REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5061/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 038- 50-5127676 od 22. listopada 2008., sklopljenog između tužitelja ĐI i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu koji glasi: "NAKNADA 2.00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ĐI iznos od 2.060,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2008. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ĐI trošak parničnog postupka u iznosu od 390,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. srpnja 2026. navodi kako je 22. listopada 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 038-50-5127676, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 156.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Navodi kako su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu članka 3. predmetnog ugovora o kreditu, koja se odnosi na plaćanje tzv. "ulazne naknade" tj. naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Tuženik je takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako tuženiku nikakvi posebni troškovi nisu nastali prilikom obrade kreditnog zahtjeva jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Ističe kako je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijenit. Radilo se o odredbi "uzmi ili ostavi" te je tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristati kako bi u konačnici mogao realizirati novčani iznos kredita. Smatra kako je na taj način tuženik 29. listopada 2008. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 2,00 % od iznosa kredita, što je u ovome slučaju iznosilo 2.060,52 EUR. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.060,52 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženiku je 13. kolovoza 2026. dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu (dostavnica uz list 14 spisa).

3. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 038-50-5127676 od 22. listopada 2008. (list 4-10).

4. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

5. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u visini 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (200,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (50,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 70,31 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 50/26) i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 70,31 EUR (Tar. br. 2. t. 2. Tarife sudskih pristojbi), ukupno iznosi 390,62 EUR.

6. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 30. rujna 2026. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 30. rujna 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku