REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-719/2025-11
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Zagrebački centar za gospodarenje otpadom d.o.o., Savska cesta 41, Zagreb, OIB: 74149875115, koga zastupa opunomoćenica Maja Matijević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: 59951999361, radi poništenja rješenja, 30. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. srpnja 2025. podnio tužbu radi poništenja Odluke o povratu br. 14 tuženika KLASA: 351-04/18-12/64, URBROJ: 517-07-1-2-2-25-43 od 26. svibnja 2025. i Izjave o raskidu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava "Obrada građevnog i/ili krupnog (glomaznog) komunalnog otpada", Referentni broj: KK.06.3.1.17.0071, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost KLASA: 018-16/20-08/33, URBROJ: 563- 11-1/161-25-45 od 18. ožujka 2025.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je kroz sustav e-fondovi uredno dostavio važeću Dozvolu za gospodarenje glomaznim otpadom uz šesti zahtjev za nadoknadu sredstava te Dozvolu za gospodarenje građevinskim otpadom uz sedmi zahtjev, čime osporava tvrdnju da dozvole nisu predane. Također pojašnjava da je uslijed stupanja na snagu Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom iz 2023. godine građevinski otpad nastao kao posljedica potresa pravno definiran kao materijal s uporabnom vrijednošću koji se ne smatra otpadom, pa njegovo privremeno skladištenje i obrada podliježu posebnom Programu mjera obnove zgrada oštećenih potresom, a ne propisima o gospodarenju otpadom. Nabavljena mobilna drobilica stoga se planira koristiti za drobljenje građevinskog materijala radi izgradnje privremenog skladišta i daljnje obrade, čime se u konačnici ostvaruje svrha kružnog gospodarstva i smanjenja odlaganja na odlagališta, dok tužitelj zakonski ne smije takav materijal samovoljno proglasiti otpadom. Unatoč tim okolnostima, ugovorne su strane sklopile i Dodatak III Ugovora kojim je bilo produljeno razdoblje provedbe, a tužitelj je u cijelosti ispunio projektne ciljeve u skladu s važećim propisima. Zaključno, tužitelj predlaže donijeti kojom se u cijelosti poništava Odluka o povratu br. 14 tuženika od 26. svibnja 2025., poništava Izjava o jednostranom raskidu Ugovora donesena od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te predmet vraća tuženiku na ponovni postupak radi mirnog rješenja spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je ključni razlog raskida ugovora i donošenja odluke o povratu leži u tome što tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu iz članka 9.5. Ugovora, kojom se obvezao do podnošenja završnog ZNS -a ishoditi akt ili izmjenu postojećeg akta za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom, točnije za oporabu građevnog i/ili krupnog komunalnog otpada. Tužitelj je u svojem očitovanju i tužbi tvrdio da se taj uvjet na njega ne odnosi zbog promjene zakonodavstva te da je nabavljenu drobilicu planirao koristiti za drobljenje građevinskog materijala koji ima uporabnu vrijednost i ne smatra se otpadom. Tuženik to osporava pozivajući se na Zakon o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 84/2021), ističući da se pojmovi recikliranja i oporabe odnose isključivo na obradu otpada, a ne materijala te da je prije obrade bilo nužno materijal proglasiti otpadom i ishoditi odgovarajuću dozvolu odnosno upis u Očevidnik sakupljača i oporabitelja. Budući da tužitelj nije dostavio traženi akt, a razdoblje provedbe je završeno, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) je raskinuo ugovor, čime je tužitelj prema Općim uvjetima izgubio pravo na sredstva i preuzeo obvezu njihova povrata. Tužitelj je pobijanu odluku zaprimio 6. lipnja 2025., no dugovani iznos nije uplatio u propisanom roku od 60 dana (do 6. kolovoza 2025.), dok je zahtjev za mirno rješenje spora podnio tek 26. lipnja 2025., što je FZOEU odbio 4. kolovoza 2025. Tuženik zaključno u cijelosti ostaje kod navoda iz pobijane odluke i u potpunosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naglašava da je svrha dodjele bespovratnih sredstava i specifičnog cilja poziva bila uspostava postrojenja za obradu i recikliranje otpada radi smanjenja količina otpada na odlagalištima, što se ne postiže obradom materijala koji nije otpad. Kako tužitelj obradom takvog materijala nije ispunio temeljni cilj ugovorenog projekta niti ugovorne uvjete, ne postoji pravna osnova za poništenje od luke o povratu niti razlog za oslobađanje tužitelja od obveze vraćanja primljenih sredstava Europske unije.
4. Tužba nije dopuštena.
5. Tužitelj tužbom osporava Izjavu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost KLASA: 018-16/20-08/33, URBROJ: 563-11-1/161-25-45 od 18. ožujka 2025. kojom je jednostrano raskinut Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava " Obrada građevnog i/ili krupnog (glomaznog) komunalnog otpada", Referentni broj:
KK.06.3.1.17.0071 i Odluku o povratu br. 14 tuženika KLASA: 351-04/18-12/64, URBROJ: 517-07-1-2-2-25-43 od 26. svibnja 2025.
6. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., i 39/2026., dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
7. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
8. Prema, u spisu tuženika, priloženom Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava Referentni broj: KK.06.3.1.17.0071, zaključenom između Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Posredničkog tijela razine 1 (PT1) i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao Posredničkog tijela razine 2 (PT2), s jedne strane, i tužitelja, kao korisnika bespovratnih sredstava iz Europskog fonda, s druge strane, predviđeno je u članku 11. da će se na rješavanje mogućih međusobnih sporova proizašlih iz tumačenja ili primjene ovog Ugovora, primjenjivati članak 30. Općih uvjeta.
9. Člankom 30. Općih uvjeta propisano je kako će ugovorne strane nastale sporove pokušati riješiti mirnim putem, a stavkom 3. istog članka navedeno je da ako zahtjev ne bude prihvaćen ili sporazum o mirnom rješenju spora nije postignut u roku 30 (trideset) dana od dana podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora, podnositelj zahtjeva može pokrenuti sudski spor.
10. Dakle, ovdje je riječ o sporu iz ugovornog odnosa, odnosno provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te je korisnicima prema navedenom članku 11. Ugovora sudska zaštita zajamčena pred nadležnim općinskim, odnosno trgovačkim sudom.
11. Iz pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj Usž-3964/2021-2 od 26. studenog 2021., Usž-303/19-2 od 10. srpnja 2019. i Usž-1678/2025 od 1. listopada 2025. proizlazi da se u sličnoj pravnoj situaciji radi o postupku u kojem Hrvatski zavod za zapošljavanje, kao ugovorna stranka, obavještava tužitelja, kao drugu ugovornu stranku, o raskidu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, uz obvezu povrata isplaćenih sredstava, radi čega se ne radi o stvari u kojoj je nadležan upravni sud jer se o tome ne može odlučivati u upravnom sporu (članak 3. ZUS-a).
12. Prema tome, u konkretnom slučaju nije riječ o upravnoj stvari koja je zakonom određena kao takva, niti o odluci donesenoj u upravnom postupku već o situaciji jednostranog raskida ugovornog odnosa. Osporavana Izjava predstavlja građanskopravnu izjavu volje u okviru ugovornog odnosa stranaka. Slijedom navedenog kao posljedica takve Izjave slijedi Odluka o povratu dodijeljenih sredstava te je za istaknuti kako navedeni akti nemaju karakter upravnog akta nego ugovornog odnosa između tužitelja i drugih ugovornih strana, a u vezi kojega je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora kako je to i predviđeno predmetnim Ugovorom kodni broj KK.06.3.1.17.0071. te Općim uvjetima.
13. Stoga pobijana Izjava o raskidu i Odluka o povratu dodijeljenih sredstava ne predstavljaju odluke javnopravnog tijela koje predviđa članak 3. stavak 1. ZUS-a u vezi s člankom 2. ZUP-a, niti je ocjena zakonitosti istih predmet upravnog spora. Ako tužitelj smatra da su mu raskidom Ugovora i donošenjem Odluke o povratu povrijeđena prava iz predmetnog ugovornog odnosa zaštitu može potražiti pred nadležnim trgovačkim sudom.
14. S obzirom na to da ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora, sud je odbacio tužbu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a i riješio kao u izreci ovoga rješenja.
Osijek, 30. rujna 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćenici
2. Tuženiku
