Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-609/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ivane Mašić kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice JĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženog HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u Zagrebu, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8459/2021-42 od 14. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8459/2021-42 od 14. siječnja 2026. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8459/2021-42 od 14. siječnja 2026. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HĆ da prestane uznemiravati I-tužiteljicu HĆZ i II-tužiteljicu JĆ u njihovom pravu suvlasništva na južnom i zapadnom dijelu nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površine 636 m2, k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dio dvorišta, na način da prestane na toj nekretnini postavljati ograde i sjeći, rezati i uništavati stabla, grmlja i ukrasne biljke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HĆ da uspostavi prijašnje stanje na nekretnini opisanoj pod točkom I. kakvo je bilo prije poduzimanja radnji iz točke I. na način da ukloni bijelu drvenu ogradu koja se nalazi na sjeverozapadnom dijelu nekretnine, a koja je na skici mjesta prijepora nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladivoja Relića od 18. prosinca 2024. označena crvenom linijom te koja spaja točke A-B, duljine 3,75 m te da ukloni zelenu žičanu ogradu omotanu pletivom umjetnog bršljena koja se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine, a koja je na skici mjesta prijepora nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladivoja Relića od 18. prosinca 2024. označena crnom linijom te koja spaja točke crvene boje A-C, duljine 10 m, a koji nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku HĆ da ubuduće na nekretnini opisanoj pod točkom I. poduzima radnje uznemiravanja prava suvlasništva na način opisan pod točkom I. ili na sličan način.

IV. Nalaže se tuženiku HĆ da I-tužiteljici JĆZ i II tužiteljici JĆ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.867,17 eur zajedno sa zateznom kamatom od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

1.1. Ujedno je rješenjem suda istog poslovnog broja odbijen prijedlog 1. i 2. tužiteljice za donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženiku da sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – s dijela dvorišta ukloni bijelu drvenu ogradu koja se nalazi na sjeverozapadnom dijelu nekretnine, te zelenu žičanu ogradu koja se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine, sve kako je to precizirano pod navedenom točkom rješenja.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, smatra da postoji proturječje između razloga presude i sadržaja zapisnika. Ističe da je onemogućen u raspravljanju jer je sud odbio njegov prijedlog za odgađanje očevida kao i prijedlog za njegovim dopunskim saslušanjem radi očitovanja o nalazu i tvrdnjama tužiteljica koje su iznesene na očevidu. Prvostupanjski sud da je pogrešno odbio saslušati predložene svjedoke pozivom na odredbu iz članka 299. stavak 2. i 3. ZPP-a, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, posljedično čemu je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Smatra da se radnje koje je poduzeo ne mogu podvesti pod pojam posla koji zahtjeva suglasnost svih suvlasnika, ističe kao su tužiteljice ustale s tužbom iz razloga jer su protekli rokovi za smetanje suposjeda. Navodi kako po njemu postavljena ograda nije zaključana, te da presuda u dijelu koji se odnosi na opću zabranu poduzimanja radnje svojim učinkom onemogućava suvlasničku većinu u redovnom održavanju i uređenju zajedničke stvari. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za prestanak uznemiravanja njihovog prava suvlasništva na južnom i zapadnom dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prvo i 2. tužiteljice tvrde da su po tuženiku uznemiravane u svom pravu suvlasništva južnog i zapadnog dijela navedenih nekretnina i to postavljenjem bijele drvene ograde na sjeverozapadni dio nekretnina (koji je na skici vještaka geodetske struke označen crvenom linijom te koja spaja točke A-D duljine 3,75 m, te postavljenjem zelene žičane ograde koja je omotana pletivom umjetnog bršljana koja se nalazi na zapadnom dijelu nekretnine a što je na skici očevida geodetskog vještaka označeno crvenom linijom koja spaja točke crvene boje A-C u duljini od 10 m). Prvo i 2. tužiteljice traže da se uspostavi ranije stanje te da se tuženiku zabrani ubuduće poduzimati radnje uznemiravanja suvlasništva na način koji je opisan pod točkom I i II izreke pobijane odluke ili na neki sličan način.

6. U predmetu nema spora da su 1. i 2. tužiteljice vlasnice stana u stambenoj zgradi u [adresa] (1. tužiteljica stana u prizemlju površine 22,5 m2, stana površine 28 m2 te stana površine 33,50 m2, a 2. tužiteljica stana na drugom katu površine 63 m2), te su suvlasnice zajedničkih dijelova zgrade i okućnice/dvorišta.

7. Neprijeporno je nadalje da je tuženik vlasnik stana u istoj stambenoj zgradi površine 74,52 m2 (suterenski stan), te suvlasnik zajedničkih dijelova te zgrade i okućnice/dvorišta.

8. Osim toga neprijeporno je da je tuženik poduzeo radove za koje 1. i 2. tužiteljice tvrde da su ih uznemiravali u pravu suvlasništva južnog i zapadnog dijela nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tuženiku za poduzimanje navedenih radova bila potrebna suglasnost svih suvlasnika ili je radove mogao poduzeti uz odobrenje većine suvlasničkih glasova, odnosno prijeporno je radi li se o poslovima redovne ili izvanredne uprave.

10. Mjerodavno pravo za razrješenje spornog odnosa između stranaka sadržanoj je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu ZOVIDSP). Prema odredbi iz članka 39. ZOVIDSP svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati o odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvariju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Odredbom iz članka 40. stavak 1. tog propisa normirano je da o poslovima koji se tiču samo redovnog upravljanja stvariju odlučuju suvlasnici većinom glasova, dok se većinom glasova prema stavku 2. navedenog članka računa po suvlasničkim dijelovima a ne po broju suvlasnika.

11. Nadalje, odredbom iz članka 41. ZOVIDSP normirano je da je za poslove koji premašuju okvire redovnog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam duže od 1 godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Prema stavku 2. navedenog članka u sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovnog upravljanja stvariju.

12. Naposljetku, člankom 46. stavak 1. ZOVIDSP-a određeno je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.

13. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika, u okviru njegovih žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8.,9., 13. i 14. ZPP-a.

14. Nije ostvarena ni povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP- a. Tuženik tvrdi da je onemoguće u raspravljanju iz razloga jer je sud odbio njegov prijedlog za odgodu očevida kao i njegov prijedlog za dopunskim saslušanjem radi očitovanja na nalaz i tvrdnje tužiteljica koje su iznesene na očevidu. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je očevid u predmetu određen za dan 10. travnja 2024. (list 129 spisa) i to rješenjem suda od 22. veljače 2024. Tuženik je podneskom zaprimljenim pri prvostupanjskom sudu 8. travnja izvijestio sud da spriječenosti poslom nije u mogućnosti pristupiti na očevid, te ujedno predložio njegovu odgodu. Očevid u predmetu održan je 10. travnja 2024., te je očevidu nazočila punomoćnica tuženika slijedom čega se ne može smatrati da je tuženik onemogućen u raspravljanju. Osim toga na očevidu se nisu saslušavale stranke, osim identifikacije prijepora nisu provođeni drugi dokazi, tuženiku je nalaz vještaka uredno dostavljen, prigovoru nalazu nije bilo, pa tuženik ne može tvrdnjom da je ostvarena povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točak 6. ZPP-a sa uspjehom pobijati zakonitost odluke. Iz navedenih razloga i ovaj sud nalazi kako nije došlo do povreda prava načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom (ponovno se ističe da je ročištu nazočila punomoćnica tuženika te je tuženik imao mogućnost iznošenja prigovora na nalaz).

15. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 299. stavak 2. ZPP-a. Prema odredbi iz članka 299. stavak 2. ZPP-a stranke tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako je bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 14. studenog 2025. predloženo saslušati svjedoke UĆ i DĆ na okolnost načina izvršavanja suvlasništva. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije provodio ovaj predloženi dokaz, obzirom tužitelj nije dokazao niti pokušao dokazati da navedene svjedokinje na ovu okolnost nije ranije (do zaključenja prethodnog postupka) mogao predložiti.

17. Još valja navesti kako je tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka UĆ i DĆ na okolnost da su mu imenovane dale suglasnost za izvođenje radova. Kako ova činjenica između stranaka i nije sporna neprovođenjem saslušanja svjedoka (na okolnosti predložene u odgovoru na tužbu) sud je na temelju odredbe iz članka 220. stavak 2. ZPP-a bio ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja bitnih činjenica. Neprovođenje ovih dokaza u konkretnoj pravnoj situaciji nije bilo od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i na zakonitost pobijane odluke.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neproturječno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječja između sadržaja zapisnika i razloga presude, presuda se može ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

19. Prvostupanjski sud je ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u predmetu.

20. Tako je u postupku osim ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da u stambenoj zgradi postoji ukupno šest stanova, uz 1. i 2. tužitelje te tuženika suvlasnice su još UĆ i DĆ te [adresa],

- da su svi suvlasnici koristili cijelu okućnicu jer ne postoji sporazum o načinu korištenja,

- da je tuženik vlasnik stana u suterenu te da je već pri kupnji stana počeo izvoditi radove postavljanja posebnih ulaznih vrata u stan,

- da je tuženik krajem kolovoza 2021. posjekao drveće na zapadnoj i južnoj strani zgrade (grmove jorgovana, lijeske i forzicije označena na skici očevida slovima J-Ž-L-F) zatim drvo bora označeno na skici očevida slovnom oznakom B, te drvo magnolije (na skici očevida označeno slovnom oznakom M), te još drvo bazge i jorgovana (označeno na skici očevida slovima C-B-J),

- da je tuženik svim suvlasnicima u rujnu 2021. uputio dopis kojim ih je obavijestio da će ograditi zapadni dio dvorišta radi sprječavanja dolaska životinja iz šume i pasa, koju je ogradu i postavio (označeno na skici očevida slovima A-C),

- da su se 1. i 2. tužiteljice protivile postavljanju ograde, dok se suvlasnice UĆ i DĆ postavljanju ograde nisu protivile,

- da je tužitelj uz ogradu naznačenu na skici očevida slovima A-C postavio i bijelu drvenu ogradu visine 1 m označeno na skici očevida slovima A-B te je postavio vrata, koja se ne zaključavaju.

21. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da radovi nesporno izvedeni po tuženiku ne spadaju u poslove redovne uprave.

23. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda poduzeti radovi tuženika radi ograđivanja dijela dvorišta (postavljanje bijele ograde neovisno o tome što vrata ograde nisu zaključana, te postavljanje ograde na pravcu A-C i sječa raslinja) predstavljaju poslove izvanredne uprave, odnosno navedeni poslovi premašuju okvir redovnog upravljanja nekretninom. Prvo i 2. tužiteljice su uz tuženika (i ostale suvlasnike) suvlasnice i suposjednice dvorišta, tužitelj je izvedenim radovima bez njihove suglasnosti nekretninu ogradio na dva mjesta te ih na taj način isključio iz dosadašnjeg suposjeda, čime je povrijeđeno njihov suvlasničko pravo jer je za poduzimanje takovih radnji bila potrebna suglasnost svih suvlasnika u smislu odredbe iz članka 40. ZOVIDSP-a koja je u konkretnoj pravnoj situaciji izostala.

24. Obzirom na izostanak suglasnosti tužiteljice za poduzimanjem poslova izvanredne uprave pripada im i ovlaštenje tražiti uklanjanje postavljenih ograda, te su ovlaštene tražiti uspostavu ranijeg stanja na način kako je određeno pod točkom II izreke pobijen odluke (ujedno se žalitelj upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-770/2025-2 od 2. listopada 2025.).

25. I naposljetku valja napomenuti kako je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno uspostavu ranijeg stanja (pod točkom II izreke) odredbi isključivo kroz uklanjanje ograde, obzirom uspostava ranijeg stanja u odnosu na posječeno raslinje i uništene biljke nije ni moguća. Pri tome suprotno žalbenim navodima izreka odluke u dijelu pod točkom I i II dovoljno individualizirana, jasno ukazuje koju je to ogradu potrebno ukloniti.

26. Osim toga valja navesti kako tuženik neosnovano zakonitost odluke pobija tvrdnjom da su 1. i 2. tužiteljice trebale tražiti pravnu zaštitu u okviru instituta smetanja posjeda.

27. Naime, svaka od stranaka ima pravo tražiti pravnu zaštitu na način koji smatra najpovoljnijim, te ne postoji zakonska odredba da se u situacijama kao što je konkretna ustaje s tužbom radi smetanja posjeda.

28. Slijedom svega iznesenog žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

29. I naposljetku odluka o troškovima je pravilna i zakonita, donesena u skladu s odredbom iz članka 154. i članka 155. ZPP-a. Prvo i 2. tužiteljice su u cijelosti uspjele sa svojim tužbenim zahtjevom, a činjenica da im je odbijen zahtjev za pružanje pravne zaštite kroz institut privremene mjere nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka, budući oko navedenog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

30. Slijedom svega iznesenog u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 2. ZPP-a valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsku odluku.

U Karlovcu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec