Poslovni broj: Usž-3003/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Šamac, V. Nazora 64, Slavonski Šamac, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-516/2025-11 od 21. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-516/2025-11 od 21. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/37, URBROJ: 511-11-15-25-126 od 2. svibnja 2025. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Ujedno je rješenjem, koji je sastavni dio presude, odbijen prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.
2. Rješenjem tuženika od 2. svibnja 2025. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP). Tužitelju je zabranjen ulazak i boravak u EGP u trajanju od tri godine računajući od dana prisilnog udaljenja te je odlučeno da će se tužitelja prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju izjave njegove supruge CM dane u policijskoj postaji, bez prisustva odvjetnika, pod pritiskom policijskih službenika koji su koristili stanje njezine anksioznosti i stresa. Prvostupanjski sud je odbio na raspravi saslušati tužiteljevu suprugu, pobijanu presudu je zasnovao isključivo na temelju izjava tužitelja i njegove supruge danih u upravnom postupku, kao i službenih bilješki, što su nezakoniti dokazi koji su trebali biti izdvojeni iz spisa predmeta. Tužitelj je žalbi priložio liječničku potvrdu na okolnost zdravstvenog stanja njegove supruge te ovjerenu izjavu njegove supruge u kojoj ista opisuje svoje zdravstveno stanje.
3.1. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine", 133/20., 114/20., 151/22. i 40/25; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor radi osporavanja zakonitosti rješenja tuženika kojim je protjeran iz EGP-a zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je u postupku utvrđeno da su za tužitelja upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu raspisale Njemačka, za razdoblje od 18. veljače 2025. do 6. listopada 2027., te Švicarska Konfederacije za razdoblje od 10. srpnja 2024. do 10. srpnja 2026. s mjerom „državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica – članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861.“. Tužitelj je podnio zahtjev za privremeni boravak u RH, sa svrhom spajanja obitelji s hrvatskom državljankom s kojom je sklopio brak, a provedenim istraživanjem utvrđeno da je riječ o braku sklopljenom iz koristi.
9. Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitost osporavanog rješenja s obrazloženjem da iz dokaza provedenih tijekom upravnog postupka, iskaza tužitelja i njegove supruge, proizlazi da je njihov brak sklopljen iz financijske koristi za CM, a radi ostvarivanja tužiteljevog prava na boravak u Republici Hrvatskoj.
10. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o braku iz koristi u smislu članka 189. stavka 1. Zakona budući da iz provedenih dokaza proizlazi da brak nije sklopljen radi ostvarivanja bračne zajednice već radi ostvarivanja koristi povezanih s boravkom tužitelja u Republici Hrvatskoj. Prvostupanjski sud je za takav zaključak naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje zbog nepotrebnog ponavljanja prihvaća i ovaj Sud.
11. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj osporava zakonitost pobijane presude s obzirom da je ista zasnovana na dokazima izvedenim u upravnom postupku, bez saslušanja tužitelja i njegove supruge, ovaj Sud ističe da u upravnom sporu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuju činjenice, da stranke mogu predlagati koje činjenice i dokaze, ali sud, sukladno članku 49. stavku 4. ZUS-a, nije vezan tim prijedlozima.
11.1. U odnosu na uz žalbu dostavljenu dokumentaciju, liječničku potvrdu i javnobilježnički ovjerenu izjavu tužiteljeve supruge na okolnost njezina zdravstvenog stanja, valja istaći da navedene isprave ne upućuju na postojanje novih odlučnih činjenica. Njima se nastoje dokazati okolnosti koje je tužitelj isticao tijekom prvostupanjskog postupka. Stoga ovaj Sud smatra da iste nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
12. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima , a osporenu presudu prvostupanjskog suda pravilnom i zakonitom.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
