Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-273/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tužene ŠF (ranije LF), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-811/2025-8 od 14. siječnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-811/2025-8 od 14. siječnja 2026.:

- potvrđuje u dijelu točke I. -I. izreke presude kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je TF stekla pravo vlasništva temeljem Ugovora o darovanju od 23. siječnja 2002., zaključenim s ocem RF, dok je njezin otac ZF vlasništvo na ovoj nekretnini stekao fizičkom diobom sa svojim bratom ĆF, kao i točka I.-II. izreke presude,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. -I. izreke presude tako da se utvrđuje da su tužitelji OF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici SF, stekli pravo vlasništva na nekretnini oznake č.z. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za ½ dijela, temeljem nasljeđivanja, slijedom čega su tužitelji ovlašteni, na temelju ove presude, a nakon pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ½ dijela predmetne nekretnine na jednake dijelove, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa ½ dijela vlasništva sa imena tužene ŠF (ranije LF), te se ujedno nalaže tuženoj ŠF (ranije LF) da se okani svojatanja prava vlasništva predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana,

- preinačuje u točki I.-III. te u točki II. izreke presude na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tuženoj ŠF da tužiteljima plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR (slovima: sto osamdeset dva eura i sedamdeset devet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji OF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednici BF, stekli pravo vlasništva na nekretnini oznake č.z.508/5, k. o. [katastarska općina], za ½ dijela, temeljem nasljeđivanja, dok je ista to pravo stekla, temeljem Ugovora o darovanju od 23. siječnja 2002.g., zaključenim sa ocem RF, dok je njezin otac ZF vlasništvo na ovoj nekretnini stekao fizičkom diobom sa svojim bratom ĆF, slijedom čega su tužitelji ovlašteni, na temelju ove presude, a nakon pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ½ dijela predmetne nekretnine na jednake dijelove, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa ½ vlasništva sa imena tuženice ŠF (ranije LF), te se ujedno nalaže tuženici ŠF (ranije LF) da se okani svojatanja prava vlasništva predmetne nekretnine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su ništavi (ništetni) i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen dana 05. 02. 2004. godine između UF iz [adresa] i LF iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa], br.OV-1060/04 od 05. 02. 2004.g. i Ugovor o darovanju sklopljenog između ĆF (pok.ŽF) iz [adresa] i UF iz [adresa], od 30. 01. 2004.g., ovjeren kod javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa], br.OV-959/04 od 02. 02. 2004.g., u odnosu na č.z.[katastarska čestica], (½ površine), jednu polovinu površine zv. Bilina k. o. [katastarska općina] ([adresa]), te se po pravomoćnosti ove presude nalaže brisanje svih zemljišno-knjižnih upisa izvršenih na temelju predmetnih ugovora za č.z. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.

III. Dužna je tuženica nadoknaditi tužiteljima troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate."

II. Dužni su tužitelji pod 1 i 2 naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.031,17

Eur-a u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sudskim vijećem te traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kao i cjelokupne troškove ovog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ocjenjuje da je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana jer je činjenično stanje pravilno utvrđeno te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu, a potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelji u žalbi tvrde da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer u presudi nije naveo sadržaj svih provedenih dokaza, što je bio dužan, kao što je bio dužan i dati svoju ocjenu suprotstavljenih dokaza, a što je izostalo, te bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a time što nije dao razloge o odlučnim činjenicama sukladno uputi iz ranije ukidne odluke ovog suda te općenito tvrdi da je presuda proturječna te da nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi da su suprotni sadržaju sudskog spisa. Osim toga tvrde da je sud tužiteljima onemogućio raspravljanje time što nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje djelomično osnovane jer doista sud u obrazloženju presude nije naveo sadržaj svih provedenih dokaza, niti je dao obrazloženje da neki od provedenih dokaza nisu pravno relevantni pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Citirana povreda počinjena je i u dijelu obrazloženja gdje sud u točki 12. navodi da se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980. odnosi na spornu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 926 m2, da bi u točki 13. obrazloženja, u dijelu u kojem utvrđuje sadržaj raspravljanja u citiranom predmetu, naveo da su tužitelji u tom predmetu podneskom od 24. travnja 1979. po nalogu suda nadopunili navode tužbe te su naveli površinu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa 2043 m2, uz napomenu da se očito radi o zbrojene obje čestice u ukupnoj površini, zbog čega je proturječno obrazloženje suda prvog stupnja da se u predmetu istoga suda poslovni broj P-1542/1977 raspravljalo o spornoj nekretnini s površinom od 926 m2.

5.2. Neosnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da bi sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što nije proveo neki od predloženih dokaza jer ukoliko takvo postupanje suda nije bilo pravilno, ono bi dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bi se radilo o bitnoj povredi na koju u žalbi ukazuju tužitelji.

5.3. Kako je unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a o žalbi bilo moguće odlučivati na temelju podataka u spisu, ovaj sud je o žalbi tužitelja odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je nekretnina koja je predmet ovog postupka označena kao kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s površinom od 926 m2 i to kao suvlasništvo LF rođ. UF, kći UF, u ½ dijela i ZF pok. ŽF u ½ dijela te je u skici očevida od 2. ožujka 2023., koju je sačinio vještak Frane Vlatković, dipl.ing.geod., označena žutom bojom.

6.1. Sud nadalje utvrđuje da je ranija tužiteljica u ovom postupku TF, koja je tijekom postupka umrla, a naslijedili su je tužitelji, tvrdila da je spornu nekretninu stekao njezin otac ZF u diobi sa svojim bratom ĆF 1950. - ih godina te ju je potom njoj darovao Ugovorom o darovanju od 23. siječnja 2002., dok je suprotno tim tvrdnjama tuženica tvrdila da je za rješenje spornih odnosa mjerodavna presuda istog suda poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980. kojom je sporna nekretnina, označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], utvrđena suvlasništvom RF i ĆF, svakog u ½ dijela, te je ona nekretninu stekla urednim zemljišnoknjižnim prijenosom vlasništva.

6.2. Unatoč pravnom shvaćanju da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi jesu li RF i ĆF podijelili spornu nekretninu te je li u toj diobi ZF pripala sporna nekretnina u cijelosti, sud zaključuje da je ključan pravni dokument temeljem kojeg je potrebno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva presuda donesena u parničnom postupku koji se je vodio pred istim sudom u predmetu poslovni broj P- 1542/1977, u kojem predmetu su pravni prednici stranaka, RF i ĆF, kao tužitelji, tražili utvrđenje prava suvlasništva protiv tužene Općine Zadar. Sud utvrđuje da je u tom postupku donesena presuda da je sporna kčbr. [katastarska čestica], tada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa], suvlasništvo tužitelja svakoga u ½ dijela, time da sud utvrđuje da su predmetom tog postupka bile i neke druge nekretnine koje su presudom utvrđene kao samovlasništvo prednika tužitelja, odnosno prednika tuženice. Iako sud u točki 11. obrazloženja iznosi pravno shvaćanje da bi se radilo o presuđenoj stvari, jer presuda istog suda poslovni broj P-1542/1977 veže i nasljednike tužitelja u tom postupku, sud utvrđuje činjenice o kojima se raspravljano u citiranom predmetu poslovni broj P- 1542/1977 te utvrđuje da je prema podacima katastra u vrijeme vođenja tog postupka i presuđenja postojala sporna kčbr. [katastarska čestica] u površini od 926 m2 te da se u tom postupku raspravljalo upravo o toj površini, a temeljem te presude kao suvlasnici sporne nekretnine upisani su pravni prednici tužitelja i tuženice RF i ĆF, iz kojih razloga zaključuje da eventualna dioba koja je po tvrdnjama tužiteljice bila 1950. -ih godina ne može biti osnova stjecanja prava vlasništva na spornoj nekretnini jer je ona „poništena“ pravomoćnom presudom istog suda poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980., a stranke u ovom postupku nisu tvrdile da bi neka nova dioba nakon toga bila provedena.

6.3. U odnosu na podatke o povijesti posjedovanja sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je sudu dostavio Područni ured za katastar Zadar, sud prvog stupnja utvrđuje da prema najstarijim podacima kojima to tijelo raspolaže za k. o. [katastarska općina], a koji da datiraju iz 1920., predmetna čestica do I revizije ove katastarske općine 1955. bila je upisana kao posjed A 13/16 i A 3/16, no spomenutom revizijom posjednicima su utvrđeni i evidentirani ĆF, ŽF ½ i ĆF RF, ŽF ½. Novom izmjerom dijela k. o. [katastarska općina], podaci koji su prihvaćeni 1974. godine dolazi do promjene površine i posjednika čestice [katastarska čestica] te je izlaganjem po izmjeri ista utvrđena i evidentirana posjedom RF, ŽF. Istovjetno je navedeno i u povijesti posjedovanja Državne geodetske uprava Područnog ureda za katastar Zadar za čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 20. studenog 2014.g., prema kojoj pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] da raspolažu, a koji datiraju iz 1920. čest. zemlje [katastarska čestica] nalaze se evidentiranima posjedom tadašnjih veleposjednika A dr. P. Š 13/16 i A dr. L pok. ŽF 3/16, 1941. godine da je izvršeno poništavanje čest. zemlje [katastarska čestica] i pripajanje njezine površine čest. zemlje [katastarska čestica], ali bez promjene posjednika, no I revizijom ove katastarske općine 1955. godine, posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] utvrđeni su i upisani ĆF, ŽF ½ i RF, ŽF ½. Takvo stanje da ostaje neizmijenjeno do nove izmjere k. o. [katastarska općina], podaci koji da su prihvaćeni 1974.godine, a kada se od čest. zemlje [katastarska čestica] formira predmetna čest. zemlje [katastarska čestica], posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] revizijom po izmjeri da je upisan ĆF pok. ŽF "Luiđi", odnosno od 2005. rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-10569/04 ista da je upisana posjedom (Kl./05-05/2730) LF rođ. ĆF kći UF. Na temelju tih katastarskih podataka sud zaključuje da su u vrijeme donošenja presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980., kojom je pravomoćno utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa] suvlasništvo RF. ŽF i ĆF pok. ŽF svakog za ½ dijela, obje katastarske čestice, kao zasebne katastarske cjeline, već postojale i to od 1974. u svojim površinama od 926 m2 i 945 m2, zbog čega se navedena presuda odnosi na spornu nekretninu označenu kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 926 m2, koja je tom presudom utvrđena kao suvlasništvo prednika stranaka te takva presuda obvezuje i stranke ovog postupka.

7. Po ocjeni ovog suda, prije svega, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da se pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980. odnosi na spornu kčbr. [katastarska čestica] u površini od 926 m2, jer ta činjenica ne proizlazi iz podataka citiranog parničnog spisa. Naime, u izreci presude poslovni broj P-1542/1977 od 30. siječnja 1980. površina niti jedne čestice, pa tako niti kčbr. [katastarska čestica], nije navedena, a iz podataka toga spisa jasno proizlazi, što je sud pravilno utvrdio u točki 13. obrazloženja, da su tužitelji u tom postupku (RF i ĆF) dopunili tužbu na način da su kao površinu sporne kčbr. [katastarska čestica] naznačili površinu od 2043 m2 te su ponovili da tu nekretninu drže u posjedu na jednake dijelove zbog čega se u postupku P-1542/1977 raspravljalo o vlasništvu sporne nekretnine u površini od 2043 m2. Činjenica što je u katastru u vrijeme presuđenja sporna nekretnina imala površinu od 926 m2 uz utvrđenu činjenicu da je nekretnina pod oznakom [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana iz kčbr. [katastarska čestica], te je i po podacima katastra upisana kao posjed ĆF, odnosno da su u vrijeme presuđenja postojale nekretnine [katastarska čestica] i [katastarska čestica], koje su nekad bile jedna nekretnina koja je nosila oznaku 508/5, ne može utjecati na utvrđenje predmeta spora u predmetu poslovni broj P-1542/1977.

7.1. Osim toga, pravna prednica tužitelja TF, koja je bila ranija stranka ovog postupka, tvrdila je da je dugogodišnjim neprekinutim, savjesnim, istinitim i zakonitim posjedom sporne nekretnine osobno i putem svog prednika, svog oca ZF, još od 1950.-ih godina prošlog stoljeća stekla pravo vlasništva, dakle, tvrdila je da je dosjelošću stekla pravo vlasništva. Temeljna tvrdnja tadašnje tužiteljice SF bila je da je 1950. -ih godina prošlog stoljeća između prednika tužiteljice ZF i prednika tuženice ĆF izvršena dioba te da je u toj diobi upravo predniku tužiteljice ZF pripala u cijelosti sporna nekretnina, koja sada nosi oznaku [katastarska čestica] s površinom od 926 m2, koja je s tom površinom i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po ocjeni ovog suda tužitelji su u ovom postupku dokazali tu tvrdnju svoje pravne prednice SF jer iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku ŽF, JF, VF, MF i FF proizlazi da su braća RF i ĆF podijelili spornu nekretninu na jednake dijelove te da su od postignutog sporazuma o diobi svaki uživali dio nekretnine koji im je pripao, odnosno prema sadašnjim oznakama ZF uživao je spornu nekretninu u cijelosti, dok je ĆF uživao nekretninu koja je nastala cijepanjem od sporne kčbr. [katastarska čestica] i koja sada nosi oznaku [katastarska čestica]. Svjedoci su iskazivali da je na svojoj nekretnini UF, sin ĆF, sadio breskve, a nije bilo sporno da je nakon breskvi UF posadio masline i kruške. Kako iz provedenog očevida te skice sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod., od 2. veljače 2023. jasno proizlazi da su masline i kruške posađene isključivo na kčbr. [katastarska čestica], dok se na spornoj nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] nalaze samo dva bora, te da su svjedoci VF i FF iskazivali da na nekretnini koja je pripala ĆF nema borova, dok se borovi nalaze na nekretnini koja je pripala ZF, po ocjeni ovog suda jasno je vidljivo da se način posjedovanja kčbr. [katastarska čestica] razlikuje, odnosno da su vidljivo te nekretnine obrađene na drugačiji način. Kako i iz povijesti posjedovanja proizlazi da je pravni prednik tužitelja od 1974., kada je formirana od sporne kčbr. [katastarska čestica] čestica [katastarska čestica], bio upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] u površini od 926 m2, dok je kao isključivi posjednik novoformirane kčbr. [katastarska čestica] s površinom od 945 m2 bio upisan pravni prednik tuženice ĆF, proizlazi da su iskazi svjedoka vjerodostojni te da svi naprijed citirani dokazi potvrđuju navode tužitelja da je između RF i ĆF izvršena fizička dioba nekad jedinstvene kčbr. [katastarska čestica] koja je imala površinu od 2043 m2, a koja je provedena u katastru zemljišta upravo na način da su od te nekretnine formirane dvije nekretnine te je sukladno dogovoru braće pravnom predniku tužitelja ZF pripala nekretnina koja je nosila oznaku [katastarska čestica] u površini od 926 m2, a pravnom predniku tuženice ĆF nekretnina koja je odcijepljena od kčbr. [katastarska čestica] i koja je dobila novu oznaku [katastarska čestica] s površinom od 945 m2, jer su upravo na takav način RF i ĆF upisani kao posjednici u katastru zemljišta. Da je dioba doista i izvršena te da su pravni prednici tužitelja i tuženice sukladno dogovoru posjedovali svoje nekretnine, proizlazi i iz načina na koji je nekad jedinstvena kčbr. [katastarska čestica] obrađivana, a što je utvrđeno u ovom postupku očevidom na način da se obrada kčbr. [katastarska čestica], na kojoj su posađene kruške i masline u granicama te nekretnine, bitno razlikuje od načina obrade sporne kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalaze samo dva bora i koja je u naravi livada.

7.2. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je otac SF, kao pošteni posjednik spornu nekretninu posjedovao od 50. -ih godina prošlog stoljeća, a svakako od 1974. kada je upisan kao posjednik nekretnine, o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje prava vlasništva trebalo je odlučivati temeljem odredbe članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) na način da je uvjete za dosijedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću valjalo razmotriti kroz pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, 1. listopada 1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji; dalje OGZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80., 36/90., "Narodne novine" broj 53/91.; dalje: ZOVO) dana 1. rujna 1980., a zatim prema odredbama Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Pravilima OGZ-a propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i ZV-om rok za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću propisan je u trajanju od 20 godina (izvanredna dosjelost). Dakle, Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i ZV-om propisan je kraći rok za dosjelost. Stoga za pravne učinke do 1. rujna 1980. mjerodavno je dotadašnje pravo, a za one koji nastaju kasnije primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima odnosno ZV-om. Člankom 388. stavak 3. ZV-a propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određenih ZV-om, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. istog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Dakle, kada je ZV-om propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog roka, rok istječe nakon proteka vremena određenoga ranijim zakonom, ako je od roka određenoga ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu. Dakle, u konkretnom slučaju za računanje roka dosjelosti primjenjuju se odredbe ZV-a. Člankom 159. stavak 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja time da se sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici. Osnovni preduvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ-a, ZVDP i ZV je pošten posjed posjednika. Po ocjeni ovog suda tužitelji su dokazali da je još ZF bio pošten posjednik jer je nekretninu posjedovanjem nakon izvršene diobe sa svojim bratom ĆF, te je protekom 20 godina, dakle 1994., ukoliko se posjed računa najkasnije od upisa ZF kao posjednika u katastru zemljišta nekretninu stekao dosjelošću, a ranija tužiteljica TF je potom nakon darovanja nastavila posjedovati spornu nekretninu kao zakonita, istinita i poštena posjednica, zbog čega su tužitelji nasljeđivanjem iza SF stekli pravo vlasništva, iz kojih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje prava vlasništva te uknjižbu prava vlasništva trebalo usvojiti i u tom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su tužitelji vlasnici sporne nekretnini, trebalo je usvojiti i tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj da prestane svojatati pravo vlasništva sporne nekretnine na temelju odredbe članka 167. stavak 1. ZV-a.

7.3. Međutim, sud prvog stupnja pravilno je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traže da se utvrdi na koji način je TF stekla nekretnine, odnosno na koji način je njezin otac ZF stekao nekretnine jer se radi o utvrđenju činjenica, a prema odredbi članka 187. stavak 1. ZV-a tužba za utvrđenje može se podnijeti samo radi utvrđenja postojanja, odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitosti, odnosno neistinitosti kakve isprave, dok tužbu za utvrđenje nije moguće podnijeti radi utvrđenja činjenica.

8. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju zaključenog 3. siječnja 2004. između ĆF i UF te od 5. veljače 2004. između UF i LF, provedbom kojih ugovora je tuženica upisana kao suvlasnica u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini, a za koje ugovore su tužitelji tvrdili da su ništetni iz razloga što nisu zaključeni u zakonom propisanoj formi javnobilježničkog akta, koja forma je bila potrebna zbog toga što sporna nekretnina prilikom darovanja nije predana u posjed, sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što zaključuje da su ti ugovori sklopljeni uz prisustvo javnog bilježnika, zbog toga što je javni bilježnik ovjerio potpise stranaka na ugovorima, kao i zbog činjenice da su ugovori valjani jer su tuženica, kao i njezin prednik, stupili u posjed sporne nekretnine.

8.1. Ne upuštajući se u pravilnost zaključka suda prvog stupnja u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju po ocjeni ovog suda taj tužbeni zahtjev pravilno je odbijen iz razloga što na strani tuženika nisu bile obuhvaćene sve ugovorne strane koje su nužni suparničari. Naime, kada treća zainteresirana osoba traži utvrđenje ništetnosti ugovora, ona može tražiti takvo utvrđenje samo u odnosu na sve ugovorne strane, jer su ugovorne strane nužni i jedinstveni suparničari. Kako tužitelji tužbom nisu obuhvatili sve ugovorne strane Ugovora o darovanju od 30. siječnja 2004. i 5. veljače 2004., odnosno eventualno njihove zakonske nasljednike, jer je tužba podnesena samo protiv ŠF, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja djelomično je trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, a djelomično odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

10.1. S obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovom sporu na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

11. Tužitelji su s podnesenom žalbom uspjeli u omjeru od 50 %, u tom omjeru im je tuženica u obvezi naknaditi troškove žalbenog postupka. Tužitelji su osnovano zatražili trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura na temelju Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), trošak PDV-a u iznosu od 62,50 eura na temelju Tbr. 46. Tarife te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura ili ukupno 365,59 eura od kojeg iznosa im je tuženica u obvezi naknaditi 50 % ili iznos od 182,79 eura.

Koprivnica, 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković