REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-357/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja VB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matteo Manarin (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Odvjetničkom uredu Gregović, u [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane (OIB: 66486182714), Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa službena osoba IB, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/26-01/11, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 9. veljače 2026., radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka 1, KLASA: UP/I-560-01/25-01/34, URBROJ: 512M2-01-04-20-25-4 od 22. prosinca 2025., radi priznavanja tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1992. do 24. veljače 1995., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka 1, KLASA: UP/I-560-01/25-01/34, URBROJ: 512M2-01-04-20-25-4 od 22. prosinca 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pozivom na obavljanje operativne organizacije pomorskog transporta za potrebe Ministarstva obrane, za razdoblje od 1. srpnja 1992. do 24. veljače 1995. godine. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Prema izjavi tužitelja i raspoloživoj dokumentaciji, tužitelj nije bio pripadnik ni jedne zakonom predviđene sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske, niti su aktivnosti u kojima je on sudjelovao takve naravi da bi se mogle podvesti pod zakonom definiranu obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj je obavljao poslove kojima je pridonio obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali je on u to vrijeme bio zaposlenik poduzeća Croatia Line, te je navedene poslove obavljao po toj osnovi. Zbog toga tužitelj ne ispunjava pretpostavke za priznavanje braniteljskog statusa propisane člankom 3. stavcima 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta: ZHB).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-560-01/26-01/11, URBROJ: 512M-02- 03-26-2 od 9. veljače 2026., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje na koji način je, u svojstvu rukovoditelja za ukrcaj pomoraca u pomorskoj tvrtki Croatia Line, Rijeka obavljao poslove vezane uz specijalni prijevoz za potrebe hrvatskog Ministarstva obrane, uključujući izbjegavanje pregleda tereta od strane nadležnih tijela drugih država i tvrdi, u bitnome, da u predmetnom razdoblju u stvari nije radio za Croatia Line, nego za potrebe Ministarstva obrane, doprinijevši time hrvatskoj ratnoj pobjedi. Bez tužiteljeva angažmana, količina dopremljene opreme potrebne za obranu Republike Hrvatske bila bi znatno manja. Tuženik kontradiktorno tužitelju osporava ratni status i aktivnosti, iako je tužitelj 1996. odlikovan Redom hrvatskog pletera. K tomu, tužitelju je za njegove posebne zasluge darovan pištolj, te mu je izdana potvrda da je djelatnik Ministarstva obrane – Hrvatske vojske. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju braniteljskog statusa u spomenutom razdoblju, podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 23. rujna 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 3. stavku 1. ZHB-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.

8. Radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, zakonska pretpostavka odgovarajuće institucionalne / formacijske pripadnosti i zakonska pretpostavka bitnih obilježja ratnog angažmana propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih dviju pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa. Ovu je materiju Hrvatski sabor, u svojstvu zakonodavca, primjenom svoje Ustavom priznate legislativne autonomije pri uređenju društvenih odnosa (čl. 1. st. 3., čl. 2. st. 4. podst. 1., čl. 71. i čl. 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske), uredio razmjerno strogo. Javnopravna tijela u upravnom postupku, ni upravni sudovi u upravnome sporu, nisu ovlašteni odstupati od tog zakonodavnog uređenja.

9. Već i navodi samog tužitelja dovoljni su za zaključak da tužitelj ne ispunjava ni jednu od navedenih dviju kumulativnih pretpostavki za priznavanje braniteljskog statusa.

9.1. U pogledu pretpostavke formacijske pripadnosti, tužitelj navodi da je spomenute poslove obavljao za potrebe Ministarstva obrane. No, funkcija / svrha obavljanja konkretnih poslova ne čini tužitelja pripadnikom neke od sastavnica propisanih člankom 3. stavkom 1. ZHB-a. Pritom je nesporno da je u konkretnom razdoblju tužitelj bio zaposlenik tvrtke Croatia Line, Rijeka (uzgred, da tužitelj to nije bio, ne bi ni mogao biti angažiran na način koji opisuje). Što se tiče potvrde Ministarstva obrane od 28. veljače 1995., na koju se tužitelj pozvao, u toj potvrdi praznima su ostavljene rubrike vojne pošte i statusa, a kao svrha potvrde navedeno je registriranje oružja. Usto, ta potvrda po bitnim obilježjima svoga sadržaja nije potvrda iz članka 179. točke a) ZHB-a.

9.2. Navedeno u točki 9.1. ovog obrazloženja i sâmo za sebe je dovoljno za odbijanje tužbenog zahtjeva.

9.3. Što se tiče vrste pretpostavke bitnih obilježja ratnog angažmana, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je, u svjetlu članka 3. stavka 2. ZHB-a, pružao oružani otpor agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište).

9.4. Navedeno u točki 9.3. ovog obrazloženja i samo za sebe je dovoljno za odbijanje tužbenog zahtjeva.

10. Pravno tumačenje mjerodavnih pravnih normi primijenjeno u ovome sporu sukladno je ustaljenoj i dosljednoj upravnoj i upravnosudskoj praksi.

11. Naposljetku, dodjela odlikovanja Reda hrvatskog pletera i Spomenice Domovinskog rata tužitelju ne može nadomjestiti ispunjavanje kogentno, jasno i nedvosmisleno propisanih pretpostavki za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz članka 3. ZHB-a. Ta odlikovanja nedvojbeno upućuju na doprinos tužitelja hrvatskome ratnom naporu, ali ne i na ispunjavanje spomenutih zakonskih pretpostavki za priznavanje braniteljskog statusa.

12. Tužiteljev angažman u spornom razdoblju povezan s Domovinskim ratom očito je, dakle, u određenoj mjeri doprinio obrani i pobjedi Hrvatske u Domovinskom ratu, ali nije riječ o doprinosu koji je, prema odluci Hrvatskog sabora kao zakonodavca, obuhvaćen priznavanjem braniteljskog statusa po ZHB-u, niti se, općenito, prema tome Zakonu status branitelja, uz pripadajuća prava, ostvaruje za sve oblike doprinosa obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Moguće je da tužitelj u odnosu na sporno razdoblje ispunjava pretpostavke za priznavanje svojstva sudionika Domovinskog rata (članak 15. ZHB-a, vezano uz Pravilnik o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata, „Narodne novine“, broj 127/21). To je svojstvo različito od statusa hrvatskog branitelja, te se ne utvrđuje u postupku priznavanja braniteljskog statusa. Ishod ovoga spora nije zapreka da tužitelj bude priznat sudionikom Domovinskog rata. S druge strane, ova presude ne prejudicira ishod odlučivanja o takvome možebitnom zahtjevu.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/29), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 30. rujna 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Matteu Manarinu, [adresa]

- Ministarstvu obrane, Glavnom tajništvu, Sektoru za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1