broj P-169/1999 od 30. listopada 2000., kojom je utvrđena vlasnicom predmetnog stana, tužiteljica stekla pravo i mogućnost da podnese tužbu za iseljenje GH kao osobe koja je njezin stan koristila bez pravne osnove, jer mu predmetni stan nije bio dodijeljen na korištenje od strane Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Regionalnog ureda u Kninu niti mu ga je Republika Hrvatska mogla dodijeliti jer nije bila vlasnica. Imajući u vidu činjenicu da tuženica nakon iseljenja korisnice ŠH više nije koristila predmetni stan u svrhu stambenog zbrinjavanja niti je bila u posrednom posjedu istoga, prvostupanjski sud zaključuje da tuženica ne može biti odgovorna za štetu nastalu na stanu tužiteljice niti je pasivno legitimirana u ovoj parnici jer je nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana (po tvrdnji tužiteljice prvi put 1998. Gradskoj upravi grada [adresa], te ponovno 2. srpnja 2004. Ministarstvu mora, razvoja i turizma) otpala potreba države da štiti od propadanja i devastacije vlasništvo privatne osobe, tim više što se tužiteljica oglušila na raniji poziv za preuzimanje stana, a osim toga ne postoji niti kauzalni neksus između postupanja tuženice i štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala postupanjem tuženice, pa je primjenom odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud nije obrazložio činjenicu da je još 15. listopada 1998. podnijela Stambenoj komisiji Grada Knina zahtjev za povrat imovine, niti je obrazloženo zbog čega bi tuženica bila oslobođena od bilo kakve odgovornosti prema njoj za razdoblje od 15 godina koliko joj je trebalo da joj vrati stan niti zbog čega tuženica nije izvršila niti nužna ulaganja u smislu održavanja stana, a sve obzirom da je tužiteljica na temelju rješenja tuženice bila izuzeta iz posjeda stana i na njega po zakonu nije imala pravo sve dok ju tuženica nakon provedenog upravnog postupka nije uvela u posjed spornog stana. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u činjenici da tuženica nakon nedvojbenog utvrđenja da ŠH ne koristi predmetni stan od 2000. nije stavila izvan snage rješenje o dodjeli korištenja stana ŠH od 19. listopada 1997. niti je nakon tužiteljičinog ponovnog podnošenja zahtjeva za povrat imovine 2004. postupila na bilo koji način (nije ukinula ranije rješenje o davanju na korištenje stana trećoj osobi, čak niti nakon utvrđenja da stan koristi osoba bez pravnog osnova, uskratili su joj ikakve informacije ili isprave kojima je raspolagala u predmetu), pa joj je svojim nečinjenjem prouzročila štetu. Navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi kao lex specialis u vezi ZOO-a, da je protivno odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO-a primijenio propis koji je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe, te da se u ''najblažem slučaju'' postupanje tuženice treba okvalificirati kao stjecanje bez osnove i primijeniti odredba čl. 1120. ZOO-a, kao i čl. 1085. st. 1. ZOO-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuž iteljice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tužiteljica u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio činjenicu da je još 15. listopada 1998. podnijela Stambenoj komisiji Grada Knina zahtjev za povrat imovine, te ponovno 2004., jer prema stanju spisa tužiteljica u postupku ničim nije dokazala da se dana 15. listopada 1998. obratila Stambenoj komisiji Grada Knina za povrat imovine.

10. Međutim, osnovano ukazuje tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na pravni osnov kada je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da tuženica nije pasivno legitimirana u ovom konkretnom postupku.

11. Naime, tužiteljica i u žalbenoj fazi postupka smatra da odgovornost tuženice leži u propustu nadzirati način korištenja privremeno oduzete imovine, te je sporno je li tuženica dužna tužiteljici naknaditi pretrpljenu imovinsku štetu koja joj je nastala zbog neodržavanja predmetnog stana, a koji stan je rješenjem Ministarstva obnove i razvitka bio dodijeljen na korištenje ŠH.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96 i 100/97, dalje: Zakon o privremenom preuzimanju) propisano je da se imovina koja se nalazi na ranije okupiranom području Republike Hrvatske, a koju su njeni vlasnici napustili i osobno je ne koriste, stavlja danom stupanja na snagu Zakona (5. listopada 1995.) pod privremenu upravu Republike Hrvatske i na korištenje (čl. 2.), a posjed nad spomenutom imovinom danom stupanja na snagu Zakona preuzima općina odnosno grad na čijem području se nalazi imovina (čl. 4. st. 1.), dok je čl. 4. st. 2. Zakona o privremenom preuzimanju propisano da poglavarstvo, povjerenik Vlade Republike Hrvatske , općine, odnosno grada, osniva komisiju za privremeno preuzimanje i korištenje imovine koja je predmetom tog zakona. Člankom 5. st. 1. istog Zakona propisano je da Komisija iz čl. 4. tog Zakona može imovinu iz čl. 2. tog Zakona dati privremeno u posjed i na korištenje prognanicima i izbjeglicama, povratnicima kojima je u Domovinskom ratu uništena ili oštećena imovina, invalidima Domovinskog rata, obiteljima poginulih ili nestalih Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te drugim građanima koji obavljaju djelatnosti nužne za sigurnost, obnovu i razvoj ranije okupiranih područja. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je Republika Hrvatska općinama, gradovima i Gradu Zagrebu povjerila poslove Državne uprave vezane za posjed te davanje u privremeni posjed i na korištenje imovine iz čl. 2. Zakona o privremenom preuzimanju.

