REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-1/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, OIB 61379160880, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽĐŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-77/2023- 2 od 9. veljače 2024., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1466/22-4 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-722/2021-12 od 19. siječnja 2022., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku broj Usl-722/2021-12 od 19. siječnja 2022.
2. Navedenom presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/07, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-21-03 od 11. svibnja 2021. te oglašavanje ništavim, ili poništavanje djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave Valpovo KLASA: UP/I-943-01/17-01/3, URBROJ: 2158-15-05/1-19-28 od 22. studenog 2019.
3. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/07, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 21-03 od 11. svibnja 2021. odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko - baranjskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Valpovo KLASA: UP/I 943-01/17-01/3, URBROJ: 2158-15-05/1-19-28 od 22. studenoga 2019.
4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. ovlašteniku naknade ŽĐŽ iz [adresa] vraćaju u vlasništvo šume taksativno naznačene u toj točki rješenja, pod točkom II. je riješeno da je obveznik naknade za nekretnine iz točke I. izreke Republika Hrvatska. Pod točkom III. je riješeno da će Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo provesti ovo rješenje nakon pravomoćnosti u zemljišnim knjigama, a Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina Valpovo u katastarskom operatu. Pod točkom IV. se odbija zahtjev ŽĐŽ za utvrđivanje naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pobliže označenu u navedenoj točki rješenja, te je pod točkom V. riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
5. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da usvoji žalbu tužitelja i preinači presudu Upravnog suda u Osijeku na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, podredno ukine presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
6. Zainteresirana osoba ŽĐŽ je odgovorio na zahtjev DORH-a. U bitnom osporava navode zahtjeva i predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan.
7. Zahtjev nije osnovan.
8. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.
9. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je predmetnim prvostupanjskim rješenjem zainteresiranoj osobi, nasljedniku prijašnjeg vlasnika, dalo u vlasništvo predmetne nekretnine.
10. DORH smatra da su nižestupanjski sudovi povrijedili odredbu čl. 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) i tvrdi da je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima (Sporazum o reparacijama Njemačke, o uspostavi međusavezničke agencije za reparacije i o povratu monetarnog zlata sklopljen u Parizu 14. siječnja 1946.; Objava uz Protokol o završetku okupacijskog režima u Saveznoj Republici Njemačkoj od 23. listopada 1954.; Ugovor o reguliranju pitanja proizašlih iz rata i okupacije /u verziji promijenjenoj u skladu sa Aneksom IV Protokola o završetku okupacijskog režima u Saveznoj Republici Njemačkoj potpisanog u Parizu dana 23. listopada 1954./; Sporazum između Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Savezne Republike Njemačke o reguliranju zahtjeva za odštetu za restitucije koje se nisu mogle ostvariti iz zahtjeva protiv njemačke obračunske kase /Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori, broj 14/1956/).
11. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje je li naknada za oduzetu imovinu njemačkih državljana riješena predmetnim međudržavnim ugovorima u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi, kako to tvrdi DORH, a što je protivno shvaćanju Vrhovnog suda prema kojem pitanje naknade njemačkim državljanima za oduzetu imovinu nije riješeno međudržavnim sporazumima (presude broj Uzz 8/10 od 28. studenoga 2013., Uzz 28/10 od 28. studenoga 2013. i Uzz 13/10 od 11. veljače 2015.), nije relevantno u ovoj upravnoj stvari s obzirom da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je prijašnjem vlasniku ŽĐŽB, imovina oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu i da je 11. rujna 1947. postao austrijski državljanin, odnosno nije utvrđeno da je u trenutku oduzimanja ili kasnije imao njemačko državljanstvo.
11.1. Stoga nižestupanjski sudovi nisu povrijedili odredbu čl. 10. Zakona o naknadi.
11.2. U obrazloženju presude Upravnog suda u Osijeku kao i u pobijanoj presudi detaljno je obrazloženo i odgovoreno na žalbeni prigovor koji se odnosi na gore navedeno pitanje.
12. Kako se zahtjev u bitnome svodi na isti prigovor o kojem je u citiranim presudama odlučeno te se u zahtjevu ustraje na utvrđenju suprotnom utvrđenjima u postupku, odnosno da je prijašnjem vlasniku imovina oduzeta kao njemačkom državljaninu, a što je suprotno utvrđenjima u provedenom upravnom postupku te da je time Visoki upravni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi pogrešno primijenio odredbe članka 10. Zakona o naknadi, isti zahtjev prema ocjeni ovoga suda nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 78. ZUS.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
