REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-4205/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1 HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 1, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. i pod 2 SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupan po odvjetnicima u OD Nadramija i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika ad 1/ i ad 2/, a na roč. od 30. rujna 2026. zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se u cijelosti glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

»1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji sklopljen dana 15.12.2015. godine, između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

2. Nalaže se tuženiku pod 1. da tužiteljici u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 56.965,19 Eura obračunate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos:

- 258,81 EUR od 18.8.2006.

- 254,83 EUR od 28.8.2006.

- 254,46 EUR od 1.9.2006.

- 254,23 EUR od 2.10.2006.

- 253,64 EUR od 2.11.2006.

- 253,47 EUR od 6.12.2006.

- 249,63 EUR od 3.1.2007.

- 248,54 EUR od 1.2.2007.

- 254,83 EUR od 5.3.2007.

- 258,81 EUR od 3.4.2007.

- 258,81 EUR od 7.5.2007.

- 254,03 EUR od 4.6.2007.

- 258,81 EUR od 6.7.2007.

- 258,81 EUR od 28.9.2007.

- 530,89 EUR od 4.10.2007.

- 398,17 EUR od 9.11.2007.

- 258,81 EUR od 7.12.2007.

- 265,45 EUR od 31.12.2007.

- 265,45 EUR od 29.1.2008.

- 257,48 EUR od 8.2.2008.

- 258,81 EUR od 3.3.2008.

- 258,81 EUR od 7.4.2008.

- 258,81 EUR od 2.5.2008.

- 254,83 EUR od 2.6.2008.

- 256,16 EUR od 3.7.2008.

- 257,48 EUR od 1.8.2008.

- 6,64 EUR od 1.9.2008.

- 254,16 EUR od 31.10.2008.

- 258,81 EUR od 3.12.2008.

- 258,81 EUR od 8.1.2009.

- 345,08 EUR od 3.2.2009.

- 345,08 EUR od 3.3.2009.

- 345,08 EUR od 31.3.2009.

- 331,81 EUR od 4.5.2009.

- 345,08 EUR od 3.6.2009.

- 345,08 EUR od 2.7.2009.

- 449,72 EUR od 24.9.2009.

- 625,34 EUR od 24.9.2009.

- 345,08 EUR od 2.10.2009.

- 345,08 EUR od 29.10.2009.

- 345,08 EUR od 28.12.2009.

- 265,45 EUR od 22.1.2010.

- 594,89 EUR od 4.8.2010.

- 265,45 EUR od 15.3.2012.

- 7,21 EUR od 18.6.2012.

- 13,48 EUR od 18.6.2012.

- 9,23 EUR od 18.6.2012.

- 39,20 EUR od 18.6.2012.

- 18,65 EUR od 28.6.2012.

- 47,77 EUR od 2.7.2012.

- 30,51 EUR od 5.7.2012.

- 47,80 EUR od 2.8.2012.

- 199,08 EUR od 17.8.2012.

- 47,51 EUR od 3.9.2012.

- 188,27 EUR od 5.9.2012.

- 23,35 EUR od 14.9.2012.

- 43.128,57 EUR od 4.9.2014.

3. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate na iznos

- 265,45 EUR od 11.2.2019.

- 136,24 EUR od 11.2.2019.

- 0,01 EUR od 11.2.2019.

- 85,77 EUR od 1.3.2019.

- 88,71 EUR od 1.4.2019.

- 86,75 EUR od 2.5.2019.

- 86,75 EUR od 3.6.2019.

- 86,75 EUR od 1.7.2019.

- 86,75 EUR od 1.8.2019.

- 90,99 EUR od 2.9.2019.

- 88,87 EUR od 1.10.2019.

- 88,87 EUR od 4.11.2019.

- 88,87 EUR od 2.12.2019.

- 88,87 EUR od 2.1.2020.

- 88,87 EUR od 3.2.2020.

- 88,87 EUR od 2.3.2020.

- 81,46 EUR od 1.4.2020.

- 88,17 EUR od 2.11.2020.

- 88,17 EUR od 1.12.2020.

- 88,17 EUR od 4.1.2021.

- 88,17 EUR od 1.2.2021.

- 88,17 EUR od 1.3.2021."

pa do konačne isplate«

II Djelomično se prihvaća podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 1. u dijelu u kojem se isplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno sa glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, čl. 7. u dijelu 7.1., u kojem prvi anuitet iznos 408,76 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, u dijelu 7.3., u kojem se za vrijeme korištenja kredita kamata obračunava i naplaćuje u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog ugovora te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno kako je kamatna stopa promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, u dijelu u kojem se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, čl. 7., u dijelu 7.2. u kojem se navodi kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, čl. 9., u dijelu 9.6., u kojem se navodi kako su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužníka i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca platca te drugih uvjeta po ocjeni kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge.

3. Nalaže se tuženiku pod 1) HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime razlika naplaćenog po nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o valuti švicarski franak, isplatiti iznos od 1.602,04 Eura/12.070,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini dospjeli iznos teče od dana dospijeća pa do isplate a koja za razdoblje do 31.12.2007. teče po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, zatim za razdoblje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 01. siječnja 2024.g. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:

- 4,87 EUR / 36,67 HRK teče od 18.8.2006. pa do konačne isplate,

- 7,20 EUR / 54,24 HRK teče od 28.8.2006. pa do konačne isplate,

- 7,62 EUR / 57,43 HRK teče od 1.9.2006. pa do konačne isplate,

- 5,87 EUR / 44,23 HRK teče od 2.10.2006. pa do konačne isplate,

- 5,95 EUR / 44,84 HRK teče od 2.11.2006. pa do konačne isplate,

- 2,08 EUR / 15,70 HRK teče od 6.12.2006. pa do konačne isplate,

- 1,66 EUR / 12,51 HRK teče od 3.1.2007. pa do konačne isplate,

- 2,05 EUR / 15,45 HRK teče od 1.2.2007. pa do konačne isplate,

- 1,99 EUR / 15,00 HRK teče od 5.3.2007. pa do konačne isplate,

- 24,88 EUR / 187,48 HRK teče od 4.10.2007. pa do konačne isplate,

- 24,97 EUR / 188,12 HRK teče od 9.11.2007. pa do konačne isplate,

- 25,35 EUR / 191,02 HRK teče od 7.12.2007. pa do konačne isplate,

- 28,43 EUR / 214,23 HRK teče od 31.12.2007. pa do konačne isplate,

- 30,08 EUR / 226,67 HRK teče od 29.1.2008. pa do konačne isplate,

- 41,03 EUR / 309,11 HRK teče od 8.2.2008. pa do konačne isplate,

- 41,02 EUR / 309,10 HRK teče od 3.3.2008. pa do konačne isplate,

- 41,09 EUR / 309,59 HRK teče od 7.4.2008. pa do konačne isplate,

- 40,55 EUR / 305,51 HRK teče od 2.5.2008. pa do konačne isplate,

- 40,64 EUR / 306,18 HRK teče od 2.6.2008. pa do konačne isplate,

- 41,40 EUR / 311,93 HRK teče od 3.7.2008. pa do konačne isplate,

- 64,57 EUR / 486,50 HRK teče od 31.10.2008. pa do konačne isplate,

- 50,75 EUR / 382,39 HRK teče od 3.12.2008. pa do konačne isplate,

- 86,77 EUR / 653,78 HRK teče od 3.3.2009. pa do konačne isplate,

- 88,56 EUR / 667,24 HRK teče od 31.3.2009. pa do konačne isplate,

- 91,05 EUR / 686,05 HRK teče od 4.5.2009. pa do konačne isplate,

- 83,14 EUR / 626,41 HRK teče od 3.6.2009. pa do konačne isplate,

- 84,83 EUR / 639,17 HRK teče od 2.7.2009. pa do konačne isplate,

- 81,58 EUR / 614,66 HRK teče od 24.9.2009. pa do konačne isplate,

- 75,71 EUR / 570,47 HRK teče od 24.9.2009. pa do konačne isplate,

- 76,62 EUR / 577,28 HRK teče od 24.9.2009. pa do konačne isplate,

- 80,09 EUR / 603,45 HRK teče od 24.9.2009. pa do konačne isplate,

- 77,43 EUR / 583,43 HRK teče od 2.10.2009. pa do konačne isplate,

- 76,64 EUR od 577,44 HRK teče od 29.10.2009. pa do konačne isplate,

- 80,24 EUR / 604,55 HRK teče od 28.12.2009. pa do konačne isplate,

- 85,30 EUR / 642,72 HRK teče od 15.3.2012., pa do konačne isplate,

4. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

»Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji zaključen između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), dana 15.12.2015. godine, u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužitelju, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

5. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

»Nalaže se tuženiku pod 2) da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, a koja na iznos od:

- 265,45 EUR / 2.000,00 HRK teče od 11.2.2019.,

- 136,24 EUR / 1.026,47 HRK teče od 11.2.2019.

- 0,01 EUR / 0,07 HRK teče od 11.2.2019.

- 85,77 EUR / 646,22 HRK teče od 1.3.2019.

- 88,71 EUR / 668,38 HRK teče od 1.4.2019.

- 86,75 EUR / 653,61 HRK teče od 2.5.2019.

- 86,75 EUR / 653,61 HRK teče od 3.6.2019.

- 86,75 EUR / 653,61 HRK teče od 1.7.2019.

- 86,75 EUR / 653,61 HRK teče od 1.8.2019.

- 90,99 EUR / 685,53 HRK teče od 2.9.2019.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 1.10.2019.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 4.11.2019.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 2.12.2019.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 2.1.2020.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 3.2.2020.

- 88,87 EUR / 669,57 HRK teče od 2.3.2020.

- 81,46 EUR / 613,75 HRK teče od 1.4.2020.

- 88,17 EUR / 664,28 HRK teče od 2.11.2020.

- 88,17 EUR / 664,29 HRK teče od 1.12.2020.

- 88,17 EUR / 664,28 HRK teče od 4.1.2021.

- 88,17 EUR / 664,28 HRK teče od 1.2.2021.

- 88,17 EUR / 664,28 HRK teče od 1.3.2021.«

III Odbija se, kao neosnovan, prigovor tuženika ad1/ HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, radi prebijanja tražbine, a kojim je prigovorom tuženik ad 1/ zatražio povrat iznosa kojeg je tužiteljica primila na temelju predmetnog ugovora o kreditu, odnosno povrat iznosa od 377.832,60 kn, te povrat iznosa koji predstavlja kamatu koja na iznos od 377.832,60 kn teče od dana kada je isti tužitelju stavljen na raspolaganje, odnosno od 26.6.2006. po stopi zatezne kamate.

IV Nalaže se tuženiku ad1/ HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.664,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2026. pa do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad2/ SVEA EKONOMI d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.115,59 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2026. pa do konačne isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 22. ožujka 2019. kod ovog suda zaprimljena je tužba SČ protiv tuženika ad1/ HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., i ad2/SVEA EKONOMI d.o.o., u kojoj se navodi:

- kako je tužiteljica dana 26.6.2007. g., s tuženikom kao kreditorom, zaključila namjenski Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 311304, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 81.000,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti 369.594,90 kn.