12.1. Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 27/00) šteta koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazilo bi da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijelo državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne samouprave i uprave pa čak i tijela pravnih osoba koje imaju i razne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, te se na taj način primarna odgovornost Republike Hrvatske utvrđuje neovisno o tome na kojoj razini djelovanja (republike, županije, općine, odnosno grada ili pravne osobe s javnim ovlastima) je došlo do štete kao posljedice nezakonitog ili nepravilnog rada.

12.2. Člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 73/2000, a koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000.) propisano je da je Ministarstvo dužno u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona ukinuti rješenja o korištenju donesena prema tom Zakonu koja se odnose na imovinu u vlasništvu fizičkih osoba.

Člankom 16. (članak 27.) st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o područjima posebne skrbi (''Narodne novine'' broj 88/2002, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2002., dalje: ZID ZPPS/02) propisano je da će Ministarstva ukinuti rješenja donesena po Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a koja, do stupanja na snagu tog Zakona, nadležan stambena komisija nije ukinula, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine a kojemu se imovina u rokovima iz stavka 2. i 3. tog članka ne vrati u posjed, država dužna naknaditi zbog toga pretrpljenu štetu. Člankom 19. (članak 30) st. 1. ZID ZPPS/02 propisano je da vlasnik imovine čija je imovina tijekom privremene uprave Republike Hrvatske, sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom dana privremeno u posjed i na korištenja trećim osobama, može podnijeti Ministarstvu zahtjev za povrat u posjed imovine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će, ako osoba iz stavka 1. tog članka ne podnese zahtjev za povrat imovine, Ministarstvo o službenoj dužnosti najkasnije do 31. prosinca 2002. donijeti rješenje o vraćanju u posjed.

13. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je Komisija za davanje stanova na korištenje Ministarstva razvitka i obnove rješenjem od 15. listopada 1997. dala predmetni stan na privremeno korištenje ŠH i članovima njezine obitelji, da je ŠH prestala koristiti predmetni stan 2000., da Komisija za davanje stanova na korištenje Ministarstva razvitka i obnove u propisanom roku nije ukinula rješenje o korištenju od 15. listopada 1997., da je tužiteljica dana 2. srpnja 2004. podnijela Stambenoj komisiji Grada Knina zahtjev za povrat imovine, da joj je postupajući po tom zahtjevu Republika Hrvatske predala predmetni stan u posjed tek 2019., a u međuvremenu je od 2003. do 2018. u tom stanu boravio GH, koji je u stan ušao jer ga Republika Hrvatska nije stambeno zbrinula kao hrvatskog branitelja, te da niti nadležno ministarstvo nije u skladu s odredbom čl. 19. (članak 30) st. 2. ZID ZPPS/02 po službenoj dužnosti najkasnije do 31. prosinca 2002. donije lo rješenje o vraćanju u posjed predmetnog stana tužiteljici, to je po čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave tuženica odgovorna tužiteljici za štetu, jer je do štete došlo kao posljedice nepravilnog rada tijela državne uprave. Navedeno pravno shvaćanje sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev x 317/2014-2 od 24. lipnja 2014. i Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci U-III-590/2015 od 18. travnja 2019.

14. Međutim, kako prvostupanjski sud, zbog pogrešnog zaključka da tuženica nije pasivno legitimirana, nije utvrđivao činjenice koje se odnose na visinu štete, to je posljedično tome nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu tužiteljice kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Prvostupanjski sud će, u ponovnom postupku, provesti dokaze predložene po strankama na okolnosti visine štete te utvrditi odlučne činjenice za meritorno odlučivanje o visini štete, pri čemu treba komparirati stanje predmetnog stana prije njegovog davanja na korištenje i zatečeno stanje kakvo je utvrđeno u postupku osiguranja dokaza, u koju svrhu je, prije svega, potrebno priložiti spis R1-8/2020 (dokazni prijedlog tužiteljice iz tužbe) i saslušati tužiteljicu (dokazni prijedlog tužiteljice sa pripremnog ročišta) te provesti uviđaj na licu mjesta (dokazni prijedlog tužiteljice sa pripremnog ročišta), a po potrebi i dopuniti do sada provedene dokaze , nakon čega će provedene dokaze ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, za koju će dati jasne i valjane razloge, kako bi se ista mogla ispitati u slučaju eventualne žalbe. Novom odlukom prvostupanjski sud će odluč iti i o troškovima postupka.

U Varaždinu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun