REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-86/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Branka Brkića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog AZ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 3. prosinca 2025. broj K-600/2025-24 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 2026. broj Kž-68/2026-6, u sjednici Vijeća održanoj 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika AZ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 3. prosinca 2025. broj K-600/2025-24 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 2026. broj Kž-68/2026-6, osuđenik AZ proglašen je krivim zbog pokušaja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.
2. Osuđeni AZ pravovremeno je po branitelju, odvjetniku Darku Gojaku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u članku 517. stavku 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25.). Povredu kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točka 1. ZKP-25 nalazi u tvrdnji da je sud prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni, dok povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP-25 vidi u propustu suda drugog stupnja koji je ignorirao žalbene razloge vezane za odluku o kazni pa je obrazloženje odluke o kazni ostalo nejasno i nedostatno. U zahtjevu je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu pravomoćnu presudu u dijelu odluke o kazni te optuženiku izrekne kaznu zatvora u trajanju koji je primjeren stadiju pokušaja kaznenog djela i utvrđenim olakotnim okolnostima ili alternativno izrekne djelomičnu uvjetnu osudu, a podredno da ukine pobijanu odluku u dijelu odluke o kazni i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak“.
3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP-26.) te dostavio odgovor glavnog državnog odvjetnika osuđeniku i njegovom branitelju (list 214 spisa).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U odnosu na tvrdnje osuđenika da je u postupku prekoračena ovlast suda u odnosu na odluku o kazni, iz razloga što je sud okrivljeniku izrekao kaznu od jedne godine i tri mjeseca za djelo koje je ostalo u pokušaju, a u konkretnom slučaju je zakonski minimum kazne za dovršeno djelo jedna godina, valja naglasiti da osuđenik nije u pravu.
5.1. Naime, ovdje valja istaknuti da su sudovi u pravomoćnoj presudi zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1.KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. osuđeniku pravilno i u skladu sa zakonom izrekli kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, jer je, prije svega, tako izrečena kazna sasvim u skladu sa zakonskim okvirima kazne (od jedne do osam godina) koja je predviđena za počinjeno kazneno djelo koje je osuđeniku bilo stavljeno na teret. Pritom također treba reći kako su sudovi, suprotno navodima iz zahtjeva, postupali u konkretnom slučaju upravo u granicama zakonom predviđene kazne, iako je djelo ostalo u pokušaju, jer je pokušaj fakultativna, a ne obvezujuća zakonska osnova za ublažavanje kazne počinitelju kaznenog djela. Dakle, sudu je dana zakonska mogućnost da kod pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti, a to ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Zbog same činjenice da sudovi u osuđenikovu slučaju nisu primijenili odredbe o blažem kažnjavanju zbog pokušaja djela, nije ostvarena povreda zakona na koju se poziva podnositelj zahtjeva.
6. Nije u pravu osuđenik ni kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer da drugostupanjski sud nije dao dovoljno jasne i dostatne razloge u odnosu na žalbene navode koji su se odnosili na odluku o kazni i da je time ostvarena povreda zakona iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi članka 487. stavka 1. ZKP-25.
6.1. Drugostupanjski je sud, odgovarajući na žalbene navode osuđenika koji se odnose na odluku o kazni, u obrazloženju svoje odluke, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznio detaljne i iscrpne razloge u odlomcima 8. i 8.1. U tom pogledu sud drugog stupnja je u potpunosti ocijenio i odgovorio na sve žalbene razloge pa tako i one koji su se odnosili na mogućnost izricanja blaže ili druge kazne, tako da ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.
7. U odnosu na ostale prigovore iz zahtjeva koji se odnose na argumentaciju i teoretiziranje vezano uz mogućnost ublažavanja kazne te ocjenu pojedinih okolnosti važnih za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju, treba reći da podnositelj zahtjeva na taj način zapravo prigovara činjeničnim utvrđenjima sudova, a iz odredbe članka 517. ZKP-26 proizlazi da činjenični prigovori ne mogu biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
8. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-26., odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