- kako je tuženik navedeni, unaprijed formulirani standardiziran Ugovor, koji Ugovori o kreditu je proizvod tuženika, sastavio na način da je u isti uglavio niz nepoštenih ugovornih odredbi i to prije svega, kao bitne sastojke ugovora o kreditu, nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu čl. 1. i čl. 7. Ugovora, kojom se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz špekulativnu valutu švicarski franak i to na način da je putem anuitetne otplate kredita, čl. 7. Ugovora, ova obveza povezana sa drugom nepoštenom i ništetnom ugovornom odredbom i to onom iz čl. 4. Ugovora, u kojoj je tuženik uglavio promjenu kamatne stope na način da ista ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih, provjerljivih i egzaktnih, parametara na koji način će se ona mijenjati,

- kako tužiteljica ukazuje pritom kako se u spornom ugovoru zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika, iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima, kako je, tužiteljica, naime, kreditirana u kunama te tuženik za plasiranje ovog kredita niti je imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.1 Tuženik švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužiteljici,

- kako je tuženik, nakon što je kune plasirao tužiteljici, istovremeno povrat plasmana od strane tužiteljice indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pritom tužiteljicu nije niti izvijestio niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu, kako je tuženik, drugim riječima tužiteljici prodao proizvod koji nije imao te je time izložio riziku za koji tužiteljica nije znala,

- kako je sam mehanizam ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koje su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica kredit godinama uredno plaćala, štoviše plaćala je znatno povećane mjesečne anuitete, a pritom je njena mjesečna i njena cjelokupna obveza po kreditu, umjesto da se smanjuje, rasla, naime, tu Tužiteljici se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala i kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

- kako je ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak,

- kako je, ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor, tuženik postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te da je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, (dalje ZOO), načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1 i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te joj u konačnici nanosi štetu,

- kako je druga nepoštena odredba, usko vezana uz gore navedenu, a radi se o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti druge ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela, kako je, u bitnome ovo značilo da je tuženik ugovorenu kamatnu stopu, prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a bitan sastojak ugovora o kreditu, mijenjao samovoljno, bez ikakve suglasnosti tužiteljice, ignorirajući je pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužiteljice povodom ovakve odredbe mogla se tako od strane tuženika povećati, i jest se povećavala, bilo kada i bilo koliko, a sadržana je u članku 4. Ugovora i iskazana putem nerazumljivih i egzaktno neodređenih formulacija.

- kako je, postupajući na ovakav način, i to na način da je, pored odredbe o vezivanju otplate i glavnice uz valutu švicarski franak, u Ugovor ugradio i nepoštenu odredbu o promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je dodatno prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice,

- kako je treća odredba koja je tvorila mehanizam ugovora ona o anuitetnoj otplati, koja pojednostavljeno rečeno znači da tužiteljica u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu, iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba, upravo je ta koja je dodatno omogućila tuženiku da ugovorenim nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenje otplate glavnice, koja je pak glavnica sama rasla zbog činjenice da je onda bila i povezana uz valutu švicarski franak,

- kada se ovaj mehanizam ugovora stavio u funkciju i to na način da se sva tri elementa kontinuirano mijenjaju, odnosno povećavaju, kako je sasvim jasno da je tuženik, suprotno čl. 6. ZOO-a, ostvarivao pravo iz obveznog odnosa i to suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužiteljice, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP03 (čl. 96. st. 1. ZZP07), i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze, kao i sam anuitet pa je tužiteljica konstantno plaćala anuitete koji su bili preko 50% veći od početno ugovorenih.

- da se radi o nepoštenom i nezakonitom ugovoru možda najbolje ukazuje činjenica kako je tuženik pod 1) protiv tužiteljice pred OS u Splitu pokrenuo ovrhu koja se vodila pod brojem Ovr-2135/2012 i to za na iznos glavnice kredita koja je na dan otkaza kredita 10.12.2010. prema poslovnim knjigama iznosila 366.193,09 kn4, iako je tužiteljica podigla 369.594,90 kn i nedvojbeno do tada uplatila 96.606,73 kuna. Štoviše, u gore navedenom ovršnom postupku prodana je i nekretnina tužiteljice te je uplaćeno ovrhovoditelju 24.2.2014. dodatnih 324.952,24 kn pa je do završetka tog postupka tužiteljica uplatila 421.558,97 kuna.

- kako je tuženik pod 1) Ugovorom o cesiji od 15.12.2015. na tuženika pod 2) prenio svoja potraživanja, u naravi nepostojeća potraživanja koja se temelje na ništetnom Ugovoru o kreditu te nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama tog Ugovora, pa sada provodi ovrhu na računu tužiteljice, odnosno pokrenuo je ovrhu pred OS u Splitu, poslovni broj Ovr-1855/2018 po rješenju o ovrsi od dana 8.11.2018. prema kojem od tužiteljica potražuje 364.095,13 kuna sa zateznim kamatama pa je tužiteljica navodno danas dužna preko 764.780,65 kn, iako je podigla 369.564,90 kn te platila preko 421.558,97 kuna. Po ovoj ovrsi tuženik pod 2) neosnovano je stekao do dana podnošenja ove tužbe tri mjesečna iznosa od 646,22 kn te iznos od 1.704,63 kn, ukupno, 3.643,29 kn, na promjene tečaja,

- kako predmetni ugovor valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kako je to određeno čl. 295. i 296. ZOO-a, pošto se radi o ugovornim odredbama unaprijed sastavljenih za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač - ovdje tuženik) nudi drugoj ugovornoj strani (ovdje tužiteljici). Ovdje se radi o adhezijskom ugovoru, u kojem je tuženik vezao sklapanje ugovora uz prihvat svih uvjeta sadržanih u obrascu i pritom tome nikakva promjena nije bila moguća. Radi se o tzv. „take it or leave it" ugovoru na način da je sastavljač tih općih uvjeta ugovora i to tuženik kao gospodarski jača strana koja je masovno sklapala ugovore ovakve vrste, zlorabila svoj položaj te je u opće uvjete (ovakve ugovore) unijela klauzule koje su za njega povoljne, a štetne za tužiteljicu, te kako se konkretno radilo o nizu takvih odredaba, posebice o valutnoj klauzuli švicarski franak, promjenjivoj kamatnoj stopi koju tuženik samovoljno mijenja (obje odredbe povezane sa anuitetnom otplatom u kojoj se prvo otplaćuju kamate a onda tek glavnica), odredbi o naknadi u postotku od plasiranog kredita, plaćanju nedefiniranih troškova, a koje klauzule ukazuju na očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno na povredu jednake vrijednosti davanja, sve na štetu tužiteljice.

- kako Zakon o obveznim odnosima odredbama čl. 295. i 296. štiti tužiteljicu kao suugovaratelja koji pristupa općim uvjetima ponuditelja. Naime, prema općim pravilima o ništetnosti ugovora, ovakav ugovor također ne smije biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322. ZOO-a), no također postoji i posebno pravilo iz čl. 296. st.1. ZOO-a koje navodi kako su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

- kako se, tužiteljica konačno, a i najvažnije, poziva i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača konkretno čl. 81. i 83. (čl. 96. i 98. ZZP07) sadržani u Glavi XI ZZP-a, koji navode kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale govorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, redstavlja glavni ugovor.

- kako, konkretno, posebnu težinu predstavlja činjenica da je ovom ugovoru, ugovorena i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, jer se na taj način predmet ugovora i cijena vežu za dva promjenjiva bitna elementa - promjenjivu glavnicu i promjenjivu kamatnu stopu, što bitno utječe na obvezu tužiteljice tako da je čini još rizičnijom. Na ovaj način, činjenica što obveza tužiteljice istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

- kako je ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu tužiteljice i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik.

- kako je, zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika, protiv istog, kao petotuženika, vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužiteljice, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. 38. U navedenom postupku pravomoćno je utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. da je valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena i ništetna, i to na način da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je ugovorena glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao što je i pravomoćno, istom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

- kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno ništetnost odredaba o ovako određenoj promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9.4.2015. godine te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016., kojim odlukama su odbijene revizija i ustavna tužba tuženika, dok je presuda Trgovačkog suda u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu švicarski franak potvrđena citiranom odlukom VTS RH, poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.6.2018., a u skladu s odlukama Ustavnog suda RH oznake U-III- 2521/2015 od 13.12.2016., odlukom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-575/16 od 3.10.2017. a sve ovo na temelju obvezujuće odluke Suda Europske unije u predmetu C-186/16, S i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

1.1. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je postavila glavni tužbeni zahtjev kojim je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 311304, zaključen dana 26.6.2006. godine, između tužiteljice i tuženika pod 1).

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji sklopljen dana 15.12.2015. godine, između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

3. Nalaže se tuženiku pod 1) da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos u kunama, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, a koja će se visina odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za određivanje visine novčane tražbine koja je predmet ovog postupka i tek nakon što se provede odgovarajuće vještačenje.

4. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos 3.643,29 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate i to na iznos 1.704,63 kn od 14.12.2018., na iznos 646,22 kn od 1.1.2019., 646,22 kn od 1.2.2019., 646,22 kn od 1.3.2019., sve do isplate.

5. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Tužiteljica je dalje istakla ukoliko sud pak ocijeni da je neosnovano traženje tužiteljice da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim, a ipak utvrdi da su osnovane tvrdnje tužiteljice da su ništetne pojedinačne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, tada tužiteljica predlaže da sud po pravilima eventualne kumulacije, a samo dakle ukoliko utvrdi da gore postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, usvoji njihov podredni zahtjev i donese slijedeću Presudu:

»Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužiteljice i tuženika pod 1), i to čl. 1. u dijelu u kojem se isplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno sa glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, čl. 7. u dijelu 7.1., u kojem prvi anuitet iznos 408,76 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, u dijelu 7.3., u kojem se za vrijeme korištenja kredita kamata obračunava i naplaćuje u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog ugovora te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.

7. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužiteljice i tuženika pod 1), i to čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno kako je kamatna stopa promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, u dijelu u kojem se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, čl. 7. , u dijelu 7.2. u kojem se navodi kako Ex u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, čl. 9., u dijelu 9.6., u kojem se navodi kako su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca platca te drugih uvjeta po ocjeni kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge.

8. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji zaključen između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), dana 15.12.2015. godine, u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

9. Nalaže se tuženiku pod 1) da tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime razlika naplaćenog po nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o valuti švicarski franak, isplati iznos u kunama, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, a koja će se visina odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za određivanje visine novčane tražbine koja je predmet ovog postupka i tek nakon što se provede odgovarajuće vještačenje.

10. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime razlika naplaćenog po nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o valuti švicarski franak, isplati iznos od 3.643,29 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate i to na iznos 1.704,63 kn od 14.12.2018., iznos 646,22 kn od 1.1.2019., 646,22 kn od 1.2.2019., 646,22 kn od 1.3.2019., sve do isplate. 11. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Dana 12. prosinca 2019. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je tužiteljica predložila da sud, radi osiguranja njene novčane tražbine, odredi privremenu mjeru te donese rješenje o osiguranju radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja slijedećeg sadržaja: »1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja Sberbank d.d., OIB 78427478595, Varšavska 9, Zagreb i Protivniku osiguranja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Ul. D. Tomljanovća Gavrana 11, Zagreb, poduzimanje i provođenje bilo kakvih radnji protiv Predlagatelja osiguranja, sa svrhom naplate potraživanja po Ugovoru o kreditu broj 311304 od 26.6.2006., ovjerenom 28.6.2006. kod Vedrane Bilan, Javnog bilježnika iz Splita, pod poslovnim brojem OU-331/06-1.

2. Ova privremena mjera traje do proteka 15 dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj P- 1273/2019.«

3. Dana 12. prosinca 2019. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad1/ SPERBANK d.d. u kojem se navodi:

- kako prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Splitu, zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Člankom 10. ugovora o kreditu br. 311304 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, ugovorena je nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove koji proizlaze iz Ugovora.

- kako je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju I. tuženik u nastavku ovog odgovora na tužbu osporava u cijelosti,

- kako su u bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani zbog sljedećih razloga:

- nedostatak pasivne legitimacije I. tuženika;

- eventualna ništavost spornih odredaba ne povlači za sobom ništavost cijelog ugovora; c. Eventualna ništavost spornih odredaba nije u korelaciji sa otkazivanjem Ugovora o kreditu;

- utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe;

- nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;

- sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;

- tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;

- ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- manifestacijski zahtjev koji je postavio tužitelj je neosnovan;

- prigovor radi prijeboja.

- prigovor aktivnoj procesnoj legitimaciji tužitelja, i to iz razloga što tužitelj nije bila korisnikom Ugovora o kreditu, te kao takav nema niti pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba o kreditu niti bilo kakvu isplatu stečenog bez osnove. Kako iz tužbe i Ugovora o kreditu vidljivo je da je Ugovor sklopljen između korisnika kredita BČ (dalje u tekstu: „Korisnik Kredita"), dok je tužitelj bio sudužnik prema Ugovoru, a da je založni dužnik bilo društvo RIBOLA d.o.o. Niti u jednom dijelu tužbe se ne spominje, a kamoli obrazlaže i potkrjepljuje adekvatnim dokazima, tko je korisnik kredita gđa. BČ i uslijed kojih razloga naplata potraživanja nije realizirana u odnosu na Korisnika kredita kao primarnog dužnika, niti je dokazano što bi i u kolikom iznosu platila na ime duga temeljem Ugovora o kreditu upravo ovdje tužiteljica. Čak štoviše, u tužbi se navodi da je uslijed otkaza Ugovora o kreditu i dospijeća cjelokupne tražbine (tada I. tuženika) pokrenut i vođen ovršni postupak u okviru kojeg je prodana nekretnina tužiteljice. Međutim, niti se obrazlaže o kojoj bi se nekretnini radilo, niti se prezentira ijedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je prodana nekretnina bila upravo vlasništvo ovdje tužiteljice. Također, presudno je istaknuti da je založni dužnik po Ugovoru o kreditu društvo RIBOLA d.o.o., a ne tužiteljica. Stoga je upravo društvo kao pravna osoba strana ugovora koja odgovara za dug iz Ugovora svojom nekretninom, koja predstavlja imovinu tog društva, a ne tužiteljice. Stoga je cjelokupna argumentacija tužiteljice u tom smislu promašena i neosnovana, te ne bi mogla imati utjecaja ni značenja za ovaj postupak. Tuženik je postavio i prigovor radi prijeboja kojim je zatražio povrat iznosa koji je tužitelj primio na temelju predmetnog ugovora o kreditu, odnosno povrat iznosa od 377.832,60 kn ako bi predmetni ugovor o kreditu sud ocijenio ništavim; te povrat iznosa koji predstavlja kamatu koja na iznos od 377.832,60 kn teče od dana kada je isti tužitelju stavljen na raspolaganje, odnosno od 26.6.2006. po stopi zatezne kamate.

4. Dana 07. svibnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad2/ SVEA EKONOMI d.o.o. u kojem se navodi:

- kako tuženik pod2/ osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor zastare, te se protivi određivanju predložene privremene mjere zabrane poduzimanja radnji naplate.

5. Tužiteljica je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju dana 03. listopada 2023., kada je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»

»1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 311304, zaključen dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1).

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji sklopljen dana 15.12.2015. godine, između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

3. Nalaže se tuženiku pod 1) da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos 56.965,19 Eura/429.204,20 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos od

258,81 EUR 1.950,00 HRK 18.8.2006.

254,83 EUR 1.920,00 HRK 28.8.2006.

254,46 EUR 1.917,20 HRK 1.9.2006.

254,23 EUR 1.915,53 HRK 2.10.2006.

253,64 EUR 1.911,08 HRK 2.11.2006.

253,47 EUR 1.909,77 HRK 6.12.2006.

249,63 EUR 1.880,83 HRK 3.1.2007.

248,54 EUR 1.872,65 HRK 1.2.2007.

254,83 EUR 1.920,00 HRK 5.3.2007.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 3.4.2007.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 7.5.2007.

254,03 EUR 1.914,00 HRK 4.6.2007.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 6.7.2007.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 28.9.2007.

530,89 EUR 4.000,00 HRK 4.10.2007.

398,17 EUR 3.000,00 HRK 9.11.2007.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 7.12.2007.

265,45 EUR 2.000,00 HRK 31.12.2007.

265,45 EUR 2.000,00 HRK 29.1.2008.

257,48 EUR 1.940,00 HRK 8.2.2008.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 3.3.2008.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 7.4.2008.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 2.5.2008.

254,83 EUR 1.920,00 HRK 2.6.2008.

256,16 EUR 1.930,00 HRK 3.7.2008.

257,48 EUR 1.940,00 HRK 1.8.2008.

6,64 EUR 50,00 HRK 1.9.2008.

254,16 EUR 1.915,00 HRK 31.10.2008.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 3.12.2008.

258,81 EUR 1.950,00 HRK 8.1.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 3.2.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 3.3.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 31.3.2009.

331,81 EUR 2.500,00 HRK 4.5.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 3.6.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 2.7.2009.

449,72 EUR 3.388,40 HRK 24.9.2009.

625,34 EUR 4.711,60 HRK 24.9.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 2.10.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 29.10.2009.

345,08 EUR 2.600,00 HRK 28.12.2009.

265,45 EUR 2.000,00 HRK 22.1.2010.

594,89 EUR 4.482,21 HRK 4.8.2010.

265,45 EUR 2.000,00 HRK 15.3.2012.

7,21 EUR 54,30 HRK 18.6.2012.

13,48 EUR 101,55 HRK 18.6.2012.

9,23 EUR 69,55 HRK 18.6.2012.

39,20 EUR 295,34 HRK 18.6.2012.

18,65 EUR 140,55 HRK 28.6.2012.

47,77 EUR 359,96 HRK 2.7.2012.

30,51 EUR 229,89 HRK 5.7.2012.

47,80 EUR 360,14 HRK 2.8.2012.

199,08 EUR 1.500,00 HRK 17.8.2012.

47,51 EUR 357,94 HRK 3.9.2012.

188,27 EUR 1.418,54 HRK 5.9.2012.

23,35 EUR 175,93 HRK 14.9.2012.

43.128,57 EUR 324.952,24 HRK 4.9.2014.

4. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od

1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos od

265,45 EUR 2.000,00 HRK 11.2.2019.

136,24 EUR 1.026,47 HRK 11.2.2019.

0,01 EUR 0,07 HRK 11.2.2019.

85,77 EUR 646,22 HRK 1.3.2019.

88,71 EUR 668,38 HRK 1.4.2019.

86,75 EUR 653,61 HRK 2.5.2019.

86,75 EUR 653,61 HRK 3.6.2019.

86,75 EUR 653,61 HRK 1.7.2019.

86,75 EUR 653,61 HRK 1.8.2019.

90,99 EUR 685,53 HRK 2.9.2019.

88,87 EUR 669,57 HRK 1.10.2019.

88,87 EUR 669,57 HRK 4.11.2019.

88,87 EUR 669,57 HRK 2.12.2019.

88,87 EUR 669,57 HRK 2.1.2020.

88,87 EUR 669,57 HRK 3.2.2020.

88,87 EUR 669,57 HRK 2.3.2020.

81,46 EUR 613,75 HRK 1.4.2020.

88,17 EUR 664,28 HRK 2.11.2020.

88,17 EUR 664,29 HRK 1.12.2020.

88,17 EUR 664,28 HRK 4.1.2021.

88,17 EUR 664,28 HRK 1.2.2021.

88,17 EUR 664,28 HRK 1.3.2021.

5. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

5.1. Tužiteljica je dalje navela da ukoliko sud pak ocijeni da je neosnovano traženje tužitelja da se cijeli Ugovor o kreditu proglasi ništetnim, a ipak utvrdi da su osnovane tvrdnje tužitelja da su ništetne pojedinačne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, tada tužitelj predlaže da sud po pravilima eventualne kumulacije, a samo dakle ukoliko utvrdi da gore postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, usvoji njihov podredni zahtjev i donese slijedeću P R E S U D U:

»6. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine , između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 1. u dijelu u kojem se isplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno sa glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, čl.7. u dijelu 7.1., u kojem prvi anuitet iznos 408,76 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, u dijelu 7.3., u kojem se za vrijeme korištenja kredita kamata obračunava i naplaćuje u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog ugovora te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.

7. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno kako je kamatna stopa promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, u dijelu u kojem se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, čl. 7., u dijelu 7.2. u kojem se navodi kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, čl. 9., u dijelu 9.6., u kojem se navodi kako su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca platca te drugih uvjeta po ocjeni kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge.

8. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji zaključen između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), dana 15.12.2015. godine, u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužitelju, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

9. Nalaže se tuženiku pod 1) da tužitelju, u roku od 15 dana, na ime razlika naplaćenog po nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi o valuti švicarski franak, isplati iznos od 1.602,04 Eura/12.070,55 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi: na iznos

od

4,87 EUR / 36,67 HRK 18.8.2006.

7,20 EUR / 54,24 HRK 28.8.2006.

7,62 EUR / 57,43 HRK 1.9.2006.

5,87 EUR / 44,23 HRK 2.10.2006.

5,95 EUR / 44,84 HRK 2.11.2006.

2,08 EUR / 15,70 HRK 6.12.2006.

1,66 EUR / 12,51 HRK 3.1.2007.

2,05 EUR / 15,45 HRK 1.2.2007.

1,99 EUR / 15,00 HRK 5.3.2007.

24,88 EUR / 187,48 HRK 4.10.2007.

24,97 EUR / 188,12 HRK 9.11.2007.

25,35 EUR / 191,02 HRK 7.12.2007.

28,43 EUR / 214,23 HRK 31.12.2007.

30,08 EUR / 226,67 HRK 29.1.2008.

41,03 EUR / 309,11 HRK 8.2.2008.

41,02 EUR / 309,10 HRK 3.3.2008.

41,09 EUR / 309,59 HRK 7.4.2008.

40,55 EUR / 305,51 HRK 2.5.2008.

40,64 EUR / 306,18 HRK 2.6.2008.

41,40 EUR / 311,93 HRK 3.7.2008.

64,57 EUR / 486,50 HRK 31.10.2008.

50,75 EUR / 382,39 HRK 3.12.2008.

86,77 EUR / 653,78 HRK 3.3.2009.

88,56 EUR / 667,24 HRK 31.3.2009.

91,05 EUR / 686,05 HRK 4.5.2009.

83,14 EUR / 626,41 HRK 3.6.2009.

84,83 EUR / 639,17 HRK 2.7.2009.

81,58 EUR / 614,66 HRK 24.9.2009.

75,71 EUR / 570,47 HRK 24.9.2009.

76,62 EUR / 577,28 HRK 24.9.2009.

80,09 EUR / 603,45 HRK 24.9.2009.

77,43 EUR / 583,43 HRK 2.10.2009.

76,64 EUR / 577,44 HRK 29.10.2009.

80,24 EUR / 604,55 HRK 28.12.2009.

85,30 EUR / 642,72 HRK 15.3.2012.

10. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od

1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos

od

265,45 EUR / 2.000,00 HRK 11.2.2019.

136,24 EUR / 1.026,47 HRK 11.2.2019.

0,01 EUR / 0,07 HRK 11.2.2019.

85,77 EUR / 646,22 HRK 1.3.2019.

88,71 EUR / 668,38 HRK 1.4.2019.

86,75 EUR / 653,61 HRK 2.5.2019.

86,75 EUR / 653,61 HRK 3.6.2019.

86,75 EUR / 653,61 HRK 1.7.2019.

86,75 EUR / 653,61 HRK 1.8.2019.

90,99 EUR / 685,53 HRK 2.9.2019.

88,87 EUR / 669,57 HRK 1.10.2019.

88,87 EUR / 669,57 HRK 4.11.2019.

88,87 EUR / 669,57 HRK 2.12.2019.

88,87 EUR / 669,57 HRK 2.1.2020.

88,87 EUR / 669,57 HRK 3.2.2020.

88,87 EUR / 669,57 HRK 2.3.2020.

81,46 EUR / 613,75 HRK 1.4.2020.

88,17 EUR / 664,28 HRK 2.11.2020.

88,17 EUR / 664,29 HRK 1.12.2020.

88,17 EUR / 664,28 HRK 4.1.2021.

88,17 EUR / 664,28 HRK 1.2.2021.

88,17 EUR / 664,28 HRK 1.3.2021.

11. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

11. U svemu ostalom tužitelj ostaje kao u tužbi.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 311304 od 26. lipnja 2006., pregledom otplatnog plana, pregledom prometa po kreditu, pregledom obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, konačni otplatni plan, pregledom i čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Ines Lozić od 29. srpnja 2022., saslušanje tužiteljice SČ te svjedokinje BČ.

7. Presudom ovog suda posl. broj P-1273/2019 od 04. travnja 2025, suđeno je: »I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 311304, zaključen dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1).

II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji sklopljen dana 15.12.2015. godine, između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

III Utvrđuje se potraživanje tužiteljice prema tuženiku pod 1. u iznosu od 56.965,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama

IV Utvrđuje se potraživanje tuženika pod 1. prema tužiteljici u iznosu 369.594,90 kuna/49.053,67 sa zakonskim zateznim kamatama dok se u preostalom dijelu prigovor radi prijeboja u iznosu od 8.237,7 kuna/1.093,33 eura odbija kao neosnovan, V Međusobna potraživanja tužiteljice i tuženika pod 1. u točki III i IV izreke prebijaju se do iznosa od 49.053,67 eura te se nalaže tuženiku pod 1. HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 7.911,52 eura VI Nalaže se tuženiku pod 1. da tužiteljici u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 56.965,19 Eura obračunate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos od

258,81 EUR 18.8.2006.

254,83 EUR 28.8.2006.

254,46 EUR 1.9.2006.

254,23 EUR 2.10.2006.

253,64 EUR 2.11.2006.

253,47 EUR 6.12.2006.

249,63 EUR 3.1.2007.

248,54 EUR 1.2.2007.

254,83 EUR 5.3.2007.

258,81 EUR 3.4.2007.

258,81 EUR 7.5.2007.

254,03 EUR 4.6.2007.

258,81 EUR 6.7.2007.

258,81 EUR 28.9.2007.

530,89 EUR 4.10.2007.

398,17 EUR 9.11.2007.

258,81 EUR 7.12.2007.

265,45 EUR 31.12.2007.

265,45 EUR 29.1.2008.

257,48 EUR 8.2.2008.

258,81 EUR 3.3.2008.

258,81 EUR 7.4.2008.

258,81 EUR 2.5.2008.

254,83 EUR 2.6.2008.

256,16 EUR 3.7.2008.

257,48 EUR 1.8.2008.

6,64 EUR 1.9.2008.

254,16 EUR 31.10.2008.

258,81 EUR 3.12.2008.

258,81 EUR 8.1.2009.

345,08 EUR 3.2.2009.

345,08 EUR 3.3.2009.

345,08 EUR 31.3.2009.

331,81 EUR 4.5.2009.

345,08 EUR 3.6.2009.

345,08 EUR 2.7.2009.

449,72 EUR 24.9.2009.

625,34 EUR 24.9.2009.

345,08 EUR 2.10.2009.

345,08 EUR 29.10.2009.

345,08 EUR 28.12.2009.

265,45 EUR 22.1.2010.

594,89 EUR 4.8.2010.

265,45 EUR 15.3.2012.

7,21 EUR 18.6.2012.

13,48 EUR 18.6.2012.

9,23 EUR 18.6.2012.

39,20 EUR 18.6.2012.

18,65 EUR 28.6.2012.

47,77 EUR 2.7.2012.

30,51 EUR 5.7.2012.

47,80 EUR 2.8.2012.

199,08 EUR 17.8.2012.

47,51 EUR 3.9.2012.

188,27 EUR 5.9.2012.

23,35 EUR 14.9.2012.

43.128,57 EUR 4.9.2014.

VII Nalaže se tužiteljici da tuženiku pod 1. u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 49.053,67 eura koje teku od 26. lipnja 2006. obračunate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate,

VIII Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi:

na iznos od

265,45 EUR 11.2.2019.

136,24 EUR 11.2.2019.

0,01 EUR 11.2.2019.

85,77 EUR 1.3.2019.

88,71 EUR 1.4.2019.

86,75 EUR 2.5.2019.

86,75 EUR 3.6.2019.

86,75 EUR 1.7.2019.

86,75 EUR 1.8.2019.

90,99 EUR 2.9.2019.

88,87 EUR 1.10.2019.

88,87 EUR 4.11.2019.

88,87 EUR 2.12.2019.

88,87 EUR 2.1.2020.

88,87 EUR 3.2.2020.

88,87 EUR 2.3.2020.

81,46 EUR 1.4.2020.

88,17 EUR 2.11.2020.

88,17 EUR 1.12.2020.

88,17 EUR 4.1.2021.

88,17 EUR 1.2.2021.

88,17 EUR 1.3.2021."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanjem privremene mjere koji glasi: "1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja Sberbank d.d., OIB 78427478595, Varšavska 9, Zagreb i Protivniku osiguranja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Ul. D. Tomljanovća Gavrana 11, Zagreb, poduzimanje i provođenje bilo kakvih radnji protiv Predlagatelja osiguranja, sa svrhom naplate potraživanja po Ugovoru o kreditu broj 311304 od 26.6.2006., ovjerenom 28.6.2006. kod Vedrane Bilan, Javnog bilježnika iz Splita, pod poslovnim brojem OU-331/06-1.

2. Ova privremena mjera traje do proteka 15 dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj P- 1273/2019."

III. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.193,54 eura sa zateznom kamatom od dana sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. travnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. «

8. Rješavajući po žalbama stranaka, Županijski sud u Zagrebu svojom je Odlukom Gž- 2557/2025-3 od 28. listopada 2025. preinačio prethodno citiranu presudu ovog suda poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke na način da je presuđeno:

Odbija se tužiteljica SČ sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 311304, zaključen dana 26.lipnja 2006. godine, između tužiteljice SČ i 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.“

8.1. Rješenjem je pak ukinuta citirana presuda ovog suda posl. broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III, IV, V, VI i VII izreke. Također, ukinuta je citirana presuda u pobijanom dijelu pod točkom II i VIII izreke i predmet je u tom dijelu kao i po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljice SČ koji je postavljen 3. listopada 2023., protiv 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. i 2. tuženika Svea ekonomi d.o.o. vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem. Konačno, uvažene su žalbe 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. i 2. tuženika Svea ekonomi d.o.o., te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka ostavljena je za konačnu odluku.

8.2. Iz obrazloženja drugostupanjske, ukidne odluke proizlazi:

- kako su žalbe osnovane,

- kako je predmet prijepora zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu kojega je nesporno, kao korisnik kredita (prodavateljica nekretnine) zaključila BČ a tužiteljica kao sudužnik, koja je vršila otplate kredita s prednikom 1. tuženika kao kreditorom 26. lipnja 2006. na svotu od 81.000,00 CHF i rokom otplate od 27 godina (dalje: Ugovor o kreditu) zbog toga, što taj Ugovor sadrži nepoštene a time i ništetne ugovorne odredbe gdje je ugovorena nominalna kamatna stopa promjenjiva na temelju odluke kreditora kao i valutna klauzula te zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju svih njegovih odredbi glede 1. tuženika odnosno, plaćenog 2. tuženiku na temelju Ugovora o cesiji kojega je sklopio sa 1. tuženikom.

- kako tužiteljica također predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom konačno postavljenim 3. listopada 2023., podnosi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe Ugovora o kreditu u čl. 1., 4. i 7. a gdje je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje isplaćenu svotu vratiti sa kamatama obračunatim u CHF mjesečno po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, kao i zahtjev za isplatu razlika naplaćenih po ovim nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama te zahtjev na utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o cesiji koji je sklopljen 15. prosinca 2015. između 1. i 2. tuženika u odnosu na potraživanje 1. tuženika prema tužiteljici na temelju Ugovora o kreditu te isplatu svote koja je u ispunjenju Ugovora o cesiji isplaćena 2. tuženiku.

- kako prvostupanjski sud prihvaća prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje u odnosu na 1. tuženika upućujući na presude donijete u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pri čemu ističe da tuženik nije dokazao kako je postojao valjani, ugovorom predviđeni razlog za promjenu kamatne stope te da su sve ugovorne odredbe bile jasne zaključkom, da je prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan.

- Ovo stoga što je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba a ona je ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača zbog čega je mjesečna obveza tužiteljice posljednjih godinu dana plaćanja kredita povećana za znatnih 24%, što je dovelo do nemogućnosti plaćanja na strani tužiteljice koja se našla u situaciji da je tijekom važenja Ugovora do okončanja ovršnog postupka isplatila 104.196,96 kuna a njezin stan je u ovršnom postupku prodan za 324.952,24 kune. Tako su tužiteljica i svjedokinja BČ dovedene do financijskog sloma pa se jedino miješanjem suda može otkloniti takva neravnoteža u pravima i obvezama utvrđenjem Ugovora ništetnim u cijelosti jer u ovom slučaju nije moguće na drugačiji način ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj se tužiteljica kao potrošač nalazila da nepoštene odredbe nisu postojale.

- kako potom nerazumljivo prihvaća tek podredno, po 1. tuženiku istaknut „prigovor radi prijeboja“ (list 149-150 spisa) utvrđenjem međusobnih tražbina tužiteljice i 1. tuženika te njihovim prebijanjem, nalaže 1. tuženiku plaćanje zateznih kamata na potraživanje tužiteljice tekućih od 18. kolovoza 2008. a tužiteljici na potraživanje 1. tuženika tekućih od 26. lipnja 2006. i naposlijetku, ne navodeći bilo kakve razloge za takvu odluku prihvaća dio tužbenog zahtjeva te utvrđuje ništetnim i Ugovor o cesiji u dijelu kojim je 1. tuženik ustupio 2. tuženiku tražbinu prema tužiteljici i nalaže 2. tuženiku isplatu svote od 2.069,64 eura sa kamatama tekućim od 11. veljače 2019. na pojedinačno označene svote do isplate, prethodno utvrđujući da su 1. i 2. tuženici s osnove isplaćenog kredita od 369.594,90 kuna tražili od tužiteljice i BČ ukupno 1.129.149,20 kuna odnosno, vrijednost koja je tri puta veća od predane.

- kako je prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo a prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen s time, da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

- kako, nadalje, odredba čl. 1021. ZOO propisuje kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno i ovdje se banka obvezala staviti na raspolaganje korisnici kredita ugovoreni iznos kredita u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, dok je visina anuiteta ovisila o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

- kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredba čl. 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. - ukoliko dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, bude utvrđena ništetnom na temelju posebnih odredbi čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i dalje ostaju na snazi ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

- kako u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda kako je Ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke ništetan u cijelosti, treba uputiti i na odredbu čl. 102. st. 2. ZZP, prema kojoj odredbi ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

- kako utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana tako da je tužiteljica kao potrošač u položaju kao da je Ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno, kao da je Ugovor o kreditu sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora.

- kako suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, slijedom naprijed iznijetog Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke, po pravilima o stjecanju bez osnove, preplaćene svote po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi a ovdje je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula dakle, kojima je ugovoren način promjene kamate i valuta ispunjenja obveze.

- kako možebitna ništetnost označenih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnose se na bitne elemente Ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u svezi čl. 1021. ZOO odnosno, na iznos kredita, uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita a odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane su uz uvjet vraćanja kredita kao jednim od bitnih sastojaka Ugovora o kreditu međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana kao i ugovorna odredba o kunskoj svoti koju je tuženica kao banka stavila na raspolaganje korisniku kredita dok bi ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli mogla biti utvrđena upravo stoga, da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

- kako zbog toga Ugovor o kreditu, unatoč možebitnoj ništetnosti pojedinih odredbi može opstati pa s obzirom da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe a imajući na umu čl. 1021. ZOO kao i da je prednik tuženika ispunio Ugovor na način da je korisnici kredita stavio na raspolaganje ugovorenu novčanu svotu koju je bila dužna vratiti u kunama, uz ugovorenu valutu obveze uvećanu za ugovorenu kamatu, održavanje na snazi Ugovora bez ništetnih odredbi nije u suprotnosti niti s odlukama suda Europske unije niti s dosegom čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

- kada se u ovom slučaju uklone ništetne odredbe, korisnica kredita i tužiteljica se nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredbi nije niti bilo odnosno, ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po Ugovoru o kreditu izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita pa je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da predmetni Ugovor o kreditu ne može opstati bez tih ništetnih odredbi s obzirom da Ugovor o kreditu i nadalje sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu opstojnost (primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-820-2023-2 od 23. travnja 2024.).

- Slijedom iznijetog je prihvaćena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke i odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti cjelovitog Ugovora o kreditu (koji nije sklopljen sa 1. tuženikom već njegovim prednikom, Volksbank d.d.).

- kako prvostupanjski sud nadalje utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o cesiji koji je sklopljen 15. prosinca 2015. između 1. i 2. tuženika, u odnosu na ustupljeno potraživanje 1. tuženika prema tužiteljici na temelju Ugovora o kreditu i nalaže 2. tuženiku isplatu svote koja je u ispunjenju Ugovora o cesiji isplaćena 2. tuženiku (točka II i VIII izreke) nerazumljivim navodom kako je taj Ugovor ništetan stoga, što je ništetan i Ugovor o kreditu zbog čega je 2. tuženik u obvezi vratiti sav iznos koji je primio prema onome što je „specificirano u nalazu i mišljenju vještaka“.

- s obzirom da prvostupanjska presuda u ovom dijelu tužbenog zahtjeva nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama o kojima ovisi primjena odredbe čl. čl. 322. ZOO u svezi odredbe čl. 80. i 86. ZOO jer prijenos tražbine po Ugovoru o kreditu nije zabranjen niti zakonom, niti je strogo osobne naravi, niti se tražbina po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga a korisnica kredita i prednik 1. tuženika nisu ugovorili da 1. tuženik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez njezinog pristanka, ne može se ispitati pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

- kako je ovom odlukom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III, IV, V, VI i VII izreke, koje se osnivaju upravo na utvrđenju ništetnosti cjelovitog Ugovora o kreditu.

- kako je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu kao i isplate preplaćenog u ispunjenju tih ništetnih ugovornih odredbi zbog čega je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje po tom zahtjevu a prvostupanjski sud je dužan provedbom predloženih dokaza odlučiti a imajući na umu i žalbene navode stranaka, o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva pod točkom II i VIII izreke te eventualno kumuliranog zahtjeva i novu odluku donijeti sadržajem sukladnim odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

9. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem ugovora o kreditu broj 311304 od 26. lipnja 2006., pregledom i čitanjem ugovora o cesiji zaključenog dana 15. prosinca 2015. između SVEA EKONOMI d.o.o. i Sperbank d.d., pregledom i čitanjem otplatnog plana, pregledom prometa po kreditu, pregledom obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pregledom i čitanjem konačnog otplatnog plana, pregledom i čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Ines Lozić od 29. srpnja 2022., te je pročitan iskaz tužiteljice SČ te svjedokinje BČ.

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

11. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

12. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.1. Podredni tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

13. U nastavku postupka, s obzirom kako je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu, kao sporno valjalo je raspraviti jesu li ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu, a koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenljivu kamatnu stopu, te ako jesu je li tužiteljici pripada povrat iznosa koje je tužiteljica uplatila po tim, ništetnim, odredbama, zatim je li ništetan ugovor o cesiji zaključen između tuženika ad1/ i ad2/, te ako jest, je li tužiteljici pripada povrat iznosa uplaćenog po tom ugovoru.

14. Među strankama je nesporno:

- kako je dana 26. lipnja 2006. zaključen namjenski ugovor o kreditu broj 311304 između prednika tuženika ad1/ Volsbank d.d. i korisnika kredita ĆČ, temeljem kojeg je prednik tuženika pod 1., prodavatelju stana isplatio iznos od 81.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- kako je tužiteljica bila sudužnik,

- kako je predmetni ugovor o kreditu raskinut dana 30. studenog 2010.

15. Nakon što je žalbeni sud pravomoćno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatraženo da se utvrdi kako je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, sporno je:

- je li ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 1. u dijelu u kojem se isplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te kojom se korisnik kredita obvezao iznos kredita koji će mu biti isplaćen vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno sa glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, čl. 7. u dijelu 7.1., u kojem prvi anuitet iznos 408,76 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, u dijelu 7.3., u kojem se za vrijeme korištenja kredita kamata obračunava i naplaćuje u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog ugovora te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.

- je li ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 311304, zaključenog dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1), i to čl. 4., u dijelu 4.1. kojim se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno kako je kamatna stopa promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, u dijelu u kojem se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, čl. 7., u dijelu 7.2. kojim je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, čl. 9., u dijelu 9.6., kojim je ugovoreno kako su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužníka i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca platca te drugih uvjeta po ocjeni kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge.

- je li ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji zaključen između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), dana 15.12.2015. godine, u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužitelju, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

- je li tuženik ad1/ dužan vratiti tužiteljici iznos od 1.602,04 Eura/12.070,55 kn, a koji se iznos odnosi na više plaćeno temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi,

- je li tuženik ad2/ dužan platiti tužiteljici iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn,

16. Pregledom Ugovora o kreditu broj 311304 od 26. lipnja 2006., pregledom ugovora o cesiji zaključenog dana 15. prosinca 2015. između SVEA EKONOMI d.o.o. i Sperbank d.d., pregledom i čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Ines Lozić od 29. srpnja 2022., te čitanjem iskaza tužiteljice SČ te svjedokinje BČ, sud je utvrdio:

- kako su dana 26. lipnja 2006. prednik tuženika ad1/ Volksbank d.d. i BČ, kao korisnik kredita, zaključili namjenski ugovor o kreditu broj 311304 temeljem kojeg od strane prednika tuženika pod1/ Volksbank d.d. stavljen na raspolaganje iznos od 81.000,00 CHF, a koji iznos je isplaćen prodavatelju nekretnine i to stana u [adresa].

- kako je tužiteljica SČ u predmetnom ugovoru o kreditu naznačena kao sudužnik,

- kako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te kako je početna kamatna stopa iznosila 3,99%

- kako je ugovorena kamatna stopa bila na snazi do 3. studenog 2007. kada dolazi do povećanja i to na 4,89% do 3. travnja 2008., 5,50% do 3. prosinca 2008. potom 6,00% do otkaza ugovora o kreditu, odnosno 30. studenog 2010.

- kako je korisniku kredita 6. srpnja 2006. po predmetnom kreditu isplaćen iznos od 369.594,90 kuna

- kako se zbog promjene kamatne stope anuitet tužiteljice mijenjao i to od 408,76 CHF koliko je iznosio početni do 500,32 CHF do zadnjeg anuiteta od 3. studenog 2010.

- pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, te pod pretpostavkom da je tužiteljica vršila sve uplate po kreditu ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 12.070,55 kn od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 9.375.51 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 2.695,04 kn,

- kako, uzimajući u obzir i početno razdoblje kada je zbog neznatno nižeg tečaja tužiteljica manje platila ukupno 475,42 kune, ukupan iznos pretplata koliko je tužiteljica više platila zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule iznosi 11.595,13 kuna /1.538,94 eura,

- kako su u nalazu i mišljenju vještaka (list 322-323) u tablici 3. retku 19. naznačene pretplate tužiteljice temeljem ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz kojih je vidljiv njihov rast pa je tako najveća mjesečna pretplata iznosila 686,05 kuna, a imajući u vidu početni anuitet od 1.950,00 kuna što je povećanje mjesečne obveze tužiteljice od 26%.

- kako prosječeno povećanje posljednjih 12 anuiteta i to od 3. siječnja 2009. do 3. prosinca 2009. iznosi 616,99 kuna što je povećanje od 24% u odnosu na početni anuitet. U tom razdoblju preplata iznosi 7.343,88 kuna od ukupnih 11.595,13 kuna što je 63% preplaćenog iznosa.

- kako je zbog neplaćanja ugovor o kreditu otkazan 10. prosinca 2010., te kako je, pod pretpostavkom da bi za cijelo vrijeme od dana isplate do dana otkaza primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, nedospjela glavnica iznosila 73.099,54 CHF/333.545,89 kn,

- kako je dana 04.09.2014. tuženik naplatio iznos od 324.952,24 po rješenju o ovrsi ovr-2153/12,

- kako je ugovorom o cesiji zaključenim 15. prosinca 2015. tuženik pod 1. prenio svoja potraživanja tuženiku pod 2. koji od ovršenice SČ i BČ potražuje 364.095,13 kuna glavnice

- kako iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je tužiteljica zaključila ugovor o kreditu na iznos od 50.000,00 eura i to kao stvarni korisnik ugovora o kreditu, a BČ je kao njena prijateljica samo formalno bila naznačena kao korisnica kredita jer je njoj kao mlađoj osobi bila povoljnija kamatna stopa, te kako je novac od kredita poslužio za potrebe kupnje stana, kako nije očekivala da će doći do značajnog porasta anuiteta, te kako je kod tuženika uzela kredit jer je bio najpovoljniji.

- kako je svjedokinja BČ potvrdila da je tužiteljica bila stvarni korisnik kredita jer ju ona tako zamolila, ali mislila je da će ga tužiteljica uredno otplaćivati. Zbog porasta anuiteta tužiteljica više nije mogla otplaćivati kredit i isti je otkazan nakon čega je prodan i stan u ovršnom postupku. Od nje su samo prisilno naplaćeni pojedini iznosi u ovršnom postupku, ali do otkaza ugovora samo je tužiteljica plaćala anuitete.

17. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, (11.04.2006.g.), ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

17.1. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

17.2. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17.3. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

17.4. Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Sukladno pak odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

17.5. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ).

17.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako se pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatnih stopa koje plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranku. u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Iskazu tužiteljice i svjedokinje BČ sud je u cijelosti poklonio vjeru, cijeneći njihov iskaz istinitim i uvjerljivim, s obzirom kako je iskaz tužiteljice i svjedokinje u skladu s drugim provedenim dokazima, a posebno sa priloženim ugovorom o kreditu broj 311304 od 26. lipnja 2006.

19. Analizirajući iskaz tužiteljice i svjedokinje BČ, te priloženi ugovor o kreditu zaključen dana 26.06.2006. pod brojem 311304 između prednika tuženika ad1/ Volksbank d.d. i svjedokinje BČ kao korisnika kredita, te tužiteljice kao sudužnika, sud je utvrdio kako prednik tuženika ad1/ u konkretnom slučaju nije BČ kao korisnicu kredita, i tužiteljicu kao sudužnika u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, zatim kako prednik tuženika kao trgovac i BČ kao korisnik kredita, i tužiteljica kao sudužnik, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da prednik tuženika promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu BČ kao korisnice kredita, i tužiteljice kao sudužnika.

20. Također, ovaj sud je utvrdio kako je prednik tuženika povrijedio interese i prava BČ kao korisnice kredita i tužiteljice kao sudužnika tako što je u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, prednik tuženika kao trgovac nije BČ kao korisnicu kredita, i tužiteljicu kao sudužnika, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je prednik tuženika postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

21. Sam položaj BČ kao korisnice kredita, i tužiteljice kao sudužnika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom kako su BČ i tužiteljica pristupile sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

22. Za razliku od BČ kao korisnice kredita i tužiteljice kao sudužnika, prednik tuženika Volksbank d.d. je raspolagao stručnim znanjem koje BČ i tužiteljici, u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je prednik tuženika iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

23. Ocjena je ovog suda kako predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je prednik tuženika, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogla postupati bez pristanka korisnika kredita i tužiteljice. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. Po ocjeni ovog suda u predmetnom Ugovoru o kreditu trebale su se na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, kao i sudužniku, a na temelju toga bi oni mogli predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju ostala je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene dužnik ne može niti provjeriti jer nema nikakvih točnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu dužnika, u konkretnom slučaju tužiteljice, kao sudužnika, s obzirom kako iz provedenih dokaza proizlazi kako je upravo tužiteljica vraćala sporni kredit. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. ZOO-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjete davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatnih stopa i tečaja koji će se primjenjivati tijekom otplate (to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, prednik tuženika je potpuno izbjegao utjecaj dužnika – tužiteljice na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

24. Pregledom predmetnog ugovora sud je utvrdio da je prednik tuženika, kao banka, odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi ugradio u članku 4., u dijelu 4.1. u kojem se navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno kako je kamatna stopa promjenjiva vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, u dijelu u kojem se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, čl. 7., u dijelu 7.2. u kojem se navodi kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, čl. 9., u dijelu 9.6., u kojem se navodi kako su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužníka i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca platca te drugih uvjeta po ocjeni kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge.

25. Dalje, je utvrđeno kako je pak valutna klauzula određena u odredbi čl. 1. u dijelu u kojem se isplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.000,00 CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, čl. 4., u dijelu 4.1. u kojem se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno sa glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, čl. 7. u dijelu 7.1., u kojem prvi anuitet iznos 408,76 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, u dijelu 7.3., u kojem se za vrijeme korištenja kredita kamata obračunava i naplaćuje u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog ugovora te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.

26. Cijeneći sve naprijed utvrđeno i obrazloženo, kao i uvodno citirane zakonske odredbe Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 81. st. 1. ZZP-a, zaključak je ovog suda kako su prethodno citirane odredbe koje se odnose na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu broj 311304 koji je zaključen dana 26.6.2007. g., neodređene i nepoštene, o tim odredbama se nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer su iste ugrađene u već unaprijed sastavljenom, tipskom ugovoru, slijedom čega su te odredbe, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne.

27. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN96/ 03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i na čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima korištenjem u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da banka promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom utvrđeno je da su banke, među kojima i prednik tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što su u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je prednik tuženika postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

28. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

29. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio reviziju te je na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome. da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

30. U pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti iz odredbe čl. 502.c ZPP- a potrebno je istaknuti stav VSRH izražen u odluci Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. koji glasi: „…Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

31. U konkretnom slučaju tuženici na okolnost zaključenja spornog ugovora o kreditu nisu predlagali dokaze, zatim tuženici nisu tvrdili da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) i promjenljivoj kamatnoj stopi bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, a tuženik ad1/ nije objasnio sudu je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita, razrađivana uzročno- posljedična veza kretanja tečaja CHF. Osim toga, tuženik ad1/ niti u predmetnoj parnici na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i da predstavlja standardni ugovor, da korisnik kredita i sudužnik na bilo koji način nisu mogli utjecati na sadržaj ugovora, i da su sve pripreme obavljene po djelatnicima i zaposlenicima tuženika ad1/.

32. Cijeneći sve naprijed iznijeto, zaključak je ovog suda kako je sud, kako je ovaj sud, u ovom, konkretnom predmetu, sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a obvezan primijeniti utvrđenja iz gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Vrhovnog suda RH.

33.Odredbom članka 322. ZOO propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su ništetne, slijedom čega je sud prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatraženo da se utvrdi ništetnost tih odredbi, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II/1 i II/2 izreke ove presude.

34. U odnosu na prigovor zastare glede promjenljive kamatne stope, Vrhovni sud RH u svojoj odluci Broj: Rev-718/2025-2 od 2. rujna 2025., zauzeo je slijedeći stav: »Zastara potraživanja potrošača prema Novoj hrvatskoj banci d.d. kao pravnom slijedniku Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/2013 i Pž-6632/2017 počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.«

35. S obzirom kako je predmetna tužba podnesena dana 22. ožujka 2019., cijeneći pri tome citirani stav Vrhovnog suda RH, Rev-718/2025-2 od 2. rujna 2025., a koji se odnosi na početak tijeka zastare u ugovorima sklopljenim sa prednikom tuženika Volksbank d.d., razvidno je kako nije protekao petogodišnji zastarni rok koji teče od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., slijedom čega je daljnji zaključak ovog suda kako prigovor zastare u odnosu na potraživanja koja se odnose na promjenljivu kamatnu stopu nije osnovan, radi čega je sud istog odbio.

36. U odnosu na prigovor zastare glede valutne klauzule, ocjena je ovog suda kako prigovor zastare također nije osnovan.

37. Naime, parnični postupak koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., pravomoćno je okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. a tom presudom pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje prednika tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i prava i obveze ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti. sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući kako je tužba u ovom postupku podnesena dana 22. ožujka 2019., to nije nastupio zastarni rok od pet godina.

38. Slijedom iznijetog, sud je odbio prigovor zastare u cijelosti kao neosnovan.

39. U odnosu ja prigovor aktivne legitimacije, ocjena je ovog suda kako isti nije osnovan. Naime, iz iskaza svjedokinje BČ sud je utvrdio kako je tužiteljica podmirivala sama sve mjesečne iznose anuiteta, kako u početku nije bilo problema, ali zbog znatnog porasta njenih mjesečnih obveza to više nije bila u mogućnosti i nakon toga dolazi do prodaje stan. Nadalje, tužiteljica je u svom iskazu istakla kako je BČ bila samo formalno označena kao korisnica kredita jer se radi o mlađoj osobi kojoj je zbog toga bila kamata 3%, a da je kamata tužiteljici bila 8%. Tužiteljica je dalje istakla kako je isključivo ona otplaćivala kredit koji je bio namijenjen kupnji stana, čime je tužiteljica potvrdila navode svjedokinje BČ.

40. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedokinje BČ i tužiteljice s obzirom kako isti nisu proturječni, kako jedan drugome, tako i materijalnim dokazima koji su priloženi u spisu. Nadalje, sud cijeni iskaze istinitima, s obzirom kako svjedokinja BČ ne bi zasigurno svjedočila protiv sebe i svojih interesa. Naime, da je svjedokinja BČ vršila otplatu kredita, tada bi svjedokinja BČ imala pravo na povrat tih pretplaćenih iznosa, pa u takvoj situaciji svjedokinja BČ zasigurno ne bi svjedočila da je otplatu vršila tužiteljica, jer bi takav iskaz bio protivan njenim ekonomskim interesima, pa nije logično za očekivati da bi svjedokinja BČ svjedočila protiv sebe i svojih interesa.

41. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje BČ i tužiteljice, kao logične i istinite, slijedom čega je zaključak ovog suda kako je otplatu kredita vršila upravo tužiteljica. S obzirom na navedeno, ista je aktivno legitimirana potraživati sve one iznose koje je platila temeljem ništetnih odredbi spornog ugovara.

42. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, potrebno je navesti da, polazeći od toga kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, jer je isti za potrošača nerazumljiv, niti se o istom pojedinačno pregovarao, to proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primila, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

43. Suprotno navodima tuženika, proglašenjem ugovorne odredbe ništetnom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C- 308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

44. U konkretnom slučaju, sud je, na okolnost visine iznosa plaćenih po ništetnim odredbama, proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ines Lozić.

45. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Ines Lozić, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 29. srpnja 2022., sud je utvrdio:

- kako, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, te pod pretpostavkom da je tužiteljica vršila sve uplate po kreditu, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 12.070,55 kn (Tabela 2, stupac '5'), od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 9.375,51 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 2.695,04 kn.

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 475,42 kn (Tabela 2 stupac '8').

- kako slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 11.595,13 kn (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 19) i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 9.375,51 kn,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 2.219,62 kn.

- Na dan otkaza kredita, dana 30.11.2010. godine, a pod pretpostavkom da bi za cijelo vrijeme od dana isplate do dana otkaza primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa nedospjela glavnica bi iznosila 73.099,54 CHF (Tabela 1 stupac '13'), što bi preračunato po tečaju na dan isplate iznosilo 333.545,89 kn (73.099,54 CHF x 4,562900 CHF/kn).

- Ukupan iznos uplata po Ugovoru o kreditu 311304 plaćenih I. tuženiku iznosi 429.149,20kn (Tabela 3 stupac '3'), a ukupan iznos uplata II .tuženiku iznosi 15.593,69 kn (Tabela 4 stupac '3').

46. Sud smatra kako je nalaz i mišljenje vještaka objektivan i stručan te dovoljno obrazložen, slijedom čega sud prihvaća utvrđenja iz istog, odnosno zaključak je ovog suda da je sudski vještak točno izračunao razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule i promjenljive kamatne stope. Pri tome je za istaći kako ni stranke nisu imale primjedbi na vještvo.

47. U odnosu na iznos od 475,42 kn, potrebno je istaći kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog te da tzv. negativna razlika iznosi upravo 475,42 kn €. Međutim, sud je cijenio činjenicu kako je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužiteljica sa njim sklopila ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužiteljica kao nestručna osoba to nije znala ni mogla znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužiteljici u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužiteljica zapravo nije ništa stekla bez osnove, budući nije ni znala za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjesna, a da bi trebala vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljičine obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primila, tj. samo je otplaćivala kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljičina imovina. Kad bi se zahtjev tužiteljice umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje tužiteljičine imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pa u rečenom smislu niti nema osnove prihvaćanja prigovora prijeboja, pri čemu se upućuje i na odluku Rev-549/23 ali i odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju eventualne tzv. negativne tečajne razlike.

48. Slijedom svega prethodno obrazloženog, na strani tužiteljice ne postoji obveza povrata iznosa od 475,42 kn, a ni na strani tuženika ne postoji pravo na prijeboj navedenog iznosa.

49. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj su tuženik i njegov prednik primili od tužiteljice iznos od 12.070,55 kn, to je naloženo tuženiku ad1/ isplatiti tužiteljici taj iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja pojedinih iznosa do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), budući da je tuženik i prije podnošenja tužbe od strane tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove pojedine razlike u plaćenim anuitetima, a time je tuženik bio i nesavjestan od dana stjecanja.

50. Pregledom pisanog vještva vještaka Ines Lozić, sud je utvrdio kako je tužiteljica, temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu iznos od 36,67 HRK platila dana 18.8.2006., iznos od 54,24 HRK platila dana 28.8.2006., iznos od 57,43 HRK platila dana 1.9.2006., iznos od 44,23 HRK platila dana 2.10.2006., iznos od 44,84 HRK platila dana 2.11.2006., iznos od 15,70 HRK platila dana 6.12.2006., iznos od 12,51 HRK platila dana 3.1.2007., iznos od 15,45 HRK platila dana 1.2.2007., iznos od 15,00 HRK platila dana 5.3.2007., iznos od 187,48 HRK platila dana 4.10.2007., iznos od 188,12 HRK platila dana 9.11.2007., iznos od 191,02 HRK platila dana 7.12.2007., iznos od 214,23 HRK platila dana 31.12.2007., iznos od 226,67 HRK platila dana 29.1.2008., iznos od 309,11 HRK platila dana 8.2.2008., iznos od 309,10 HRK platila dana 3.3.2008., iznos od 309,59 HRK platila dana 7.4.2008., iznos od 305,51 HRK platila dana 2.5.2008.,iznos od 306,18 HRK platila dana 2.6.2008., iznos od 311,93 HRK platila dana 3.7.2008., iznos od 486,50 HRK platila dana 31.10.2008., iznos od 382,39 HRK platila dana 3.12.2008., iznos od 653,78 HRK platila dana 3.3.2009., iznos od 667,24 HRK platila dana 31.3.2009., iznos od 686,05 HRK platila dana 4.5.2009., iznos od 626,41 HRK platila dana 3.6.2009., iznos od 639,17 HRK platila dana 2.7.2009.,

iznos od 614,66 HRK platila dana 24.9.2009., iznos od 570,47 HRK platila dana 24.9.2009., iznos od 577,28 HRK platila dana 24.9.2009., iznos od 603,45 HRK platila dana 24.9.2009., iznos od 583,43 HRK platila dana 2.10.2009., iznos od 577,44 HRK platila dana 29.10.2009., iznos od 604,55 HRK platila dana 28.12.2009., iznos od 642,72 HRK platila dana 15.3.2012.

51. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada kamata na svaki pojedini iznos pobliže naveden u prethodnoj točki obrazloženja od dana kada je izvršena uplata, pa do konačne isplate.

52. Nadalje, zaključak je ovog suda kako tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tužiteljica je postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužiteljica ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. Navedeni stav kako tužitelji, čim postave kondemnatorni tužbeni zahtjev, imaju pravni interes, zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci VS RH u odluci Rev- 2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

53. Cijeneći sve naprijed iznijeto, odlučeno kao u toč. II/3 izreke presude.

54. Nadalje, kako je već pravomoćno presuđeno kako nije ništetan cjelokupni ugovor o kreditu, to na strani tuženika ad1/ ne postoji obveza vraćanja tužiteljici cjelokupnog iznosa kojeg je tužiteljica uplatila po spornom kreditu, kao ni zatraženih kamata koje bi tekle od dana uplate svakog iznosa pa do konačne isplate, slijedom čega je sud odbio glavni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zatražila isplatu cjelokupnog iznosa od 429.204,20 kn / 56.965,19 € sa pripadajućim kamatama, kojeg je tužiteljica uplatila po spornom ugovoru o kreditu broj 311304 od 26.6.2006.

55. Nadalje, analizirajući provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako nije osnovan ni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da se utvrdi ništetnim ugovor o cesiji koji je zaključen dana 15. prosinca 2015. između SVEA EKONOMI d.o.o. i Sperbank d.d., iz slijedećih razloga:

56. Pregledom ugovora o cesiji zaključenog dana 15. prosinca 2015. između SVEA EKONOMI d.o.o. i Sperbank d.d. sud je utvrdio:

- kako je predmet tog ugovora prijenos potraživanja i svih prava koja proizlaze sa cedenta na cesionara u odnosu na dospjela, a neotplaćena dugovanja iz priloga 3 ovog ugovora,

- kako je predmet kupoprodaje u skladu sa ovim ugovorom portfolio /zbir/ identificiranih potraživanja koja se odnose na dugovanja cedentovih dužnika koji su navedeni u Prilogu 3 ovog Ugovora,

57. Pregledom Priloga 3 Ugovoru o cesiji sud je utvrdio kako je potraživanje tuženika ad1/ prema BČ navedeno u Prilogu 3 pod brojem 881063 u ukupnom iznosu od 413.097,04, a koji se sastoji od iznosa 364.095,13 te iznosa od 49.001,91.

58. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a, propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog.

58.1. Člankom 82. stavka 1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

58.2. Člankom 84. stavkom 1. ZOO propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

59. Slijedom navedenog, razvidno je kako je ustup tražbine – cesija uređen ZOO-om, a sukladno odredbi čl. 82. stavka 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika.

60. U pogledu obveze ustupitelja da obavijesti dužnika o ustupanju, potrebno je navesti da, iako se radi o zakonskoj obvezi cedenta (ustupitelja) propisanoj odredbom članka 82. ZOO, neispunjenje te obveze ne povlači za sobom pravnu nevaljanost Ugovora o ustupu (tako i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 3/07 od 06. ožujka 2007. i Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004.), već obavijest dužniku može biti relevantna u slučaju eventualnog ispunjenja ustupitelju prije obavijesti o ustupanju.

61. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, te citirane zakonske odredbe, ocjena je ovog suda kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je tužiteljica zatražila da se utvrdi ništetnim ugovor o cesiji zaključen dana 15.12.2015. godine između tuženika ad1/ i tuženika ad2/ u dijelu koji se odnosi na potraživanje tuženika pod 1/ prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006.

62. Pri tome je sud kao odlučna, cijenio utvrđenja:

- kako predmetni ugovor o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. nije u cijelosti ništetan, već djelomično, i to u dijelu koji se odnosi na odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa, slijedom čega u konkretnom slučaju treba primijeniti prvobitno ugovorenu kamatnu stopu od 3,99%, slijedom čega na strani tuženika ad1/ ne postoji obveza vraćanja svih iznosa koje je tužiteljica platila temeljem tog ugovora, već kako na strani tuženika postoji obveza vraćanja samo onih iznosa koje je tužiteljica platila temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi,

- kako bi slijedom toga, kada bi se cijelo vrijeme otplate primjenjivala prvobitno ugovorena kamatna stopa od 3,99%, na dan otkaza kredita 30.11.2010., nedospjela glavnica iznosila 73.099,54 CHF što bi u kn iznosilo 333.545,89 kn, iz čega proizlazi kako je preostali dug na dan raskida ugovora 30.11.2010. iznosio 333.545,89 kn,

- kako je nesporno kako je na dan 04.09.2014. izvršena tuženiku ad1/ daljnja uplata od 324.952,24 kn, pa kada se nedospjela glavnica od 333.545,89 kn, odnosno dug koji je preostao nakon raskida ugovora umanji za uplatu od 324.952,24 kn, to proizlazi kako je na dan 04.09.2014. po predmetnom kreditu preostao daljnji dug od 8.593,65 kn.

- kako je sporni ugovor o cesiji zaključen nakon 04.09.2014., dana 15.12.2015., iz čega proizlazi kako je tuženik ad1/ naspram tužiteljice na dan sklapanja ugovora o cesiji imao potraživanje u iznosu od 8.593,65 kn glavnice, te pripadajuće kamate,

63. Dakle, cijeneći utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi kako je na dan zaključenja ugovora o cesiji 15.12.2015. postojao dug po predmetnom kreditu, odnosno tražbina tuženika ad1/ kao vjerovnika prema korisniku kredita i tužiteljici, kao dužnicima, koja je tražbina, po utvrđenju ovog suda iznosila 8.593,65 kn glavnice, bez kamata i troškova, te kako je odredbom čl. 80. stavka 1. ZOO-a, propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, to je zaključak ovog suda kako je sporni ugovor o cesiji sukladan odredbi čl. 80. stavka 1. ZOO-a.

64. Isto tako, u konkretnom slučaju, ugovorom o cesiji ustupljena je nenaplaćena tražbina koju je imao tuženik ad1/ prema korisniku kredita BČ i sudužniku iz spornog kredita - tužiteljici SČ, a za što, sukladno odredbi čl. 80. ZOO-a, nije bio potreban pristanak tužiteljice i korisnika kredita BČ, kao dužnika (čl. 82. ZOO-a). U smislu odredbe čl. 80. do 84. ZOO-a ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja-cedenta) na novog vjerovnika (primatelja- cesionara), a dužnik (cesus) i dalje ostaje isti. Dakle, promjenom vjerovnika nije promijenjen sadržaj obveznog odnosa, odnosno identitet obveznog odnosa ostaje isti.

65. Cijeneći sve prethodno iznijeto i obrazloženo, ocjena je ovog suda kako sporni ugovor o cesiji zaključen između Svea Ekonomi d.o.o. i Sperbank d.d. dana 15. prosinca 2015., nije protivan Ustavu, moralu društva, a ni odredbama zakona, slijedom čega je ocjena ovog suda kako isti nije ništetan, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je i glavnim i podrednim tužbenim zahtjevom zatraženo da se utvrdi kako je predmetni ugovor ništetan.

66. Slijedom iznijetog, odlučeno kao u toč. II/4 izreke presude.

67. U odnosu na zahtjev tužiteljice kojim je zatraženo da se tuženiku pod 2) naloži da tužiteljici isplati iznos od 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, za navesti je slijedeće:

68. Predmetni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji kako je ugovor o cesiji zaključen između Svea Ekonomi d.o.o. i Sperbank d.d. dana 15. prosinca 2015., ništetan u dijelu koji se odnosi na potraživanje tuženika ad1 prema tužiteljici, temeljem ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006., slijedom čega bi tuženik ad2/, sukladno pravilima o vraćanju kod ništetnih ugovora, bio dužan vratiti tužiteljici ono što je tužiteljica temeljem tog ugovora platila tuženiku ad2/.

69. Međutim, kako je pravomoćno utvrđeno kako Ugovor o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. nije ništetan u cijelosti, već samo djelomično, te kako je u ovom postupku ovaj sud utvrdio kako ugovor o cesiji zaključen između Svea Ekonomi d.o.o. i Sperbank d.d. dana 15. prosinca 2015., nije ništetan, te kako isti proizvode pravne učinke, to se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za vraćanje iznosa koje je tužiteljica platila tuženiku temeljem zaključenog ugovora o cesiji.

70. Pri tome je za istaći kako je sud pregledom vještva vještaka Ines Lozić utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno više plaćeno tuženiku ad1/ iznos od 12.070,55 kn. Dakle, radi se o iznosu kojeg je tužiteljica platila tuženiku ad1/ temeljem odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, za koje je ovaj sud, u ovom postupku, utvrdio kako su iste ništetne, te je sud naložio tuženiku ad1/ da taj iznos od 12.070,55 kn, koji je plaćen temeljem ništetnih odredbi, tuženik ad1/ vrati tužiteljici.

71. Dakle, iz vještva vještaka Ines Lozić sud je utvrdio kako iznos od 12.070,55 kn predstavlja jedini iznos koji je plaćen temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, dok daljnjih iznosa plaćenih po ništetnim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nije bilo. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći pri tome činjenicu kako je ovaj sud utvrdio kako ugovor o cesiji nije ništetan, ni djelomično ni u cijelosti, to je zaključak ovog suda kako iznos od 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, nije plaćenih temeljem ništetnih odredbi ni ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006., a ni ugovora o cesiji zaključenih između tuženika ad1/ i ad2/, slijedom čega na strani tuženika ad2/ ne postoji obveza vraćanja tog iznosa od 2.069,64 Eura/15.593,69 kn.

72. Suprotno tome, sud je utvrdio kako je na dan 15. prosinca 2015., kada je zaključen ugovor o cesiji, postojalo potraživanje tuženika ad1/ naspram tužiteljice u iznosu glavnice od 8.593,65 kn, te je utvrđeno kako je taj iznos ugovorom o cesiji ustupljen tuženiku ad2/, slijedom čega iznos od 15.593,69 kn kojeg je tužiteljica uplatila tuženiku ad2/ nakon zaključena ugovora o cesiji može poslužiti podmirenju glavnice, kamata i troškova postupka.

73. Dakle, cijeneći prethodno utvrđenje ovog suda iz kojeg proizlazi kako iznos od 12.070,55 kn predstavlja jedini iznos koji je plaćen temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006., te kako, sukladno tome iznos od 15.593,69 kn nije plaćen temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te cijeneći također, kako Ugovor o cesiji nije ništetan ni djelomično ni u cijelosti, to je zaključak ovog suda kako iznos od 2.069,64 Eura/15.593,69 kn nije iznos koji bi bio uplaćen temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, te kako je taj iznos plaćen temeljem pravno valjanog i važećeg ugovora o cesiji zaključenog između SVEA EKONOMI d.o.o. i Sperbank d.d. dana 15. prosinca 2015.,

74. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 2.069,64 Eura/15.593,69 kn od tuženika ad 2/ SVEA EKONOMI d.o.o. nije osnovan, slijedom čega je sud istog odbio u cijelosti, te je odlučeno kao u toč. II/5 izreke presude.

75. U odnosu na prigovor radi prijeboja, istaknutog od strane tuženika ad1/, ocjena je ovog suda kako isti nije osnovan.

76. Naime, tuženik ad1/ je istaknuo prigovor radi prijeboja u slučaju ako bi sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica postavila, a kojim je tužiteljica zatražila da se utvrdi kako je ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, te kojim je tužiteljica zatražila da se nakon utvrđenja kako je ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, tužiteljici vrate svi oni iznosi koje je tužiteljica uplatila temeljem ništetnog ugovora o kreditu.

77. Tuženik ad1/ je u odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev zatražio, ukoliko se isti prihvati, da mu tužiteljica vrati iznos kredita kojeg je tuženik ad1/ isplatio tužiteljici temeljem zaključenog ugovora o kreditu.

78. Tako tuženik traži povrat iznosa kojeg je tužiteljica primila temeljem predmetnog ugovora o kreditu, odnosno povrat iznosa od 377.862,60 kn glavnice, te povrat iznosa koji predstavlja kamatu koja na iznos od 377.832,60 kn teče od 26.6.2026.

79. Međutim, kako je pravomoćno utvrđeno kako predmetni ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan, već samo djelomično, to na strani tuženika ad1/ ne postoji obveza vraćanja cjelokupnog iznosa kojeg je tužiteljica uplatila tijekom trajanja ugovora o kreditu, pa samim time je zaključak ovog suda kako se nisu ispunili uvjeti ni za vraćanje onoga što je tuženik ad1/ isplatio korisniku kredita, tužiteljici, slijedom čega nema osnova ni za prijeboj tražbina, jer tražbine ne postoje.

80. Dakle, prigovor radi prijeboja nije osnovan jer sud nije prihvatio glavni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se utvrdi kako je ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, slijedom čega na strani tuženika ne postoji obveza vraćanja tužiteljici onih iznosa koje je tužiteljica uplatila po predmetnom kreditu, pa samim time ne postoji ni na strani tužiteljice obveza vraćanja onog iznosa koji je tužiteljici isplaćen od strane tuženika ad1/ temeljem ugovora o kreditu.

81. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako prigovor prijeboja nije osnovan, radi čega je sud istog odbio te odlučio kao u toč. II/6 izreke

82. Dakle, cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, zaključak je ovog suda kako glavni tužbeni zahtjev nije osnovan ni u preostalom dijelu o kojem je trebalo odlučiti nakon što je presudom višeg suda pravomoćno odlučeno kako Ugovor o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. nije ništetan u cijelosti. S obzirom kako je sud utvrdio kako glavni tužbeni zahtjev nije osnovan ni u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 56.965,19 € /429.204,20 kn sa pripadajućim kamatama, kao ni u dijelu kojim je zatraženo da se utvrdi kako je ništetan ugovor o cesiji zaključen između tuženika ad1/ i ad2/ dana 15.12.2015., kao ni u dijelu kojim je zatraženo da se tuženiku ad2/ naloži isplata tužiteljici iznosa od 2.069,64 € /15.593,69 kn, to je zaključak ovog suda kako glavni tužbeni zahtjev nije osnovan u cijelosti, slijedom čega je sud istog odbio u cijelosti, te radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

83. U odnosu na zahtjeve za naknadom parničnog troška, za navesti je slijedeće:

84. Odluka o parničnom trošku naspram tuženika ad1/ Hrvatska poštanska banka d.d. temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a. Naime, tužiteljica je naspram tuženika ad 1/ uspjela u zahtjevu za utvrđenjem kako je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, zatim u zahtjevu kako je ništetna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, te u zahtjevu za isplatom više isplaćenih iznosa koji su isplaćeni temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, dok tužiteljica naspram tuženika ad1/ nije uspjela u zahtjevu da se utvrdi ništetnim ugovor o cesiji zaključen između tuženika ad1/ i ad2/, iz čega ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica u pogledu osnova uspjela za 75%, dok je u pogledu visine tužiteljica uspjela u cijelosti, sukladno čemu je sud sveukupan uspjeh tužiteljice naspram tuženika ad1/ cijenio sa 87,5%, pa sukladno navedenom, sud je uspjeh tuženika ad1/ cijenio sa 12,5%. Kada se od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika ad1/ dobiva se uspjeh tužiteljice naspram tuženika ad1/ u iznosu od 75%.

84.1. Tužiteljici zastupanoj po pun. priznat je trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak podnesaka od 31.03.22., 03.10.23. po 100 bodova, zatim troška pristupe na roč. od 13.11.23., 21.02.25. i 13.07.26. po 100 bodova, za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 125 bodova, za pristup na roč. od 17.05.24. 25 bodova (25%), za pristupe na roč. od 10.02.26. 50 bodova (50%), te za pristup na roč. za objavu presude 50%, što ukupno zbrojeno iznosi 725 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2€ koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.450,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 362,50 € na ime 25% PDV-a, 53,09 € na ime pristojbe tužbe, što ukupno iznosi 1.865,59 €.

84.2. Razmjerno uspjehu tužiteljice u ovoj parnici od 75%, tužiteljici pripada iznos od 1.399,19 €. Ovom iznosu treba dodati daljnji iznos od 265,45 € na ime troškova financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, pa sveukupan trošak kojeg je tuženik ad1/ dužan tužiteljici naknaditi iznosi 1.664,64 €. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 30. rujna 2026. pa do isplate.

84.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava privremene mjere i trošak sastav prijedloga za reviziju jer tužiteljica nije uspjela u istima, odnosno odbijen je i prijedlog za donošenje privremene mjere i prijedlog za dopuštenje revizije.

84.4. Također, tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23)

– koji je stupio na snagu 20. 5. 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude. za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

84.5. Slijedom iznijetog, naloženo je tuženiku ad1/ da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.664,64 € sa kamatom od 30. rujna 2026. pa do isplate, te je odlučeno kao u toč. IV izreke presude.

84.6. Tuženik ad2/ je pak u cijelosti uspio u ovoj parnici, slijedom čega je tužiteljica, tuženiku temeljem odredbe čl. 154. st 1 ZPP-a dužna cijelosti naknaditi parnični trošak.

84.7. Tuženiku ad 2/ Svea Ekonomi d.o.o., zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, trošak sastava žalbe 125 bodova, te trošak pristupa na roč. od 10.02.26. i 13.07.26. po 100 bodova, što ukupno iznosi 425,00 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda daje iznos od 850,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 212,50 € na ime 25% PDV-a, te 53,09 € na ime sud. pristojbe na žalbu, pa sveukupan trošak tuženika ad 2/ iznosi 1.115,59 €. Na dosuđeni iznos troška tuženiku ad2/ pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 30. rujna 2026. pa do isplate.

84.8. Tuženiku ad2/ nije priznat trošak sastava podneska od 11.04.22., 13.11.23. i 21.01.25., s obzirom kako isti nisu od značaja za donošenje odluke u ovom postupku.

84.9.Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV izreke rješenja.

84.10. Vrijednost boda i obračun troška određeni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, te 138/2023).

U Splitu, 30. rujna 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika ad 1/,

- pun. tuženika ad 2/.