Poslovni broj: Ovr Ob-49/2026-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Luciji Arelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ĆJ iz [adresa], S. i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika ŠJ iz [adresa], OIB. 65178806926, radi ovrhe, dana 30. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika za protuovrhu kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj R1 Ob- 482/16 od 28. veljače 2017., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio ovom sudu prijedlog za obustavu ovrhe koji sadržajno predstavlja prijedlog proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj R1 Ob-482/16 od 28. veljače 2017., te prijedlog za prestanak uzdržavanja i zahtjev za protuovrhu. U prijedlogu u bitnome navodi da je 16. travnja 2026. dug u potpunosti podmiren prisilnom naplatom, a što da proizlazi iz očevidnika FINE. Kći ĆJ, rođ. **.**.2006. navršila je 20 godina i više nije na redovitom školovanju, a čime da su prestali zakonski uvjeti za njezino uzdržavanje. Ovrhovoditelj naglašava da je došlo do dvostruke naplate istog potraživanja. KJ, pogrešno naznačena kao ovrhovoditelj, da je naplatila puni iznos uzdržavanja putem FINE, iako je u istom razdoblju primila i sredstava privremenog uzdržavanja od Centra za socijalnu skrb, koja su ovršeniku također u cijelosti naplaćena kroz regresni zahtjev države.
2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koja se nije očitovala.
3. Uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate utvrđeno je da se po računu ovršenika provodi postupak izravne naplate temeljem odluke poslovni broj R1 Ob-482/16 koja je dostavljena na izravnu naplatu dana 2. lipnja 2022.
4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. S obzirom da se ovršenik u svom prijedlogu poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te s obzirom da je ovrhovoditelj nije u roku od osam dana priznao naznačeni razlog, kao i na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud odlučio kao u izreci ovog zaključka.
6. Nadalje, iz očitovanja Financijske agencije od 14. rujna 2026. proizlazi da u očevidnik osnova za plaćanje nije upisana osnova s naslova zahtjeva Republike Hrvatske i Zakona o privremenom uzdržavanju, a iz čega proizlazi da rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje klasa: UP/I-552-07/25-05/2, UrBroj: 139-122-12/10-25-2 od 12. lipnja 2025. nije dostavljeno Financijskoj agenciji na izravnu naplatu, odnosno, da nadležno državno odvjetništvo nije pred Financijskom agencijom pokrenulo postupak izvršenja. Ovaj je sud stoga zaključio da ovršenik navode o naplati putem regresnog zahtjeva nije dokazao nego iste iznosi samo paušalno.
7. Stoga, a kako ovršenik nije javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazao da je ovrhovoditelju tražbinu namirio izvan ovrhe, odnosno, ta činjenica nije općepoznata te se njezino postojanje ne može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, ovaj je sud temeljem odredbe čl. 62. st. 2. OZ odbio ovrhovoditeljev prijedlog za protuovrhu.
8. Iako se ovrhovoditelj nije očitovao o prijedlogu ovršenika za protuovrhu, ovaj je sud ocijenio da će o prijedlogu odlučiti bez održavanja ročišta (čl. 63. st. 2. OZ), a obzirom da je ovršeniku upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upravo iz istog razloga koje je iznio i kao razloge za protuovrhu. Naime, u parničnom postupku ovršenik može predložiti sve relevantne dokaze, a koje je propustio dostaviti u ovom ovršnom postupku.
9. Glede prijedloga ovršenika za prestanak uzdržavanja, ukazuje se ovršeniku da za navedeno nije nadležan odlučivati ovršni sud, već se isto utvrđuje u parničnom postupku.
10. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja i zaključka.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Sutkinja:
Lucija Arelić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a).
Protiv rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana koja se podnosi putem ovoga suda, a o kojoj odlučuje nadležni županijski sud
DNA:
- ovršeniku
- ovrhovoditelju
