Poslovni broj: Pp-1202/2026-6
Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Prekršajni odjel
Trg kralja Tomislava 6/I
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sutkinji ovog suda Jasminki Lovretić i sudjelovanje Silvije Vargović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv CT iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 19/22,) a povodom prigovora na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Virovitici, Klasa: 336- 02/24-01/12063 Urbroj: 443-02-01-20-25-2 od 14. siječnja 2025.g. nakon zaključene usmene glavne i javne rasprave koja je dana 30. rujna 2026.g. održana u odsutnosti okrivljenika i odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljenik PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i P, rođen **.**.1966. u [adresa], sa mjestom prebivališta u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, vodi se drugi prekršajni postupak protiv njega,
I.
k r i v j e
što je dana 18. prosinca 2024. godine u inspekcijskom nadzoru u prodavaonici "JOZO" sa sjedištem u [adresa], odnosno poslovnim prostorijama prodavaonice Izdvojenog pogona br. 11 u Virovitici, Tomaša Masaryka 11 na okolnost primjene odredbi Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena utvrđeno da je trgovac na 16 komada/1L mlijeka Z' bregov 2,8% mm označene cijene u prodaji 1,00 €/L obračunao maržu u iznosu od 17,59%, što je protivno toči IV. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo (NN broj: 107/23) kojim je propisano da najviša marža za mlijeko 2,8%mm za 1L ne smije biti veća od 10%, odnosno utvrđena je zavaravajuća poslovna praksa jer je trgovac istaknuo cijenu proizvoda i prodavao proizvod po višoj cijeni nego je to dozvoljeno pa je takva praksa trgovca zavaravajuća jer sadrži netočne informacije u pogledu isticanja cijene proizvoda, budući da je informacija da je cijena proizvoda 1,00 €/L netočna, odnosno neistinita, te zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u pogledu cijene proizvoda.
II. Okrivljenik je time postupio suprotno odredbi članka 35. stavak 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 3. istog Zakona.
III. Okrivljeniku se temeljem istog propisa, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 660,00 € (šestošezdeseteura).
Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, a u suprotnom ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
Ukoliko okrivljenik u zadanom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
Dokaz o izvršenoj uplati bez odgode valja dostaviti ovom sudu.
IV. Na temelju članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 20,00 € (dvadeseteura) u korist Državnog proračuna u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se isti u protivnom sukladno članku 34. stavak 1. istog Zakona naplatiti prisilnim putem.
Dokaz o izvršenoj uplati bez odgode valja dostaviti ovom sudu.
Obrazloženje:
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Virovitici, izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika Klasa: 336-02/24-01/12063 Urbroj: 443-02-01-20- 25-2 od 14. siječnja 2025.g., koji je u vezi s prigovorom okrivljenika od 23. siječnja 2025.g. stavljen izvan pravne snage, te je nastavljen redovni prekršajni postupak.
2. Na zakazanu glavnu raspravu za dan 30. rujna 2026.g. okrivljenik nije pristupio, iako je vlastoručno potpisao poziv, odnosno dostava poziva je uredno iskazana, već je dana 7. rujna 2026. dostavio svoju pisanu obranu. Ovaj sud je temeljem članka 167. stavak 3 Prekršajnog zakona odlučio održati glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika jer njegovo ispitivanje, po mišljenju ovog suda, nije potrebno i nije od utjecaja za zakonito i pravilno donošenje presude. U navedenoj pisanoj obrani okrivljenik je, koristeći pravo pisane obrane zbog navodnog počinjenja prekršaja iz članka 35. stavka 1. i stavka 2. točke 4. Zakona o zaštiti potrošača, iznio sljedeću obranu. Ne osporava da je tijekom inspekcijskog nadzora za nekoliko komada mlijeka utvrđeno da je računalni program iskazivao veću maržu od dopuštene. Međutim, osporava zaključak da sama navedena činjenica predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu prema potrošačima. Slobodan je objasniti kako nisu bili upoznati s točkom IV. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo kojom je propisana gornja granica marže za mlijeko 2,8 % mm 1 L te da ista ne smije biti veća od 10%. Naime, predmetno mlijeko bilo je u prodaji s jasno istaknutom ograničenom maloprodajnom cijenom od 1,00 € i proizvod je potrošačima stvarno prodavan i naplaćen upravo po toj istaknutoj cijeni od 1,00 €. Prema Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo, za predmetno mlijeko bila je propisana najviša maloprodajna cijena od 1,03 € po litri iz čega je vidljivo da je mlijeko prodavano po nižoj cijeni od zakonski dopuštene. Eventualna razlika u obračunu marže nastala je u okviru redovnog načina formiranja cijene i automatskog izračuna u računalnom programu. Nije postojala namjera da se potrošače dovede u zabludu niti da im se prikrije ili netočno prikaže cijena proizvoda. Nadalje, smatra da nisu počinili prekršaj zavaravajuće poslovne prakse prema svojim kupcima, niti su imali namjeru počiniti prekršaj iz članka 35. stavak 1. i stavak 2. točka 4. Zakona o zaštiti potrošača. Na temelju izloženih razloga, zamolio je sud da razmotri navedenu pisanu obranu te da prvenstveno donese oslobađajuću odluku, a podredno, ako utvrdi odgovornost, primijeni najblažu zakonom dopuštenu sankciju, odnosno odgovarajuće ublaži novčanu kaznu.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u preslik dostavnice od 22. siječnja 2025.g., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2024.g., preslik kalkulacije broj: 233-PKV od 5. prosinca 2024.g., otpremnica/dostavnica: 23505304, zaduženje 11172075 od 5 prosinca 2024., preslik primke broj: 1360-PKV od 18. prosinca 2024.g., preslik primke broj: 1359-PKV od 18. prosinca 2024.g., preslik primke broj: 1359-PKV od 18. prosinca 2024.g., prometi kalkulacija po artiklima Prodavaonica: 14 roba u prodavaonici broj 11, Virovitica od artikla 2050 do artikla 2050 sa utvrđenim količinama i potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 15. lipnja 2026.g., te je u svojstvu svjedoka ispitana viša tržišna inspektorica RT.
4. Svjedokinja RT, viša tržišna inspektorica je iskazala da je zaposlena na radnom mjestu više tržišne inspektorice u Državnom inspektoratu unatrag 20 godina. Dana 18. prosinca 2024. godine obavljala je inspekcijski nadzor u prodavaonici "JOZO" sa sjedištem u [adresa], odnosno poslovnim prostorijama prodavaonice Izdvojenog pogona br. 11 u Virovitici, Tomaša Masaryka 11 na okolnost primjene odredbi Zakona o zaštiti potrošača te je utvrdila iz kalkulacije broj: 233-PKV od 5. prosinca 2024.g., za mlijeko Vindija s čepom da je taj trgovac na 16 komada/1L mlijeka Z' bregov 2,8% mm označene cijene u prodaji 1,00 €/L obračunao maržu u iznosu od 17,59% te je na taj način utvrđena zavaravajuća poslovna praksa jer je istaknuo cijenu proizvoda i prodavao proizvod po višoj cijeni nego je to dozvoljeno toč. 4. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena kojom je propisano da najviša marža za mlijeko 2,8 %mm za 1L ne smije biti veća za 10% te je na način istaknuo cijenu koja je zavaravala potencijalnog kupca da donese odluku o kupnji jer je sadržavala netočne informacije. Zna da je tada naknadno pristupio i vlasnik tog obrta gospodin PT te nije prigovarao zapisniku, već je istaknuo da nije bio upoznat s podatkom da marža za mlijeko 2,8% mm od 1L smije biti najviše 10%.
5. Nesporno je da je kritične zgode prilikom inspekcijskog nadzora prodavaonica [obrt]" koja se nalazi u Virovitici, Masarykova 11, vlasništvo ĐT imala u prodaji 16 kom mlijeko Z' bregov 2,8% mm/1L označene cijene u prodaji 1,00 €/L, a što je priznao i sam okrivljenik.
6. Sporno je da li je obračunata marža u iznosu 17,59% za to mlijeko zavaravajuća praksa trgovca u odnosu na prosječnog potrošača.
7. Ovaj sud nije prihvatio obranu okrivljenika da nije bio upoznat s točkom IV. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo kojom je propisana gornja granica marže za mlijeko 2,8 % mm 1 L te da ista ne smije biti veća od 10% jer je takva obrana neživotna, budući da je okrivljenik vlasnik navedenog obrta dugi niz godina i kao prosječnom poslodavcu trebalo bi mu biti poznato koliko iznosi marža za neki proizvod koji se često prodaje i pripada osnovnim proizvodima za prehranu, kao što je mlijeko.
8. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje RT, više tržišne inspektorice, koja je postojano i sa bogatstvom detalja opisala kako je utvrdila prekršaj za koji se okrivljenik tereti optužnim aktom, precizno opisujući način počinjenja prekršaja, što je sve konstatirala u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru koji je okrivljenik vlastoručno potpisao.
9. Članak 35. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
10. Nadalje, člankom 33. stavak 2. točka 4. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da okolnost iz stavka 1. na koje se zavaravajuća praksa odnosi jesu cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu.
11. Na temelju svakog izvedenog dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 88. Prekršajnog zakona na temelju slobodne ocjene dokaza vidljiva je međusobna podudarnost materijalnih (zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, kalkulacija broj: 233-PKV) i personalnih dokaza (iskaza svjedokinje RT) u odnosu na odlučne činjenice okrivljenikove nepoštene prakse jer je istaknuo cijenu za mlijeko koja je izračunata na osnovi marže od 17,59%, a ne 10% koliko je najviše dozvoljeno za maržu na mlijeko, pa je tom činidbom okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja jer je u konačnici zavarao prosječnog potrošača, te sud nalazi dokazanim počinjenje prekršaja kažnjivog po članku 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača.
12. Stoga ga ovaj sud proglašava krivim i izriče mu kaznu.
13. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenom je izrečena ublažena novčana kazna primjenom članka 37. Prekršajnog zakona (zakonom propisana novčana kazna iznosi od 5.000,00 do 15.000,00 kuna), smatrajući da će se i ovako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja primjerena stupnju krivnje te značaju i težini počinjenog djela prekršaja, budući da okrivljenik nije prekršajno osuđivan za takav prekršaj, te se kazna ocjenjuje primjerena osobi okrivljenika i da će se njome postići svrha kažnjavanja, dok mu je od otegotnih okolnosti uzeta u obzir prekršajna osuđivanost po Zakonu o radu (7x), Zakonu o mirovinskom osiguranju (2x) i po Općem poreznom zakonu (5x).
14. U odnosu na prekršaj u vrijeme počinjenja prekršaja prilikom inspekcijskog nadzora dana 18. prosinca 2024. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača. (NN broj: 19/22), dok je u međuvremenu dana 17. lipnja 2026. stupio na snagu novi Zakon o zaštiti potrošača (NN broj: 59/26) kojim je za trgovca-fizičku osobu za ovaj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 750,00 do 2.500,00 €.
15. Sukladno članku 3. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, no ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju izmijeni jedanput ili više puta, primjenjivati će se propis koji je najblaži za počinitelja, Uspoređujući navedene Zakone u odnosu na propisane kazne, ovaj sud je primijenio Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme inspekcijskog nadzora jer su propisane kazne blaže za okrivljenika.
16. Temeljem članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) propisano je da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenje pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, pa je potrebno voditi računa o tome da li navedene izmjene Prekršajnog zakona dovode počinitelja u teži ili povoljniji položaj.
17. Slijedom navedenog, iako je u međuvremenu dana 15. kolovoza 2026. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN broj: 86/26), ovaj sud je primijenio Prekršajni zakon koji je bio na snazi dana 18. prosinca 2024. kada je prekršaj počinjen jer je isti najblaži za počinitelja, s obzirom da ga dovodi u povoljniji položaj zbog mogućnosti plaćanja 2/3 novčane kazne.
18. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. točka 1. i stavak 3. Prekršajnog zakona, a odnose se na troškove s naslova paušala jer okrivljenik ostvaruje mjesečna primanja.
U Virovitici, 30. rujna 2026.
Sutkinja:
Jasminka Lovretić, univ. spec. iur.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, okrivljenik, branitelj i oštećenik, te osobe iz članka 192. stavak 2. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.
Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka Općinskom sudu u Virovitici, Prekršajnom odjelu, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. okrivljeniku
2. ovlaštenom tužitelju
3. sudskom referentu za izvršenje kazni
4. za spis