Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-509/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZR zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog ZR protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-246/2026-33 od 10. rujna 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog ZR odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi sa čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optuženog ZR produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11, čl. 144.a st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, čl. 235. st. 1. KZ/11 i čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi ĆR po branitelju odvjetniku Božidaru Klepaču, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove, već isključivo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako će to nastavno biti obrazloženo. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, zatim utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, kao niti ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati, zbog čega je potrebno produljiti istražni zatvor.

6.1. Naime, što se tiče utvrđenja postojanja osnovane sumnje, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena, s time da se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi, suprotno žalbenim navodima optuženika, pravno nije moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju kao osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora na način kako se to pokušava žalbom tj. pozivajući se na navode obrane iznijetih na raspravi. Ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika i provedenih dokaza, uključivši i onih na kojima se temelji potvrđena optužnica, kako svakog za sebe tako i u međusobnoj vezi, izvršit će raspravno vijeće prilikom donošenja odluke o krivnji.

6.2. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, s bitnim tvrdnjama da se dio ranijih kaznenih osuda odnosi na imovinske delikte, dakle, drugu vrst kaznenih djela, te da sama činjenica vođenja drugih kaznenih postupaka ne može biti izjednačena sa pravomoćnim utvrđenjem da je počinio kaznena djela za koja se tereti u tim postupcima. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz optuženikove ranije kaznene osuđivanosti i kaznenih postupaka u tijeku na temelju potvrđenih optužnica, s podacima kao što se navodi u točci 11. pobijanog rješenja, kao i veće kriminalne količine za koju se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, a iz kojih podataka jasno proizlazi optuženikova sklonost i upornost u činjenju kaznenih djela, između ostalog, i istovrsnih kaznenih djela kao što su kaznena djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku, kao i optuženikova fokusiranost na žrtvu ER s kojom je bio u ljubavnoj vezi prilikom počinjenja kaznenih djela. Kod toga žalitelju valja navesti da se kazneni postupci u tijeku na temelju potvrđenih optužnica mogu cijeniti prilikom utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, jer isti, u kontekstu optuženikove ranije višestruke kaznene osuđivanosti, samo dodatno upućuju na zaključak o optuženikovoj sklonosti i upornosti u činjenju kaznenih djela, uključivši i kaznena djela na štetu ER.

6.3. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, a posebno činjenicu da optuženika od ponovnog počinjenja kaznenih djela na štetu žrtve ER nisu odvratile ranije kaznene osude, između ostalog, i za kaznena djela počinjena na štetu iste žrtve, niti kazneni postupak u tijeku za kazneno djelo također počinjeno na štetu iste žrtve, a niti višegodišnje izdržavanje kazne zatvora, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti tj.opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela prvenstveno prema oštećenoj ER potrebno produljiti istražni zatvor s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Daljnjim ostankom u istražnom zavoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 25. ožujka 2026.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim za predmetna kaznena djela, s time da se radi o četiri kaznena djela počinjena u stjecaju od kojih se za najteže kazneno djelo može izreći kazna zatvora od osam godina.

7. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke