Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-624/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Radaković Bašić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupan po punomoćnici FĐ, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, zastupan po generalnoj punomoćnici GĐ, zaposlenici tuženika, radi ????? odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-79/2025-7 od 24.lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-79/2025-7 od 24.lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 4.604,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.02.2024. pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za prekidom ovog postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškovima postupka u iznosu od 92,50 eura. „

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj u kojoj je naveo da presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je tužitelj naveo da je tužitelj podnio tužbu pozivajući se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i u skladu s tim da je dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje je naveo da u pobijanoj presudi sud se nije izjasnio zašto ne primijeniti odredbu čl. 161. i 164. ZOMO, iako je zakonodavac izrazio volju da se radi o izvornom pravu na naknadu štete, pa da je sud počinio povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužitelja te u cijelosti preinači pobijanu presudu, podredno da ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temel jem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Kao nesporne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je supruga osiguranika tužitelja, ĆĐ, ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti svoga supruga HĐ koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći od **.**.2016.,

- da je vozilo koje je prouzročilo štetu, na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama,

- da je doprinos prednika osiguranice tužitelja suglasno utvrđen između ovdje parničnih stranaka u visini od 50%,

- da tužitelj počev od **.**.2016. isplaćuje osiguranici ĆĐ obiteljsku mirovinu, sve temeljem rješenja HZMO Područna služba u Slavonskom Brodu broj 100011 od **.**.2016.,

- da je tuženik isplatio tužitelju sve isplaćene mirovine do 30. travnja 2022,

- da je tužitelj u periodu od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. isplatio svome osiguraniku na ime obiteljske mirovine ukupni iznos od 9.209,79 eura, koji umanjen za nesporno utvrđeni doprinos od 50%, postavlja kao tužbeni zahtjev u iznosu od 4.604,90 eura.

7. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa.

8. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, za isplatu iznosa od 4.604,90 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime isplaćene obiteljske mirovine.

10. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

11. Prvostupanjski sud navodi da je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. ZOMO ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).

14. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP -a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

15. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

16. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

17. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze, ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš