Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. R1 Ob-533/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Milanu Rimayu, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon provedenog postupka, 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je između predlagateljice, DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojnog BT iz [adresa], rođenog **.**.1935., postojala izvanbračna zajednica koja je trajala duže od tri godine, od 26. studenog 1992. pa sve do njegove smrti, 12. veljače 2003.

II. Odbija se prijedlog predlagateljice da se utvrdi trajanje izvanbračne zajednice u razdoblju od 16. srpnja 1992 do 25. studenog 1992., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je podnijela prijedlog radi donošenja odluke kojom će se utvrditi da je postojala izvanbračna zajednica između nje i sada pok. BT, a koja je izvanbračna zajednica trajala od 16. srpnja 1992. pa sve do njegove smrti, 12. veljače 2003.

1.1. U prijedlogu predlagateljica navodi da je živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. BT. Iako su faktično zajedno počeli živjeti još od sredine 70 -tih godina prošlog stoljeća, njihova formalna izvanbračna zajednica započela je 1992. godine, nakon što se pok. BT razveo od svoje tadašnje supruge, AT, kada je sa predlagateljicom već bio u partnerskoj vezi već više od 15 godina. Njihova izvabračna zajednica trajala je sve do njegove smrti, dana 12. veljače 2003. Tijekom trajanja te zajednice rođeno je i njihovo zajedničko dijete, JT, dana 16. svibnja 1978. Tome u prilog se ističe da je BT, podnio zahtjev za korištenje stana od 23. veljače 1987., u kojem isti navodi kako je u vremenu 1977. - 1979., iako je tada još uvijek formalno bio u braku, počeo živjeti s drugom ženom (ovdje predlagateljicom), iz koje veze je rođeno njihovo zajedničko dijete.

1.2. Predlagateljica navodi da su ona i pok. BT većinom su živjeli na relaciji Rijeka-Zagreb, zbog poslova koje su obavljali. Konkretno, predlagateljica je bila zaposlena u društvu Rio Solidarnost u Rijeci, gdje ju je pomogao zaposliti upravo pok. BT, dok je on bio zaposlen u Zagrebu. Međutim, vikende, blagdane , praznike, godišnje odmore, te inače sve svoje slobodno vrijeme provodili su živeći zajedno, bilo u Rijeci, bilo u Zagrebu. Predlagateljica i pok. BT živjeli su u zajednici koja je prema svima karakteristikama odgovarala bračnoj zajednici, te nakon spomenute 1992. godine nisu bili u braku s trećim osobama. Zajedno su privređivali, stjecali, upravljali i raspolagali imovinom, planirali život, te brinuli jedan o drugome na način kako to čine supružnici. U konačnici, zajedno su brinuli i odgajali svoje zajedničko dijete. Da su zaista živjeli u izvanbračnoj zajednici utvrđeno je i u postupku koji se vodio pred ovim sudom, pod brojem P-4305/2003, nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, kao i u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod brojem P-3318/2009.

1.3. Predlagateljica navodi da pokreće ovaj postupak radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pok. BT, u svrhu kasnijeg reguliranja prava na obiteljsku mirovinu u upravnom postupku.

1.4. Slijedom navedenoga, predlagateljica predlaže da nakon provedenog postupka sud donese rješenje kao u izreci ovog rješenja.

2. U odgovoru na prijedlog protustranka je navela da osporava postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice i pok. BT. Predloženo je donijeti odluku prema stanju spisa.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u smrtni list za pok. BT izdan od Matičnog ureda Gvozd 21. veljače 2003. (list 5 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih za kćer predlagateljice od 3. ožujka 2026. (list 6 spisa), zahtjev za korištenje stana od BT od 23. veljače 1987. (list 7 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4305/2003-48 od 17. listopada 2011. (list 8-9 spisa), Zapisnik posl.br. P-3318/2009-16 od 14. listopada 2011. (list 10- 16 spisa), rješenje o nasljeđivanju izda pok. BT posl.br. O-465/2011- 49 od 3. kolovoza 2012. (list 22-25 spisa), izvadak iz matice rođenih za BT izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 26-27 spisa), izvadak iz matice rođenih za predlagateljicu izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 28-29 spisa), izvadak iz matice umrlih za BT izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 30 -31 spisa), uvjerenje o prebivalištu za BT od 17. ožujka 2026. (list 32 spisa), uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu od 27. travnja 2004. (list 33 spisa), sudsku praksu dostavljenu po predlagateljici (list 39-58 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 21. rujna 2026. izveden je dokaz saslušanja predlagateljice i svjedoka JT (kćerke predlagateljice), ZT i ST (obiteljskih prijateljica predlagateljice i pok. BT) (list 61-66 spisa).

4. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025), u vezi s čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“, broj 59/23) te je odlučeno da je prijedlog predlagateljice osnovan.

5. Uvidom u uvid u smrtni list za pok. BT izdan od Matičnog ureda Gvozd 21. veljače 2003. (list 5 spisa), rješenje o nasljeđivanju izda pok. BT posl.br. O-465/2011-49 od 3. kolovoza 2012. (list 22-25 spisa), izvadak iz matice rođenih za BT izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 26-27 spisa), izvadak iz matice umrlih za BT izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 30-31 spisa), uvjerenje o prebivalištu za BT od 17. ožujka 2026. (list 32 spisa), utvrđeno je sljedeće za pok. BT:

- bio je u braku s GT u trajanju od 26. svibnja 1962. do 25. studenog 1992., s kojim danom su nastupili pravni učinci presude o razvodu braka od 16. srpnja 1992.

- da u trenutku smrti nije bio u braku, te da je za života sklopio samo jedan brak

- da je umro **.**.1935. u Lepoglavi,

- da je u razdoblju od 30. studenog 1992. do 10. travnja 2001. živo u [adresa] na adresi [adresa]., a u razdoblju od 11. travnja 2001. do 12. veljače 2003. u Gvozdu, Vrginmost, Kralja Petra Svačića 27/2.

- da su ga naslijedila njegova djeca D i RT te JT.

6. Uvidom u elektronički zapis iz matice rođenih za kćer predlagateljice od 3. ožujka 2026. (list 6 spisa), utvrđeno je da su joj roditelji ovdje predlagateljica i sada pok. BT.

7. Uvidom u zahtjev za korištenje stana od BT od 23. veljače 1987. (list 7 spisa), utvrđeno je da se , između ostalog, navodi da je pok. BT u vrijeme od 1977 do 1979. živio u izvanbračnoj zajednici s drugom ženom, a u kojoj je rođeno dijete 1978. s kojima živi.

8. Uvidom u Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 4305/2003-48 od 17. listopada 2011. (list 8-9 spisa), Zapisnik posl.br. P-3318/2009-16 od 14. listopada 2011. (list 10-16 spisa), utvrđeno je da su se vodili postupci između predlagateljice i nasljednika pok. BT u kojima se, između ostalog, navodi da je predlagateljica izvanbračna supruga pok. BT.

9. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za predlagateljicu izdan od Matičnog ureda Črnomerec od 11. ožujka 2026. (list 28-29 spisa), uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu od 27. travnja 2004. (list 33 spisa), sudsku praksu dostavljenu po predlagateljici (list 39-58 spisa), utvrđeno je za predlagateljicu sljedeće:

- da za života nije sklapala brak,

- da je od 1983. ima prijavljenu adresu u [adresa].

10. Prije svega, a imajući u vidu činjenicu da predlagateljica i pok. BT nisu imali istu adresu stanovanja kao prijavljeno prebivalište, ističe se da je u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-1121/07-2 od 22. studenoga 2007. zauzeto stajalište da za postojanje trajnije izvanbračne zajednice između muškarca i žene nije odlučno da partneri žive na istoj adresi.

11. Iz iskaza predlagateljice i svjedoka JT (kćerke predlagateljice), ZT i ST (obiteljskih prijateljica predlagateljice i pok. BT) (list 61-66 spisa) proizlazio da su predlagateljica i sada pok. BT živjeli u izvanbračnoj zajednici neprekinuto do njegove smrti u Rijeci i u Zagrebu.

12.1. Predlagateljica i svjedoci su suglasno iskazivali da je predlagateljica i sada pok. BT nisu bili u braku niti su imali druge partnere niti su tijekom zajedničkog života sklapali brak s drugim osobama, kao i da su živjeli u emotivnoj zajednici, slagali su se, imali zajednički društveni život, odnosno da su živjeli kao muž i žena te bili roditelji jednog djeteta.

12.2. Predlagateljica je iskazivala da su imali i ekonomsku zajednicu koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima i zajedničko održavanje domaćinstva (plaćanje režija, troškova prehrane) te da su skupa nadograđivali i uređivali stan u kojem su živjeli u [adresa].

12.3. Predlagateljica je iskazala pravni interes za utvrđenje izvanbračne zajednice sa sada pok. BT radi ostvarenja imovinskih i mirovinskih primanja iza pok. BT.

12.4. Sud je prihvatio u cijelosti iskaze predlagateljice i saslušanih svjedoka kao istinite i vjerodostojne, jer su iskazi logični, životni i uvjerljivi i u potpunosti suglasni u pogledu relevantnih činjenica u ovom postupku, a radi se o nepristranim svjedocima koji nemaju nikakvih osobnih koristi od pozitivnog rješenja ovog prijedloga.

12.5. S tim u vezi, ističe se da su svjedoci davali iskaze prema svojim neposrednim saznanjima o izvanbračnoj zajednici predlagateljice i sada pok. BT.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je između predlagateljice i pok. BT postojala emotivna zajednica koja je trajala godinama i u kojoj su živjeli zajedno, provodili zajedno vrijeme, družili se i imali zajedničke prijatelje te da su međusobno brinuli jedan o drugome i zajedničkom djetetu.

13.1. S tim u vezi, a imajući u vidu značenje izvanbračne zajednice kao zajednice dvoje ljudi, muškarca i žene koja je po svojim obilježjima istovjetna bračnoj zajednici, a u kojoj nema formalnog sklapanja braka, te da ju obilježuje trajnost, proizlazi da je tijekom postupka predlagateljica dokazala da je njezina zajednica s pok. BT obilježena emocionalnom, intimnom i svakom povezanošću te zajedničkim životom i međusobnim poštivanjem, uz svijest i volju žene i muškarca da žive u takvoj zajednici.

14. Prema stavu ovog suda izvanbračna zajednica koju je moguće izjednačiti i pravno tretirati kao bračnu zajednicu podrazumijeva osim postojanja emocionalne veze, međusobne ljubavi, podrške, ekonomske i intimne povezanosti, treba sadržavati i volju da se takva zajednica prema svima (posebice najbližoj rodbini) prezentira kao takva, što je i utvrđeno da su i predlagateljica i pok. BT imali, a što ukazuje i iskaz svjedoka koji su suglasno navodili njihovu emotivnu bliskost.

15. S obzirom na navedeno proizlazi da su predlagateljica kao neudana žena i sada pok. BT kao neoženjen muškarac kao živjeli u životnoj zajednici koja je trajala od 26. studenog 1992., kada se on razveo, do 12. veljače 2003., dakle više od tri godine, te da je kao takva imala učinke izvanbračne zajednice kako je propisano člankom 11. stavak 1. Obiteljskog zakona.

16. U skladu s utvrđenjima iz točke 12. ovog obrazloženja rješenja, sud je utvrdio da je predlagateljica dokazala da ima pravni interes za donošenje odluke kojom će se utvrditi da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. BT jer prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, ostvaruje određena prava iza smrti izvanbračnog druga.

17. Prema odredbama čl. 25. st. 1. toč. 1. i toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/2025) je propisano da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su, između ostalog, članovi njegove obitelji i to udovica odnosno udovac, razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, dok je u st. 3. istog članka zakona propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. točke 1. tog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 (slovima: tri) godine.

17.1. Odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je i da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

17.2. Člankom 11. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je da se odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

17.3. Člankom 11. stavak 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

18. Slijedom navedenoga, u provedenom postupku utvrđeno je da je predlagatel jica kao izvanbračni drug živjela u zajedničkom kućanstvu sa sada pok. BT dulje od 3 (slovima: tri) godine, odnosno u razdoblju od 26. studenog 1992., kada se on razveo, do 12. veljače 2003.,, a posljednja zajednička adresa je bila u Zagrebu gdje sada živi njihova kćer i Rijeci gdje predlagateljica i danas živi, a što proizlazi iz dokumentacije i iskaza svjedoka i predlagateljice. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je njihova izvanbračna zajednica u svakom pogledu nalikovala bračnoj zajednici jer se radilo o ekonomskoj, emotivnoj, intimnoj i obiteljskoj zajednici.

19. Pri tome se dodaje da imajući u vidu pravno shvaćanje izneseno u jednoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1639/2018. od 2. veljače 2022. i potom u odluci Rev-497/2024-2 od 4. travnja 2024, da nitko od stranaka nije isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, a posebice navedeno nije od utjecaja na ovu odluku s obzirom na to da je i sama predlagateljica nasljednica, a njezina kćer kao nasljednica je također sudjelovala u ovom postupku i dala iskaz u korist predlagateljice, a isto potvrđuju i sudske odluke donesene u postupcima u kojima su sudjelovali ostali nasljednici. Slijedom navedenoga, kod donošenja odluke u ovom predmetu bilo od utjecaja utvrditi je li zahtjev predlagateljice opravdan ili ne. Osim toga, a imajući u vidu odluku Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob 1175/2019-2 od 21. studenog 2019. proizlazi da protustranka da u upravnom postupku kao javna ustanova odlučuje o pravu predlagatelja na isplatu mirovine, status izvanbračne zajednice u ovom slučaju predstavlja prethodno pravno pitanje i veže ga prilikom rješavanja upravne stvari.

20. Osim toga, odredbom čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju nije izričito navedeno da protustranka ne može biti stranka u postupku koji se vodi temeljem st. 3. toga članka i tom postupku biti pasivno legitimiran. Međutim, jednako tako nije niti navedeno da bi na pasivnoj strani stranke trebali biti drugi zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga. Navedeno shvaćanje je istaknuto u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob 107/2024-2 od 21. listopada 2024., a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud kao i da citiranu odredbu ne treba tumačiti doslovce i strogo formalistički, već logički i teleološki imajući pritom posebice u vidu svrhu i prirodu postupka, te okolnost da se, sukladno čl. 151. Zakona o mirovinskom osiguranju, između ostalog, inicira doprinosima osiguranika i prihodima državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika.

20.1. Imajući u vidu da nitko nije osporavao legitimaciju protustranke, te imajući u vidu da pasivna legitimacija označava pravnu sposobnost stranke da bude obvezana odlukom suda u postupku, odnosno da se protiv nje može pokrenuti postupak radi ostvarivanja određenih prava ili obveza., proizlazi da u ovom slučaju, pasivna legitimacija se odnosi na pitanje tko može biti stranka u postupku utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, a posebno na to da li protustranka može biti obvezna isplatiti mirovinu u slučaju pozitivnog ishoda za predlagateljicu.

20.2. U situaciji kada se u postupku utvrđuje postojanje određenog pravnog odnosa (u ovom slučaju postojanje izvanbračne zajednice) koji će posljedično dovesti do nastanka neke obveze (u ovom slučaju obveze na isplatu mirovine) proizlazi da je osnovano predlagateljica označila protustranku kojeg će upravo temeljem odluke u ovom postupku eventualna buduća obveza teretiti odnosno da protustranka ima ekonomski interes osporavati tvrdnje predlagateljice o postojanju izvanbračne zajednice. Eventualni zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga neće imat i bilo kakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer eventualnim prihvaćanjem prijedloga oni neće doći u nikakvu nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom da će mirovinu biti dužan isplaćivati upravo protustranka. U takvom slučaju nedvojbeno se mora osigurati javni interes odnosno mora spriječiti da se mirovina isplaćuje osobi koja ne ispunjava uvjete iz čl. 22. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju omogućuju sudjelovanje protustranci u parničnom postupku bilo na aktivnoj strani (primjerice u slučaju naknade štete ili stjecanja bez osnove iz čl. 161. i čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju) bilo na pasivnoj strani (primjerice, ako tužitelj zahtijeva isplatu neisplaćenih iznosa mirovine i sl.). O tome također u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob 107/2024-2 od 21. listopada 2024.

20.3. Imajući u vidu da se ovaj postupak vodi prema odredbama Zakona o izvanparničnom postupku, u smislu odredbe čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne prema odredbi čl. 463. Obiteljskog zakona, kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, kao i pravni stav koji je zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1639/2018. od 2. veljače 2022. i potom u odluci Rev-497/2024-2 od 4. travnja 2024, te obrazloženja s kojima je suglasan i ovaj sud istaknutima u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob 107/2024 -2 od 21. listopada 2024., sud je kod donošenja odluke utvrđivao jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u ovom postupku.

20.4. Naime, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. zaključeno, pozivom na odredbe čl. 43. i čl. 438. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19. i 47/20.), da se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice to se međutim, ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom.

20.5. S obzirom na to da predlagateljica svoj prijedlog podnosi obrazlažući pravni interes ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu mjerodavna je odredba čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju koja se ima primijeniti u svezi odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona.

20.6. Naime, recentna i do sada primjenjiva sudska praksa upućuje da je u svim istovrsnim predmetima označena protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao pasivno legitimirana strana, a ne zakonski nasljednik, osobito ako je ova činjenica sporna samo radi realizacije prava iz mirovinskog osiguranja, a ne radi drugih prava iz nasljedstva pokojnika.

21. Status izvanbračne zajednice predlagateljice i pok. BT potrebno je bilo u smislu čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, za potrebe ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, utvrditi u posebnom izvanparničnom postupku u kojem će nadležni sud o tom pitanju odlučiti izrekom rješenja, pa kako do sada predlagateljica takvim rješenjem ne raspolaže, ona ima pravni interes za vođenje ovog posebnog izvanparničnog postupka.

21.1. Ostavinski postupak predstavlja po svojoj naravi izvanparnični postupak, u kojem se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, kako je to i propisano odredbom čl. 175. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.). Na temelju čl. 226. st. 1. Zakona o nasljeđivanju rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje se tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe, a koja utvrđenja su i svrha vođenja ostavinskog postupka.

22. U odnosu na razdoblje od 16. srpnja 1992 do 25. studenog 1992. odbijen je prijedlog predlagateljice za utvrđenjem izvanbračne zajednice imajući u vidu da je u to vrijeme pok. BT bio u braku, a njegov brak je razveden pravomoćno s 25. studeni 1992. kako to proizlazi iz izvatka iz matice rođenih za pok. BT.

23. Radi navedenoga, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

24. S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, sud nije donosio odluku o troškovima postupka.

U Zagrebu, 30. rujna 2026.

Sudac

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana računajući od dana dostave prijepisa ovoga rješenja.

Dostaviti;

1. Predlagateljici,

2. Protustranci,

3. Spis