REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1005/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatska liječnička komora, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, OIB: 86676104888, kojeg zastupa opunomoćenik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, Jelenovac 38 E, protiv tuženika: EB, glavni urednik internet/ elektroničnog izdanja ''Jutarnji list'' i glavni urednik tiskanog izdanja ''Jutarnji list'', OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje nakladnika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, radi objave ispravka informacije, 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao glavnom uredniku internet/elektroničnog izdanja ''Jutarnji list'', nakladnika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, objaviti ispravak na internet/elektroničkom izdanju ''Jutarnjeg lista'' www.jutarnji.hr, koji glasi:

„Poštovani glavni uredniče,

u internet/elektroničnom izdanju „Jutarnjeg lista“ dana 13.3.2026., pod naslovom: „HRVATSKI LIJEČNICI RADE OD 9 DO 17, A NERIJETKO I 12 SATI. U HRVATSKOJ? NE!”, na web stranici https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dopusnice- fus-javno-zdravstvo- liste-cekanja-hrvatska-15688747, objavili ste niz neistinitih i netočnih informacija o radu kako hrvatskih liječnika, tako i o radu Hrvatske liječničke komore.

Takvim člankom ste na potpuno neprofesionalan, tendenciozan i zlonamjeran način dezinformirali javnost te hrvatske liječnike i Hrvatsku liječničku komoru (HLK), kao krovnu organizaciju hrvatskih liječnika, potpuno neutemeljeno prikazali kao osobe i organizaciju koja se ponaša neprimjereno prema pacijentima. Takvim ste pisanjem prema nama, kod dijela Vaših čitatelja, pokušali i dijelom uspjeli izazvati bijes i netrpeljivost.

Stoga ovim putem obavještavam Vas i javnost da nije istina da se „već dva mjeseca gotovo četvrtina bolničkih liječnika tek ovlaš bavi pacijentima (ako stigne)”. Naime, liječnici redovno obavljaju sve svoje radne i stručne obveze i na njihov rad i stručnost u navedenom periodu HLK nije zaprimila nikakve pritužbe od strane pacijenata. Stoga ovakvu izjavu smatramo paušalnom, neargumentiranom i neistinitom.

Nadalje nije istina da su liječnicima „u fokusu dopusnice za rad u fušu“ niti je istina da „umjesto pacijente, liječnici češće „obilaze“ nadređene, žicaju dopusnice premda su svjesni da baš niti jedan ne bi imao pravo na rad kod privatnika da je pravde i poštenja jer u hrvatskom se zdravstvu u prosjeku premalo radi”. Naime, hrvatski liječnici rade naporno i značajno više od prosjeka redovnog rada te se na prekovremenom radu liječnika, a radi se oko 3 milijuna prekovremenih sati godišnje, održava javni zdravstveni sustav i pružanje zdravstvene zaštite 24 sata dnevno 365 dana u godini.

Nije niti istina da „cijeli sustav (netransparentan) iz dana u dan sve više nazaduje, posebice u odnosima prema pacijentima“. Sustav ne nazaduje već upravo suprotno hrvatski liječnici postižu vrhunska stručna dostignuća, a zdravstvena zaštita u Hrvatskoj je na stručnoj razini najrazvijenijih zemalja.

Nije istina ni da su liječnicima „plaće otišle u nebo“, kao niti da u Hrvatskoj godinama traje liječnička revolucija za ostvarivanje „još više prava, a bez obveza.“ Liječnici uredno obavljaju sve svoje radne obveze, a zadnje značajno povećanje liječničkih plaća bilo je 2024. godine. Porast liječničkih plaća u zadnjih 10 godina nije iznad porasta prosječne mjesečne plaće u Hrvatskoj koje iznosi 115%. Iznositi da su „plaće otišle u nebo“ samo liječnicima, bez stavljanja u kontekst općenitog porasta plaća, maliciozno je i neargumentirano. Posljedica ovakvih optužbi je potpuno pogrešna percepcija javnosti o navodnoj izoliranoj privilegiji liječnika.

Potpuna je neistino da je „teškom mukom i Hrvatska liječnička komora „priznala“ da je više liječnika koji se vraćaju kući, nego onih koji „žele vidjeti koliko je bolje u inozemstvu“ premda je godinama plašila građane da ih „uskoro neće imati tko liječiti“. Dapače, HLK je radila na tome da se takvi uvjeti ostvare, da mlade kolege odustanu od odlaska u inozemstvo, a da se oni koju su otišli vrate, a sve na dobrobit zdravstvenog sustava i naših pacijenata. Usporeni odlazak i ubrzani povratak hrvatskih liječnika bi svakom građaninu pa tako i novinaru trebala biti dobra vijest, a HLK je ponosna na to, jer vidi i svoje zasluge u takvom trendu, na korist cijelog društva. Digitalni atlas HLK-a, svima javno dostupan na www.hlk.hr, pokazuje već dulje vrijeme sve takve podatke.

Nadalje, nije istina da je Hrvatskoj „pod patronatom, poglavito Ministarstva zdravstva, i dalje na snazi isključivo podilaženje liječnicima i njihovim zahtjevima bez obzira na to koliko oni bili nakaradni, što uključuje i fuš kod privatnika nakon minimuma odrađenog posla u javnom sustavu“ kao što nije niti istina da se u Hrvatskoj „osam sati rada prepolovi – polovica javno, polovica privatno!“ Istina je da liječnici nisu privilegirani niti im se podilazi na bilo koji način već posao u javnom sustavu i dodatnom radu obavljaju prema strogo postavljenim pravnim okvirima. HLK u svojim javnim istupima redovito osuđuje svaku zlouporabu instituta dodatnog rada i poziva javnost da takve zlouporabe prijavljuje nadležnim institucijama. Paušalne i neargumentirane tvrdnje da bilo koji liječnik „osam sati rada prepolovi – polovica javno, polovica privatno!“ su direktne optužbe koje štete ugledu svakog liječnika koji obavlja svoj posao stručno i predano te su povreda časti i ugleda cijele liječničke struke.

Navedene činjenice su lako i nedvojbeno provjerljive, a propust njihove provjere predstavlja grubo kršenje dužne profesionalne pažnje i osnovnih pravila novinarske struke, osobito imajući u vidu da se radi o temama od javnog interesa koje se odnose na rad hrvatskih liječnika i HLK.

Smatramo da je predmetni tekst objavljen s očitom namjerom diskreditacije i narušavanja ugleda hrvatskih liječnika i Hrvatske liječničke komore, kao i poticanja negativne percepcije u javnosti, pri čemu se isti temelji na neistinitim, netočnim i tendenciozno interpretiranim navodima.

Slijedom navedenog, ovim putem Vas izričito pozivamo da, sukladno zakonskim obvezama, bez odgode i u cijelosti objavite ovaj ispravak.

Doc. dr. sc. TB, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore“, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao glavnom uredniku tiskanog izdanja dnevnih novina ''Jutarnji list'', nakladnika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, objaviti ispravak u tiskanom izdanju dnevnih novina ''Jutarnji list'', koji glasi:

„Poštovani glavni uredniče,

u „Jutarnjem listu“ dana 13.3.2026., br. 9903, pod naslovom: „ZDRAV RAZUM HRVATSKI LIJEČNICI RADE OD 9 DO 17, A NERIJETKO I PO 12 SATI! U HRVATSKOJ? MA NE, U ENGLESKOJ” objavili ste niz neistinitih i netočnih informacija o radu kako hrvatskih liječnika, tako i o radu Hrvatske liječničke komore. Takvim člankom ste na potpuno neprofesionalan, tendenciozan i zlonamjeran način dezinformirali javnost te hrvatske liječnike i Hrvatsku liječničku komoru (HLK), kao krovnu organizaciju hrvatskih liječnika, potpuno neutemeljeno prikazali kao osobe i organizaciju koja se ponaša neprimjereno prema pacijentima. Takvim ste pisanjem prema nama, kod dijela Vaših čitatelja, pokušali i dijelom uspjeli izazvati bijes i netrpeljivost.

Stoga ovim putem obavještavam Vas i javnost da nije istina da se „već dva mjeseca gotovo četvrtina bolničkih liječnika tek ovlaš bavi pacijentima (ako stigne)”. Naime, liječnici redovno obavljaju sve svoje radne i stručne obveze i na njihov rad i stručnost u navedenom periodu HLK nije zaprimila nikakve pritužbe od strane pacijenata. Stoga ovakvu izjavu smatramo paušalnom, neargumentiranom i neistinitom.

Nadalje nije istina da su liječnicima „u fokusu dopusnice za rad u fušu“ niti je istina da „umjesto pacijente, liječnici češće „obilaze“ nadređene, žicaju dopusnice premda su svjesni da baš niti jedan ne bi imao pravo na rad kod privatnika da je pravde i poštenja jer u hrvatskom se zdravstvu u prosjeku premalo radi”. Naime, hrvatski liječnici rade naporno i značajno više od prosjeka redovnog rada te se na prekovremenom radu liječnika, a radi se oko 3 milijuna prekovremenih sati godišnje, održava javni zdravstveni sustav i pružanje zdravstvene zaštite 24 sata dnevno 365 dana u godini.

Nije niti istina da „cijeli sustav (netransparentan) iz dana u dan sve više nazaduje, posebice u odnosima prema pacijentima“. Sustav ne nazaduje već upravo suprotno hrvatski liječnici postižu vrhunska stručna dostignuća, a zdravstvena zaštita u Hrvatskoj je na stručnoj razini najrazvijenijih zemalja.

Nije istina ni da su liječnicima „plaće otišle u nebo“, kao niti da u Hrvatskoj godinama traje liječnička revolucija za ostvarivanje „još više prava, a bez obveza.“ Liječnici uredno obavljaju sve svoje radne obveze, a zadnje značajno povećanje liječničkih plaća bilo je 2024. godine. Porast liječničkih plaća u zadnjih 10 godina nije iznad porasta prosječne mjesečne plaće u Hrvatskoj koje iznosi 115%. Iznositi da su „plaće otišle u nebo“ samo liječnicima, bez stavljanja u kontekst općenitog porasta plaća, maliciozno je i neargumentirano. Posljedica ovakvih optužbi je potpuno pogrešna percepcija javnosti o navodnoj izoliranoj privilegiji liječnika.

Potpuna je neistino da je „teškom mukom i Hrvatska liječnička komora „priznala“ da je više liječnika koji se vraćaju kući, nego onih koji „žele vidjeti koliko je bolje u inozemstvu“ premda je godinama plašila građane da ih „uskoro neće imati tko liječiti“. Dapače, HLK je radila na tome da se takvi uvjeti ostvare, da mlade kolege odustanu od odlaska u inozemstvo, a da se oni koju su otišli vrate, a sve na dobrobit zdravstvenog sustava i naših pacijenata. Usporeni odlazak i ubrzani povratak hrvatskih liječnika bi svakom građaninu pa tako i novinaru trebala biti dobra vijest, a HLK je ponosna na to, jer vidi i svoje zasluge u takvom trendu, na korist cijelog društva. Digitalni atlas HLK-a, svima javno dostupan na www.hlk.hr, pokazuje već dulje vrijeme sve takve podatke.

Nadalje, nije istina da je Hrvatskoj „pod patronatom, poglavito Ministarstva zdravstva, i dalje na snazi isključivo podilaženje liječnicima i njihovim zahtjevima bez obzira na to koliko oni bili nakaradni, što uključuje i fuš kod privatnika nakon minimuma odrađenog posla u javnom sustavu“ kao što nije niti istina da se u Hrvatskoj „osam sati rada prepolovi – polovica javno, polovica privatno!“ Istina je da liječnici nisu privilegirani niti im se podilazi na bilo koji način već posao u javnom sustavu i dodatnom radu obavljaju prema strogo postavljenim pravnim okvirima. HLK u svojim javnim istupima redovito osuđuje svaku zlouporabu instituta dodatnog rada i poziva javnost da takve zlouporabe prijavljuje nadležnim institucijama. Paušalne i neargumentirane tvrdnje da bilo koji liječnik „osam sati rada prepolovi – polovica javno, polovica privatno!“ su direktne optužbe koje štete ugledu svakog liječnika koji obavlja svoj posao stručno i predano te su povreda časti i ugleda cijele liječničke struke.

Navedene činjenice su lako i nedvojbeno provjerljive, a propust njihove provjere predstavlja grubo kršenje dužne profesionalne pažnje i osnovnih pravila novinarske struke, osobito imajući u vidu da se radi o temama od javnog interesa koje se odnose na rad hrvatskih liječnika i HLK.

Smatramo da je predmetni tekst objavljen s očitom namjerom diskreditacije i narušavanja ugleda hrvatskih liječnika i Hrvatske liječničke komore, kao i poticanja negativne percepcije u javnosti, pri čemu se isti temelji na neistinitim, netočnim i tendenciozno interpretiranim navodima.

Slijedom navedenog, ovim putem Vas izričito pozivamo da, sukladno zakonskim obvezama, bez odgode i u cijelosti objavite ovaj ispravak.

Doc. dr. sc. TB, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore“, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 954,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. Tužba, poziv tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu i poziv na pripremno ročište, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, uredno su dostavljeni, no isti u dodijeljenom roku nije podnio sudu pisani odgovor na tužbu.

3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlog podnijeti odgovor na tužbu, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke presude (čl. 338. st. 5. ZPP-a).

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa su stoga isti odmjereni s obzirom na vrijednosti predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

5. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava zahtjeva za ispravak (elektroničko izdanje) u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 32./1. OT) i zahtjev za ispravak (tiskano izdanje) u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 32./1. OT) te tužbe u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 7./1. OT) i zastupanja na ročištu 15. rujna 2026. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./2. OT), dakle ukupno u iznosu 700,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (175,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 26,55 EUR i za presudu zbog ogluhe u zahtijevanom iznosu 53,09 EUR.

Međutim, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR uvećan za PDV 25%, jer isto nije niti održano. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 954,64 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

6. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

7. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. rujna 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana dostave iste presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrješno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu zbog ogluhe u iznosu 55,00 EUR i

- tuženik.