Poslovni broj: Us I - 1691/2025-8

T

sudova RH

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina Italija, zastupanog po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., Đure Šporera 2, Rijeka, protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Ulica Antofagaste 6, Split, OIB: 27735395987, radi odobravanja reda plovidbe, nakon javne rasprave zaključene 15. rujna 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Mirana Maćešića, odvjetnikom u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. Rijeka i opunomoćenice tuženika ĆP, dana 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Agencije za obalni linijski pomorski promet, Klasa:

UP/I-342-34/25-01/36, Urbroj: 3672/2025 od 5. lipnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave ovog pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-342-34/25-01/36, Urbroj: 3672/2025 od 5. lipnja 2025., Klasa: UP/I-342-34/25-01/36, Urbroj: 3672/2025 od 5. lipnja 2025. ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Split- Supetar i obratno u razdoblju od lipnja 2023. do svibnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene ZPLPOPP i prava i prakse EU, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka, iznosi kronologiju upravnog postupka. Prigovara kako je tuženo tijelo postupilo protivno pravnom shvaćanju i primjedbama iz presude suda poslovni broj: Us I-2162/2023 od 31. svibnja 2024 kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika o neodobravanju plovidbenog reda na liniji bez obveze javne usluge Split-Supetar. Navodi kako tuženik u novom rješenju, odustaje od svih razloga iznesenim u prvom rješenju i sada uvodi novi razlog za negativnu odluku - postojanje isključivog prava Jadrolinije na liniji Supetar - Split svjesna da više ne može nekritički preispitivati razloge lučkih uprava jer da ti razlozi nisu zakoniti. Poziva se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 141. c Ustava RH, u skladu sa kojim su tuženik, lučke uprave i tijela jedinice lokalne samouprave dužne izravno primjenjivati EU Uredbu o kabotaži. Poziva se na odredbu članka 1. EU Uredbe o kabotaži i navodi kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, a ta sloboda se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Navodi kako uvođenje sustava prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. ZPLPOP-a predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatra kako tuženik u ovoj pravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopuštene, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Nadalje, navodi kako isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. T užitelj ističe kako mu nije dostavljan Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na državnoj liniji 631 Split - Supetar niti Odluka o dodjeli koncesije Jadroliniji niti očitovanja lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave pa se o sadržaju tih dokumenata ne može očitovati Nadalje, isključivo pravo dodijeljeno je protivno pravu i praksi EU. Isključivo pravo detaljno je razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1., što tuženik zanemaruje. Svrha davanja isključivog prava je omogućiti državama članicama da postignu najmanji financijski teret za zajednicu. U konkretnom slučaju državna trajektna linija 631 Split- Supetar je profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu, dakle, ne radi se o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Smatra kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelj prijevoz na predloženoj liniji obavlja tijekom cijele godine, a kakav je zahtjev i podnio tužitelj, za dodatnim vožnjama na liniji Split - Supetar od početka lipnja 2023. do kraja svibnja 2024., dakle za cijelu godinu, te ne bi ušao na tržište samo u profitabilnim mjesecima i smanjili zaradu Jadroliniji. Pitanje dodjele isključivog prava je pitanje prava i prakse EU jer ono izravno utječe na slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže koju brodarima jamči EU Uredba o kabotaže, tužitelj predlaže da se Sudu EU postave prethodna pitanja i to protivi li se članku 1. EU Uredbe br. 3577/92 o primjeni načina slobode pružanja usluga u pomorskom prometu odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge a na kojoj već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom, odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji, umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluge kabotaže. Nadalje, tužitelj tvrdi kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator. Ističe kako je razlika između ta dva članka ta što članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, a oba dva članka se nalaze u Poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". Pri tome navodi kako zahtjev tužitelja za obavljanjem prijevoza na liniji Split -Supetar je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a. Ističe kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, što je logično jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Navodi kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Ističe da je ovakvo postupanje tuženika u suprotnosti s postojećom sudskom praksom izraženom u nizu sudskih odluka. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku naknaditi tužiteljima troškove upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva. Drži da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, te su u istome navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka. Navodi kako je u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe, dužan pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanja tijela koja upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja i iskrcaja. Tuženik donosi konačnu odluku o odobravanju reda plovidbe i njegovoj prihvatljivosti s aspekta sigurnosti plovidbe i reda u lukama.

Nesporno je da je Republika Hrvatska uvela sustav prethodnog odobrenja člankom 43. st. 3., čl. 48. i čl. 54. st. 4. ZPLPOPP-a jer je nametnula obvezu brodaru prethodno pribaviti odobrenje tuženika na red plovidbe i cjenik usluga.

Tuženik ističe da je nesporno da svoje rješenje temelji na isključivu pravu brodara Jadrolinije koja na državnoj trajektnoj liniji Split - Supetar i obratno (linija br. 631) obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar – Split i obratno. Navodi kako sam odlučuje o dokazima na kojima temelji svoju odluku o neodobravanju reda plovidbe, a očitovanja nadležnih lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprava uzeta su u obzir na način da su navedena u obrazloženju predmetnog rješenja. Poziva se na čl. 106. st.1. i 2. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije te ističe kako iz sadržaja tog članka proizlazi da dodjeljivanje isključivih prava nije zabranjeno unutar pravnog poretka EU. Nadalje, navodi kako je u točci 7. Odluke Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. godine Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 631 Supetar - Split i obratno, navedeno „Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji 631 Split-Supetar i obratno, temeljem ugovora o javnoj usluzi''. Temeljem te odluke sklopljen je Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar - Split i obratno od 12. rujna 2017. godine, Ur.broj:

2075-1/17. Stavkom 2. članka 7. navedenog Ugovora ugovorena je opcija produljenja ugovora, a što je predviđeno i u natječajnoj dokumentaciji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Split-Supetar i obratno, a koja dokumentacija je prethodila Odluci o davanju koncesije Upravnog vijeća Agencije od dana 11.07.2017. godine.

Člankom 3. Dodatka 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar - Split i obratno od 15.12.2023. godine sklopljenog između Tužene kao davatelja koncesije i Jadrolinije kao koncesionara, navedeno je da se ugovara opcija produljenja Ugovora te se koncesionar obvezao obavljati javni prijevoz iz članka 1. Ugovora i nakon 31.12.2023. godine u razdoblju od 01.01.2024. godine do 31.12.2027. godine. Člankom 164. ZPLPOPP propisano je da Ugovori o javnoj usluzi na linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, sklopljeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijede i primjenjuju se do isteka vremena na koji su sklopljeni, te se zaključuje da je predmetna trajektna linija 631 Supetar - Split i obratno i dalje linija sa isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi. U Odluci se navodi da se isključiva prava dodjeljuju temeljem Ugovora o koncesiji, te samom činjenicom potpisivanja tj. sklapanja Ugovora o koncesiji brodaru su isključiva prava dodijeljena poštujući točku 7. Odluke o davanju koncesije, stoga postojanje isključivih prava nije sporno.

Brodara koji ima koncesiju za navedenu liniju dovelo bi se u situaciju da održava liniju koja mu je dodijeljena u postupku davanja koncesije u kojem je odabran kao najpovoljniji ponuditelj, te plaća koncesijsku naknadu, dok bi Tužitelj tu istu liniju održavao pored njega bez da je uopće sudjelovao u postupku davanja koncesije i bez plaćanja ikakve koncesijske naknade, a svojim obavljanjem prijevoza bi izravno umanjivao prihode postojećeg koncesionara te na taj način utjecao na uvjete koncesije te doveo u pitanje profitabilnost linije s koncesijom (državne linije). Iz svega navedenog proizlazi da tuženik nije mogao rješenjem odobriti red plovidbe bez obveze javne usluge Split – Supetar, jer bi time prekršio Ugovor o koncesiji i prava brodara koja iz njega proizlaze. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Tužitelj je u spis predmeta dana 14. rujna 2026. dostavio podnesak u kojem ističe kako je u tužbi omaškom kao tužitelj pod 2. bio naveden C&T Minor Islands d.o.o. koji nije ni podnio zahtjev za odobravanje plovidbenog reda, slijedom čega uređuje tužbu na način da je jedini tužitelj CARONTE&TOURIST ISOLE MINORI S .p.A.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, koji je uvezan u sudski spis.

6. U sporu je održana rasprava 15. rujna 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Tužitelj je pritom ustrajao u tužbi i svim dotadašnjim navodima te je istaknuo kako se u ovoj upravnoj stvari radi o sustavnom onemogućavanju pristupa tržištu pomorske kabotaže, od strane tuženika. Tužitelj je popisao trošak spora. Tuženik se protivio navodima tužitelja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je tužitelju odbijeno izdavanje odobrenja na red plovidbe na liniji bez obavljanja javne usluge Split- Supetar i obratno, u razdoblju od lipnja 2023. do svibnja 2024.

9. Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22., dalje u tekstu: ZPLPOPP) za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji.

10. Prema odredbi članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

11. Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

12. Člankom 54. stavkom 1. ZPLPOPP-a je propisano da je red plovidbe akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. istog članka red plovidbe rješenjem odobrava Agencija. Stavkom 3. istog članka je propisano da se rješenjem iz stavka 2. toga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. toga zakona.

13. Odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a je propisano da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Prema stavku 5. istog članka ako tijela iz stavka 4.toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.

14. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).

15. Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko-oceanografska obilježja akvatorija, tehničko- tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka j e propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.

16. Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 72/21. - dalje Pravilnik), u članku 9., određuje da red u luci provodi tijelo koje upravlja lukom (stavak 1.); da je tijelo koje upravlja lukom dužno posebnim aktom propisati red u luci, koji odobrava lučka kapetanija (stavak 2.); da se aktom iz stavka 2. toga članka mora propisati najmanje namjena pojedinog dijela luke, postupak javljanja, načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, boravka na vezu, premještanja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekata, mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda, te način kontrole nad obavljanjem tih radnji (stavak 3.) i da tijelo koje upravlja lukom dužno na svojim mrežnim stranicama javno objaviti ažurirani akt iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.).

17. Sukladno članku 10. stavku 1. Pravilnika studija sigurnosti plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka u luci i lučkom području kojom se utvrđuju mjere sigurnosti tijekom plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka za pojedine vrste plovnih objekata koje uobičajeno uplovljavaju u luku, mjere zaštite morskog okoliša od onečišćenja s plovnih objekata i mjere u slučaju izvanrednog događaja, izrađuje se za postojeće luke otvorene za javni promet od značaja za Republiku Hrvatsku i luke posebne namjene - industrijske luke i brodogradilišne luke. Ta studija, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Pravilnika, treba obuhvaćati najmanje: 1. hidro navigacijska obilježja plovidbenog područja prilaska luci, 2. meteorološka i oceanografska obilježja područja luke, 3. prometno-plovidbena obilježja luke, 4. tehničko-tehnološka obilježja brodova koji uobičajeno pristaju u luku, 5. Tehničko tehnološka obilježja luke, 6. Uvjete i način manevriranja brodova, 7. mjere sigurnosti prilikom plovidbe, sidrenja i boravka na vezu i 8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda. Tu studiju odobrava lučka kapetanija (članak 10. stavak 4. Pravilnika).

18. Iz obrazloženja osporenog rješenja, proizlazi da je osporeni akt tuženika donesen u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-2162/2023 od 31. svibnja 2024., kojom presudom je poništeno prethodno rješenje tuženika Klasa: UP/-342- 34/23-01/5, Urbroj: 3469/2023 te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Tuženik nadalje u obrazloženju rješenja u bitnom navodi kako je u ponovljenom postupku utvrdio da je podnositelj zahtjeva brodar te da podnositelj predloženim cjenikom u bitnom ne odstupa od uobičajene cijene prijevoza za 2023. i 2024. godinu. Tuženik ističe da su linije bez obveze javne usluge linije koje nisu od općeg gospodarskog interesa i na kojima operater te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. (čl. 43. ZPLOPP). Operater linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u pravcu linije bez obveze javne usluge. (čl. 48 ZPLOPP). Red plovidbe je akt operatera odobren u skladu sa odredbama Zakona (ZPLOPP) koji obavezno sadrži naziv operatera linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblja u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe (čl. 54. st. 1. ZPLPOPP). Nadalje, Agencija je dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanja izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i tijela koje upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu ne preklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tuču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja (čl. 54. st. 4. ZPLPOPP). Nastavno, državne linije su linije od općeg gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, a na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima je godišnji promet putnika manji, jednak ili veći od 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge (čl. 19. st. 1. ZPLPOPP). Državne linije odlukom uspostavlja Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, a nakon provedenog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću radi iskazivanja interesa otočnog stanovništva i brodara, odnosno kako bi se utvrdilo može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge svim brodarima, odnosno bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi. (čl. 19. st. 2. ZPLPOPP). Agencija je javni naručitelj za neprofitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, odnosno davatelj koncesije za profitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge (čl. 19. st. 6. i 7. ZPLPPOP). Nametanje horizontalne obveze javne usluge svim brodarima i sklapanje ugovora o javnoj usluzi provodi se sukladno članku 19. st. 5. ZPLOPP u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) broj 3577/92 i sudskom praksom Suda Europske unije. Na liniji Supetar Split i obratno (linija br. 631) Jadrolinija obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji, Urbroj: 2075-1/17 od 12. rujna 2017. i Dodatka 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar - Split i obratno od 15. prosinca 2023. sklopljenog između Agencije kao dava telja koncesije i JADROLINIJE kao koncesionara. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva, s obzirom na činjenicu da se predloženim plovidbenim redom obavlja ista vrsta prijevoza trajektna linija sa ro-го putničkim brodovima, na istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa, a što je ujedno razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija temeljem članka 21. st. 2. ZPLOPP i lokalnih linija temeljem članka 22. ZPLOPP, kao i s obzirom na činjenicu da linija 631 Split -Supetar i obratno predstavlja liniju od općeg i gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, tuženik nije mogao rješenjem odobriti red plovidbe bez obveze javne usluge Split - Supetar i obratno, pa tuženik zaključno navodi kako je iz gore navedenih razloga zahtjev podnositelja za obavljanjem javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge neosnovan.

19. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom trajanja postupka i gore navedene zakonske odredbe, ovaj sud zaključuje kako tuženik nije postupio zakonito kada je donio osporeno rješenje.

20. Naime, suprotno navodima i utvrđenjima tuženika, iz dokumentacije za nadmetanje za održavanje državne trajektne linije broj 631 Split-Supetar i obratno i Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar-Split i obratno, koji prileže spisu, ne može se iščitati isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 631 Supetar-Split. U članku 23. spomenutog Ugovora stoji kako brodar (Jadrolinija) može obavljati povremeni prijevoz ukoliko takav prijevoz ne ometa redovno obavljanje linije iz članka 1. Ovdje treba napomenuti kako tužitelj traži suglasnost za red plovidbe bez obveze javne usluge, te iz navedenog ne proizlazi isključivo pravo na javni prijevoz bez obveze javne usluge, slijedom čega Sud za sada ne može pravilnim ocijeniti utvrđenje tuženog tijela o isključivom pravu Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 631 Split-Supetar.

21. Osim toga, u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno je u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine.

22. Nadalje, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenoj odluci, Sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Split-Supetar bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, a tuženik nije dostatno obrazložio iz kojeg razloga smatra da bi odobravanje reda plovidbe tužitelju ugrozilo obavljanje linije s obvezom javne usluge.

23. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

24. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 142. st.1. i 2., te čl. 147. ZUS-a. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS -a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 15. rujna 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, te uvećano za 500,00 eura na ime PDV-a, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, pa je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

U Splitu 30. rujna 2026.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- u spis.