Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-5488/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Petri Mioč Štura, uz sudjelovanje Anđele Hambašić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BŽ, državljanina Kraljevine Maroko, rođenog **.**.1997., kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Dropac, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Žerjavića 10, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira 21, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/33,URBROJ: 511-19-48- 26-1 od 4. rujna 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Nikoli Dropcu pružatelju pravne pomoći iznos od 1.366,03 eura (tisućutristošezdestšeteuraitricenta) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/33,URBROJ: 511-19- 48-26-1 od 4. rujna 2025., ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme najdulje do 1 (jednog) mjeseca.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da je primjena mjere zadržavanja u Prihvatnom centru za strance neosnovana. Naime, tužitelj smatra da je primjena nesrazmjerna i kao takva nepotrebna te da se svrha zbog koje je mjera određena mogla postići blažom, odnosno manje prisilnom mjerom. Nadalje navodi kako tužitelj ne predstavlja ugrozu za javni poredak u Republici Hrvatskoj te nema namjeru ni na koji način dolaziti u sukob sa zakonom.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te da mu se odobri besplatna pravan pomoć i da mu se nadoknade troškovi upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tužitelj državljanin Kraljevine Maroko, 4. rujna 2026. doputovao zrakoplovom kompanije „Australian Airlines“ na letu OS-603 iz Beča sukladno dublinskom postupku u Republiku Hrvatsku. Nadalje navodi kako je BŽ namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH prvi put podnio 14. rujna 2023. u Policijskoj postaji Karlovac s ispostavom Vojnić kada je upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, što isti nije učinio. Ističe kako je BŽ dana 4. rujna 2026. po dolasku u Zračnu luju „Franjo Tuđman“ izrazio novu namjeru za međunarodnom zaštitom u RH dok je provjerom osobe putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da predmetni ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu, „Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju – članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860“ od dana 22. siječnja 2025. raspisana od strane Italije.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 29. rujna 2026., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju izrečena mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance na rok do 3 (tri) mjeseca, pozivom na odredbu članka 54. a stavka 11. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 700/15., 127/17., 33/23., 17/25. i 59/26., dalje: ZMPZ).
9. Nadalje proizlazi da je imenovano na okolnost ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku saslušan 4. rujna 2026., o čemu je i sastavljen zapisnik.
10. Nadalje proizlazi da je u postupku utvrđeno da se tužitelj vodi u SIS II evidencijama, državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica – članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861 koju je dana 20. travnja 2023. raspisala Njemačka s opaskom za osobu nasilan, naoružan te mjerom Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi Odluka o vraćanju -članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860 koju je dana 22. siječnja 2025. raspisala Italija.
11. Člankom 54.a stavkom 1. točkom 4. ZMPZ-a, propisano je da se tražitelja i stranca u transferu može zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno između ostaloga i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja i protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca.
12. Odredbom članka 54.a stavka 3. ZMPZ-a, propisano je da se zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere. Nadalje, stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da se mjera iz stavka 1. ovog članka primjenjuje ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovog Zakona.
13. Prema ocjeni Suda u konkretnom slučaju, tužitelj očito podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu pa naknadnim odustajanjem, pa ponovnim podnošenjem zahtjeva, nastoji onemogućiti tijelo da postupi po rješenju o protjerivanju iz Republike Hrvatske, čime je osnovano u takvim situacijama donošenje rješenja o ograničenju slobode kretanja bilo prema Zakonu o strancima ili Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25.) ovisno u kojem se statusu trenutno nalazi, a sve kako bi se onemogućilo tužitelja u namjeri da odgodi ili oteža izvršenje odluke o protjerivanju, a konačni rezultat je ograničenje slobodne kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a što je i u odnosu na tužitelja, tuženik pravilno primijenio.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud smatra pravilnim odluku tuženika te smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja u odnosu na tužitelja, i u odnosu na rok ograničenja kretanja.
15. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odlučeno kao u točki I izreke.
16. Kako iz spisa proizlazi da tužitelj nema dovoljno novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 198. Zakona. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Nikola Drobec, točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.1250,00 eura u skladu s člankom 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka (Narodne novine, broj 132/21) te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500, 00 eura, trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV i naknada putnih troškova za 10. rujna 2026. i za dan uručenja presude za svaki po 46,41 eura, odnosno ukupno 1.366,03 eura.
U Zagrebu, 30. rujna 2026.
Sutkinja:
Petra Mioč Štura
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Nikola Drobec, Zagreb, Jurja Žerjavića 10
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira 21
3. U spis
