REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-698/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica SVU, službena osoba tuženika, radi invalidske mirovine, 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, KLASA: UP/II 141-02/25-01/03365296496, URBROJ: 341-99-05/3-25-2167 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika UP/II 141-02/25-01/03365296496, URBROJ: 341-99-05/3-25-2167 od 5. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Virovitici, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03365296496, URBROJ: 341-21-05/3-24-10187 od 7. ožujka 2025. kojim je tužitelju, kao S iz Domovinskog rata, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 9. siječnja 2025., dijelom kao posljedica ranjavanja 30% zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvreniteta Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 23. rujna 2025. u bitnome navodi da se u obrazloženju rješenja tuženika ne navodi datum nastanka nalaza nadležne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja, a pred komisijom je bio u nekoliko navrata, što se također ne navodi te stoga pobijano rješenje nije u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku. Također ističe da tuženik navodi EMNG nalaz bez nadnevka njegova nastanka te obrazlaže da je isti sačinjen u bolnici u Požegi dana 17. siječnja 2024. i u istom se navodi slijedeće: teška neurogena lezija desno u mišićima ramena, srednje teška u podlaktici i nadlaktici desno, blaža u šaci, što uz uredan nalaz neurografije ukazuje na sekundarne promjene uslijed oštećenja zgloba ramena, dok se radikulopatija spominje za lijevu ruku u koju nije bio ranjen. Tužitelj dodaje da Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nije propisano da postotak ratne invalidnosti i postotak gubitka radne sposobnosti u svezi s tim Zakonom moraju biti istovjetni, dok je predmet vještačenja bio utvrditi preostalu radnu sposobnosti.

2.1. Opisuje da je prva medicinska dokumentacija, koju je dobio nakon ranjavanja, otpusno pismo od 24. siječnja 1992. koje govori o ozljedama dijelova rotatorne manšete, kao i da mu je nakon ranjavanja učinjen operativni zahvat na desnom ramenu, a nakon toga učinjen RTG snimak na kojem je vidljiva antibiotska krunica s koštanim fragmentom, uz veliki tuberkulum koji je intenzivno sklerotičan te je promijenjena koštana struktura epifize. S obzirom kako se svi mišići rotatorne manšete vežu uz veliki tuberkul i kako je isti oštećen (ozlijeđen) ranjavanjem , smatra kako se radi o činjenici gdje se postojeća oštećenja ramena mogu dovesti u svezu s ranjavanjem i zdravstvenim stanjem u svezi sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poziva se na znanstveni rad prof.dr. ŽV prema kojem sklerozacija velikog tuberkula humerusa upućuje na rupturu tetive supraspinatusa te dodaje da je koštani fragment česti uzrok nestabilnosti ramenog zgloba, kao i da je promijenjena koštana struktura epifize nakon ranjavanja i njezine posljedice na stanje ramena opisana u brojnim znanstvenim radovima. Osim toga, nalaz UZV učinjen u bolnici u Virovitici 30. ožujka 2022. govori o aplaniranom (poravnanom) tuberkulu, MR učinjena u istoj bolnici 19. ožujka 2022. jasno navodi (između ostalog) zahvat ekstrakcije sa posljedično deformiranom koštanom strukturom u području velikog tuberkula humerusa, zatim MR od 8. veljače 2024. pokazuje da lateralno anguliran akromion reducira subakromijalni prostor te da se pojavljuju znaci adhezivnog kapsulitisa, dok EMNG nalaz od 17. siječnja 2024. navodi tešku kroničnu neurogenu leziju desno u mišićima ramena, srednje tešku u podlaktici i nadlaktici desno, blaža u šaci, što uz uredan nalaz neurografije prvenstveno ukazuje na sekundarne promjene uslijed oštećenja zgloba ramena.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima, kao i da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Citira odredbu članka 30. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23., u daljnjem tekstu: ZOHBDR) te je mišljenja kako se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede na temelju kojih je ostvaren HRVI status, a takvo pravno stajalište izneseno je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koje nabraja. Ističe da tužitelj ima utvrđen HRVI status IX. skupine s 30% oštećenja organizma po osnovi ranjavanja desnog ramena iz kojeg razloga tuženik smatra kako su ovlašteni vještaci bili vezani ranjavanjem kao uzrokom invalidnosti s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu koji su uzročno-posljedično vezani sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren HRVI status. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Na raspravi održanoj kod ovoga Suda dana 23. rujna 2026. tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodao da smatra kako mu treba biti utvrđen veći postotak invalidnosti koja je u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Također je istaknuo da nije navedena cjelokupna medicinska dokumentacija, kao da je iz medicinske dokumentacije pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 17. rujna 2024.

7. Odredbom članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO) propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

8. Sukladno odredbi članka 30. stavka 2. ZOHBDR, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti.

9. Među strankama je sporan utvrđeni omjer invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka. Naime, tužitelj smatra da je omjer invalidnosti uzrokovan ranjavanjem, odnosno posljedicama ranjavanja zadobivenim u obrani suvereniteta Republike Hrvatske veći od 30%, odnosno veći od onoga omjera koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava utvrđenja nadležnih vještaka.

10. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako su ovlašteni vještaci u prvom stupnju svojim nalazom i mišljenjem evidencijski broj vještačenja: 1177773 od 9. siječnja 2025., utvrdili da je kod tužitelja dana 9. siječnja 2025. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica ranjavanja 30% zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvreniteta Republike Hrvatske.

11. Nadalje je Povjerenstvo za reviziju ocjena radne sposobnosti obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja dana 20. veljače 2025. KLASA: 141-02/25-01/41, URBROJ: 522-4/4-22-3 i dalo suglasnost na isti.

12. Stoga je donijeto prvostupanjsko rješenje od 7. ožujka 2025. putem kojega je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, s navedenim uzrokom invalidnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja invalidnosti kod tužitelja.

13. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 1262434 od 28. svibnja 2025. vidljivo je da je tužitelj rođen 1970., po zanimanju diplomirani inženjer poljoprivrede, obavlja poslove poljoprivrednog inspektora u Slatini, ostvareni radni staž 29 godina. Na bolovanju je od 13. prosinca 2021. pod dijagnozom: M75.3 Y 36. Ima priznat status HRVI s 30% oštećenja organizma za stalno od 1. svibnja 2022. po osnovi stanja nakon eksplozivne ozljede desnog ramena od 9. studenog 1991.

13.1. Nadalje opisuju da tužitelj više godina ima tegobe s desnim ramenom, ograničene kretnje uz povremene bolove. Ranjen je dana 9. studenog 1991. godine, a 13. siječnja 1992. izvađen je geler iz glave desnog humerusa uz ugradnju Septopala. Provedena je višestruka fizikalna rehabilitacija. Dana 20. veljače 2023. artroskopski se učinila dekompresija subakromijalno desno i tenotomija dugog kraka m. bicipis uz rekonstrukciju tetive m. supraskapularisa i m. supraspinatusa. Provedena je ambulantna fizikalna terapija sa zaostalom bolnošću i redukcijom pokreta u desnom ramenu na 1/3 fiziološkog opsega po nalazu fizijatra od 9. srpnja 2024.

13.2. Postupajući po žalbi, Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka u prvom stupnju, da je kod tužitelja dana 9. siječnja 2025. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica ranjavanja 30% zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske (Sy C/B sa radikulopatijom, Sy L/S sa radikulopatijom, sterilitet, upale urinarnog trakta, kronični gastritis, šećerna bolest, slabovidnost).

14. Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod tužitelja je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu potpunog gubitka radne sposobnosti s uzrokom u omjeru 30% ranjavanje u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest izvan okolnosti u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti i ranjavanja, tako i u ocjeni radne nesposobnosti i njenog uzroka.

15. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 96/23., u daljnjem tekstu: Uredba), budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

16. Stoga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu Sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Pri tome valja naglasiti da je sva relevantna medicinska dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima i da su vještaci istu uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Naime, ovdje se radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, a kako su vještaci svoje mišljenje pritom dostatno obrazložili i Sud ga stoga prihvaća. Tužitelj svojim navodima nije Sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi svog zdravstvenog stanja i spornog omjera invalidnosti, a koji omjer je po stajalištu ovoga Suda pravilno utvrđen, s jasnim obrazloženjem razgraničavanja ranjavanja koje je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i bolesti koje nisu nastale niti se pogoršale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

17. Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužitelja po određenim dijagnozama sa spornim utvrđenim omjerom invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a kako je tužitelj nakon upozorenja da eventualno može dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima putem vještačenja u upravnom sporu, izjavio da ne želi provođenje vještačenja, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.

18. U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan 30% zbog ranjavanja u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolešću izvan okolnosti u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske.

19. Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je Sud donio odluku kao u izreci presude.

U Osijeku 30. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku