Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita
Posavskog 5
Poslovni broj: P-236/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Morana Kovač Stanić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, iz Siska , protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 158-50-2829997 sklopljenog između tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „NAKNADA/3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 336,11 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine računajući iste od 19.05.2005. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana“.
III. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od ………eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od 30. rujna 2026., pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana..
Obrazloženje
1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 11. svibnja 2026., tužiteljica SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) navodi da je sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 (dalje: tuženik) sklopila Ugovor o kreditu broj: 158-50-2829997 dana 12. svibnja 2005., za kupnju osobnog vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 16.232,89 CHF. U članku 3. Ugovora o kreditu propisano je da se tužiteljici prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je tužiteljici temeljem sporne odredbe doista i naplatio opisanu naknadu i to u iznosu od 2.532,44 kuna 18. svibnja 2005. godine. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena naplata jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% od iznosa kredita ništetna je jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i tužiteljici nije jasno i nedvosmisleno kao potrošaču prezentirana jasna i nedvosmislena struktura navedenih troškova, tj. u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade i u kojem konačnom iznosu, kao i jer se naplatom iste ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove. Navedena obveza tužiteljice kao potrošača čini nepoštenom, te time ništetnom po odredbama čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03; dalje u tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), kao i neodredivom, te time ništetnom po odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 155/23: dalje o tekstu: Zakon o obveznim odnosima). Tuženik je kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba predstavlja unaprijed formuliranu odredbu u tipskom, standardiziranom ugovoru unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, o kojoj tužiteljica nije mogla pojedinačno pregovarati niti imala utjecaja na njezin sadržaj, kao i onu koja nije jasna, razumljiva i lako uočljiva (zahtjev transparentnosti), te samim time za posljedicu ima ništetnost iste, u smislu članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Isto jer potvrđeno i praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i praksom Suda EU, poglavito presudom u predmetu C- 620/17. Nejasni su parametri za određivanje visine jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. Nadalje, tuženik je tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a faktično joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ju za iznos od 2.532,44 kuna, odnosno 336,11 eura, s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke . S obzirom na sve gore navedeno; da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, da je sadržana u tipskom ugovoru nametnutom tužiteljici kao potrošaču što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, za zaključiti je da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, kao niti oko njenog prihvaćanja. Imajući u vidu tuženikovo korištenje nepoštene poslovne prakse i propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri, odnosno nametanje neopravdane obveze sadržane u tipskom ugovoru koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja, kao i temeljna načela obveznog prava: načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje te načelo zlouporabe prava. Sukladno navedenom, tužiteljica potražuje iznos od 336,11 € sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka, a temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u članku 3.
2. Tuženik iako uredno pozvan u smislu članka 285. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu; ZPP) na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, uz primjerak tužbe i priloga, te upozorenja da će u suprotnom biti donesena presuda zbog ogluhe, nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koji je podni jela sama tužiteljica, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu prema članku 331b ZPP -a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci.
4. Temeljem članka 154. stavak 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 349,54 eura a koji se odnosi na trošak sastava žalbe 250,00 Eur i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 99,54 eura.
Sisak, 30. rujna 2026.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem pošte u tri primjerka ili putem e- komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po Morani Kovač Stanić, odvjetnici u ZOU Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, iz Siska
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb
