REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2299/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku VO, mag.iur., zaposleniku tuženika, po gen. pun. Su- 504/26, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. rujna 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marije Maričević, odvjetnice i punomoćnika tuženika VO, mag.iur., zaposlenika tuženika, po gen. pun. Š 504/26, dana 30. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.079,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12.04.2022. do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.944,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2026. do isplate, s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 31.08.2022. navodi da je dana 05.04.2022. godine tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zaprešiću, između autobusnih stanica Bukovja i Novaka, kao putnica u autobusu ZET-a broj 176. Do nezgode je zbog naglog i neočekivanog kočenja autobusa uslijed kojeg je tužiteljica izgubila ravnotežu, pala i zadobila tjelesne ozljede. U trenutku nezgode predmetni autobus bio je osiguran kod tuženika. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila višestruke ozljede glave, ekstremiteta i kralježnice, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja, te je pretrpio strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na navedeno tužiteljica predlaže sudu, a imajući u vidu težinu povrede i sve okolnosti slučaja utvrditi prema navedenim činjenicama pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 16.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 kn, odnosno ukupno u iznosu od 17.500,00 kn, a što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos 5.200,00 kn, daje ukupno 12.300,00 kn. Tužiteljica ističe da je tuženik na ime nespornog dijela naknade štete isplatio iznos od 5.200,00, pa tako tužbom potražuje 12.300,00 kn. Obzirom na odredbu čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN broj 151/05), tužiteljici pripada naknada na troškove zastupanja za podnesene zahtjeve u mirnom postupku u iznosu od 1.000,00 kn + PDV. Slijedom iznijetoga, tužiteljica u tužbi predlaže da sud, temeljem čl. 1100.st 1. i 2. u svezi čl. 19, 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima donese presudu:

-(Ad I.) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 12.300,00 kn, odnosno sada 1.632,49 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.04.2022. godine pa do isplate,

-(Ad II.) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16.11.2022. navodi da priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017002584367, nastanak štetnog događaja te odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom, obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužiteljice, orijentacijske kriterije te recentnu sudsku praksu. Prije podnošenja ove tužbe, tuženik je na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije, tužiteljici isplatio iznos od 5.200,00 kn, od čega se iznos od 200,00 kn odnosi na štetu s osnova tuđe pomoći i njege, čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njoj. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila novu medicinsku dokumentaciju, koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaz da je istu plaćala te se pretpostavlja da su joj pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, a sve sukladno čl. 1086.ZOO-a. (VSRH u Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.godine). Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn. Zaključno, tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. Tužiteljica je u podnesku od 03.04.2026., a nakon provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužiteljica nije imala primjedbi, preinačila tužbeni zahtjev (na način da je isti povisila) navodeći kako usklađuje svoj zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju po vještaku dr. Mijiću, te od tuženika potražuje za neimovinsku štetu iznos od 2.500,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu iznos od 270,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 2.770,00 EUR. Kako je tuženik isplatio nesporan iznos od 690,15 EUR, za isti iznos se umanjuje tražbina i potražuje daljnjih 2.079,85 EUR. Tužiteljica apelira sud da pri ocjeni visine pravične naknade uzme u obzir činjenicu da inflacija od mjerodavnih kriterija iz lipnja 2020. godine, iznosi 33,5%, što je potrebno uvažiti kao važan čimbenik osiguranja jednakosti oštećenika, neovisno o tome kada ostvaruju pravno na naknadu. U pogledu tuđe pomoći i njege, kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, cijena sata iznosi 5,19 EUR, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18 i 120/21) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. ("Narodne novine" br. 125/23) koja iznosi 840,00 EUR bruto. Slijedom iznijetog, tužiteljica u podnesku od 03.04.2026. predlaže donošenje slijedeće presude:

''I. Tuženiku se nalaže da tužiteljici isplati iznos od 2.079,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.04.2022. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.''

4. Tuženik se nije očitovao o zatraženoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 03.04.2026., te se na ročištu od 03.09.2026. upustio u raspravljanje o istome, a sud je na ročištu od 03.09.2026. dopustio tužiteljici raspravljanje o preinačenom tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 03.04.2026., sve primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužiteljica, bez svoje krivnje, nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je preinačeni tužbeni zahtjev usklađen s provedenim medicinskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužiteljica prije povođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu nije mogla znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužiteljica zatraženom preinakom s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć nije promijenila identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom iznesenom već u tužbi, već tužiteljica u preinačenom zahtjevu s naslova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, čime ona nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može s uspjehom pokrenuti novi parnični postupak.

5. Tuženik je na ročištu od 03.09.2026., a u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 03.04.2026., naveo da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a trošak nije tražio.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužiteljice od 12.04.2022. (list 3 spisa), dopis tuženika od 21.04.2022. (list 4 spisa), zapisnik i potvrdu Policijske postaje Zaprešić (list 6-8 spisa) i u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 9-18 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, spec. kirurgu od 27.03.2026. (list 59-61 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u podnesku od 03.04.2026. djelomično osnovan.

8. Sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 4. ZPP-a na pripremnom ročištu od 06.11.2023. (list 40 spisa) odbio dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u zdravstveni karton tužiteljice (a koji dokaz je tuženik predložio na okolnost razgraničenja tegoba uzrokovanih u štetnom događaju i eventualnih drugih zdravstvenih tegoba te prijašnjih bolesti, kao i njenog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode te ocjene uzročno posljedične veze tegoba tužiteljice sa štetnim događajem), jer se tužiteljica tome usprotivila. Naime, zdravstveni karton tužiteljice sadrži osobne podatke o zdravlju i liječenju tužitelja, te tužiteljica temeljem odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (''Narodne novine'' broj 169/04 i 37/08), čl. 1. st. 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (''Narodne novine'' broj 42/18) i odredbi Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, objavljena u SL EU L119) ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.

9. Primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir zdravstveni karton koji je tužiteljica dostavila uz podnesak od 09.04.2026. (list 70-121 spisa).

10. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 05.04.2022. u kojoj je tužiteljica ozlijeđena kao putnica u autobusu ZET-a, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a isto proizlazi i iz zapisnika i potvrde Policijske postaje Zaprešić (list 6-8 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 4., čl. 965., čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26 – dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici svu prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi od 05.04.2022.

11. Uvidom u odštetni zahtjev tužiteljice od 12.04.2022. (list 3 spisa) i u dopis tuženika od 21.04.2022. (list 4 spisa), s tim da niti ovo nije sporno, sud je utvrdio da se tužiteljica, zastupana po punomoćniku odvjetniku, s odštetnim zahtjevom, koji je upućen tuženiku dana 12.04.2022., obratila tuženiku, zahtijevajući naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, a na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 21.04.2022. u kojem potvrđuje primitak tužiteljičina odštetnog zahtjeva i obećava odgovoriti na isti u pisanim putem.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije ovog spora isplatio iznos od 5.200,00 kn, odnosno sada 690,15 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 EUR), s tim da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se iznos od 5.000,00 kn (odnosno sada 663,61 EUR) odnosi na naknadu neimovinske štete, a iznos od iznos od 200,00 kn (odnosno sada 26,54 EUR), se odnosi na štetu s osnova tuđe pomoći i njege.

13. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege, pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 9-18 spisa), te je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, spec. kirurgu od 27.03.2026. (list 59-61 spisa).

14. Vještak dr. Mijić u svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome navodi da je tužiteljica, rođena 1962. godine, u štetnom događaju od 05.04.2022. zadobila slijedeće ozljede: trzajnu ozljedu vratne kralješnice, te natučenje glave i desnog ramena. Mišljenje je vještaka da zaostale trajne posljedice ovih ozljeda umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 2 % u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Radi se o pogoršanju. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana. Kasni strah je trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 09.08.2022.

15. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje u ovom predmetu, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je liječnik vještak svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu i na temelju kliničkog pregleda tužiteljice kod vještaka.

16. Cijeneći ovako utvrđene činjenice i to posebno vrstu ozljede koju je zadobila tužiteljica, zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 2 % kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, te trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljede koju je zadobila tužiteljica, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 2 %, o svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Također, sud je vodio računa i o okolnostima stradavanja tužiteljice (ozlijeđena kao putnica u autobusu) i liječenja tužiteljice (koje je opisano u nalazi i mišljenju liječnika vještaka).

17. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći kako je tužiteljici uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u omjeru od 2 % kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, sa svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 500,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, te način liječenja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.000,00 EUR. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.000,00 EUR. Dakle, tužiteljici zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno na ime naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 EUR (=500,00 EUR + 1.000,00 EUR + 1.000,00 EUR). No, kako je tuženik tužiteljici s ovog osnova već isplatio iznos od 663,61 EUR (ovo je nesporno), to je sud iznos od 2.500,00 EUR umanjio za već isplaćeni iznos od 663,61 EUR, pa je sud utvrdio da tužiteljici stoga pripada daljnja pravična novčana naknada s naslova pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 1.836,39 EUR.

18. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 60 sati (30 dana po 2 sata dnevno), dok tužiteljica (primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a) nije dokazala da bi ikome platila za pruženu tuđu pomoć i njegu. Stoga, sud je, temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. i čl. 223.a ZPP-a, a jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, utvrdio da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 4,50 EUR, a imajući u vidu domicil tužiteljice i raspoloživost radne snage za ovu vrstu poslova. Stoga temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO- a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 270,00 EUR (= 60 sati x 4,50 EUR). No, kako je tuženik tužiteljici s ovog osnova već isplatio iznos od 26,54 EUR (ovo je nesporno), to je sud iznos od 270,00 EUR umanjio za već isplaćeni iznos od 26,54 EUR, pa je sud utvrdio da tužiteljici stoga pripada daljnja pravična novčana naknada s naslova pretrpljene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 243,46 EUR.

19. Dakle, a kako je gore obrazloženo, sud je utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 2.079,85 EUR (=1.836,39 EUR + 243,46 EUR), a koliko je tužiteljica i zatražila u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 03.04.2026., pa je stoga sud tužiteljici taj iznos i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude glede glavnog zahtjeva tužiteljice.

20. Kako je sud utvrdio da se tužiteljica odštetnim zahtjevom od 12.04.2022. obratila tuženiku sa zahtjevom da joj naknadi pretrpljenu štetu, to je sud tužiteljici primjenom odredbi čl. 29. st. 1., čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a i odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. i čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 2.079,85 EUR dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 12.04.2022. (kako je tužiteljica i zatražila) do isplate, odlučivši kao u izreci ove presude glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice. Iz istog razloga neosnovano tuženik prigovara zatraženom tijeku zateznih kamata na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege.

21. Sud je o visini stope zatezne kamate u izreci ove presude odlučio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.

22. Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, to joj je tuženik temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1.- 4. ZPP-a dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka. Tužiteljici je priznat kao potreban i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i na ovu presudu u iznosu od 140,80 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od: troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr.7/1), sastava podneska od 03.04.2026. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od dana 06.11.2023. i 03.09.2026. (Tbr. 9/1) sve od po 100 bodova za svaku radnju, za sastav podneska od 09.01.2023. (Tbr. 8/3) od 50 bodova i za sastav podneska od 09.01.2024. (Tbr. 8/4) od 25 bodova, što ukupno iznosi 575 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.150,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 287,50 EUR, to iznosi 1.437,50 EUR. Uz priznati trošak vještačenja i sudskih pristojbi, to ukupno iznosi 1.944,66 EUR, te je upravo taj iznos tužiteljici sud dosudio s naslova naknade parničnog troška. Sud je tužiteljici temeljem odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tekuće od donošenja ove presude do isplate. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude glede naknade parničnog troška tužiteljici.

23. Primjenom odredbe čl. 155. st 1. ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio naknadu za sastav podneska od 07.11.2022., jer uz isti dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu, a što je bila dužna učiniti pri podnošenju tužbe, kao niti naknadu za sastav podneska od 03.08.2023., jer podnesak bilo sastavljen bilo predan sudu toga dana ne prilaži spisu.

U Zagrebu, dana 30. rujna 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rješenje nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 140,80 EUR

2. Tuženiku