Poslovni broj: Usž-3002/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, Franje Račkoga 9, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točaka I. i III. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4282/2025-7 od 27. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju točke I. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4282/2025-7 od 27. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke obustavljen je upravni spor pokrenut tužbom radi šutnje uprave, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora preko dosuđenog iznosa.

2. Tužiteljica žalbom pobija točke I. i III. izreke rješenje prvostupanjskog suda zbog svih žalbenih razloga. Navodi da nije bilo osnova za obustavu spora jer tuženik nije odlučio, niti je mogao odlučivati, o pravu tužiteljice na inkluzivni dodatak, već je rješenjem samo naložio prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese rješenje povodom zahtjeva tužiteljice za priznanje prava na inkluzivni dodatak. Tvrdi da time nije otklonjena šutnja uprave niti je meritorno odlučeno o njezinom zahtjevu.

2.1. Nadalje, navodi da je sud počinio bitnu povredu odredba upravnog spora time što tužiteljici nije dostavio tuženikovo rješenje od 9. prosinca 2025. niti je tužiteljicu pozvao na očitovanje proširuje li tužbeni zahtjev na drugostupanjsko rješenje. Tvrdi da je time sud povrijedio načelo saslušanja stranaka propisano člankom 6. Zakona o upravnim sporovima kao i ustavna i konvencijska načela.

2.2. Tužiteljica osporava i odluku o trošku u odbijajućem dijelu navodeći da je cjelokupno zatražen trošak upravnog spora bio opravdan i potreban za zaštitu njenih prava. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno, pobijano rješenje preinačiti na način da se naloži tuženiku donošenje meritorne odluke o zahtjevu tužiteljice za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1., u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija rješenje, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 30. listopada 2025. podnijela tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije odlučio o njezinoj žalbi na postupanje prvostupanjskog tijela, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sisak, kojem je u veljači 2025. podnijela zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, a o kojem zahtjevu do dana pokretanja upravnog spora nije odlučeno.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 12. veljače 2026. naveo da je rješenjem, KLASA: UP/II-551-09/25-01/7450, URBROJ: 524-11-01/7-25-4 od 9. prosinca 2025., postupio po žalbi tužiteljice te naložio prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od primitka rješenja donese rješenje povodom zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Tuženik je citirano rješenje dostavio uz odgovor na tužbu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava priloženih tijekom spora te je pravilno utvrdio da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu . Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 103. stavak 1. i članak 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a i obustavio upravni spor.

9. Iz isprava koje je tužiteljica priložila uz tužbu proizlazi kako je tužbom radi šutnje uprave podnesenom 30. listopada 2025. zahtijevala od tuženika da odluči o njezinoj žalbi izjavljenoj 22. kolovoza 2025., radi šutnje prvostupanjskog tijela, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sisak.

9.1. Žalbom od 22. kolovoza 2025. tužiteljica je od tuženika zahtijevala da postupi sukladno odredbi članka 119. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP).

10. Odredbom članka 119. stavka 1. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku, stavkom 2. je propisano da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana dok je stavkom 3. propisano da će kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

11. Povodom žalbe tužiteljice tuženik je dopisom od 19. rujna 2025. zatražio od prvostupanjskog tijela očitovanje o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.

11.1. Iz spisa predmeta upravnog spora proizlazi da se na dopis tuženika prvostupanjsko tijelo očitovalo dopisom od 29. listopada 2025. kojim je tuženika obavijestilo da je tužiteljicu zaključkom uputilo na vještačenje koje provodi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te će po zaprimanju nalaza donijeti rješenje sukladno utvrđenim činjenicama invaliditeta te ga dostaviti tužiteljici u propisanom roku. Iz dostavne naredbe na dopisu prvostupanjskog tijela proizlazi da je očitovanje prvostupanjskog tijela upućeno i tužiteljici, putem njezina opunomoćenika.

12. S obzirom da na očitovanje prvostupanjskog tijela tuženik je rješenjem od 9. prosinca 2025. naložio prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana donese rješenje povodom zahtjeva tužiteljice za priznanjem prava na inkluzivni dodatak.

13. Budući da je tužiteljica tužbom zahtijevala od tuženika postupanje u skladu s člankom 119 ZUP-a odnosno odlučivanje o njezinoj žalbi izjavljenoj zbog šutnje prvostupanjskog upravnog tijela, a tuženik je rješenjem od 9. prosinca 2025. odlučio o toj žalbi na način propisan člankom 119. ZUP-a tuženik je tijekom upravnog spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu.

14. Odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor ako nastupe razlozi propisani člankom 103. stavak 1. ZUS-a.

15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi obzirom da je iz spisa predmeta razvidno da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje rješenja kojim se obustavlja upravni spor.

15.1. Naime, u predmetnom upravnom sporu tuženik je pojedinačnom odlukom (rješenjem od 9. prosinca 2025.) u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu tužiteljice koja je time ostvarila zahtijevanu pravnu zaštitu. Slijedom navedenog, žalbom isticana povreda odredbi upravnog spora bez utjecaja je na njegov konačan ishod te na zakonitost i pravilnost žalbom pobijanog rješenja o obustavi upravnog spora.

15.2. Žalbeni navod kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži donošenje meritorne odluke o njezinu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Taj zahtjev nije bio predmet tužbe kojom je pokrenut ovaj upravni spor niti je tuženik tijelo nadležno za odlučivanje o navedenom zahtjevu u prvom stupnju. Stoga se tim navodima ne dovodi u pitanje činjenica da je tuženik tijekom spora postupio po tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica postavila tužbom od 30. listopada 2025.

16. Osnovano je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadnom troškova preko dosađujućeg dijela obzirom da podnesci od 2. siječnja 2026. i 15. travnja 2026. ne predstavljaju opravdan izdatak učinjen tijekom spora, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud. U navedenim podnescima nisu iznesene nove činjenice odlučne za donošenje odluke u sporu te njihovo podnošenje nije bilo potrebno radi ostvarivanja ili zaštite prava tužiteljice u sporu.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, žalba tužiteljice je odbijena te je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić