REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: UsI-1004/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja OT iz V, Durres, C 20/1, Republika Albanija, strana osobna putovnica broj: [broj putovnice], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula, Tršćanska 36, OIB: 36162371878, zastupan po službenim osobama VT i CT, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 28. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženi zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula, KLASA: UP/I-212-02/26-03/714, URBROJ: 511-08-30-26- 1 od 10. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-212-02/26-03/714, URBROJ: 511-08-30-26-1 od 10. svibnja 2026., odbijen je ulazak tužitelju u Republiku Hrvatsku jer se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrana ulaska.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navodi da je državljanin Republike Albanije, da je njegova supruga hrvatska državljanka, a njihovo dvoje maloljetne djece također da su hrvatski državljani te žive u [adresa], a koje okolnosti proizlaze iz priložene materijalne dokumentacije. Pobijano rješenje da ne sadrži dostatno obrazloženje koje bi omogućilo sudsku kontrolu njegove zakonitosti. U obrazloženju da se samo navodi da je za tužitelja izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u SIS-u, bez navođenja: države koja je upozorenje unijela; tijela koje je upozorenje izdalo; činjenične osnove upozorenja; pravne osnove upozorenja; trajanja zabrane ulaska; okolnosti koje bi opravdavale tako ozbiljno ograničenje prava tužitelja. Na temelju tako šturog obrazloženja tužitelj nije u mogućnosti učinkovito osporavati zakonitost pobijane odluke niti koristiti pravo na djelotvoran pravni lijek. Tuženik da nije utvrdio niti razmotrio odlučne činjenice vezane uz obiteljski život tužitelja, te da nije utvrđeno kakve posljedice odbijanje ulaska proizvodi za obiteljski život tužitelja i njegove obitelji. Tuženik da je bio dužan uzeti u obzir pravo na poštovanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, da je bio dužan uzeti u obzir prava djece i njihov najbolji interes kao primarno razmatranje. Iz pobijanog rješenja da nije vidljivo da je provedeno bilo kakvo vaganje između interesa kontrole granice i prava tužitelja, njegove supruge i njihove maloljetne djece na očuvanje obiteljskog života, te da rješenje ne sadrži nikakvu ocjenu razmjernosti niti individualiziranu procjenu konkretnih okolnosti slučaja. Tužitelju da nisu jasno ni detaljno objašnjeni razlozi odbijanja ulaska te je ostao u šoku kada je zaprimio pobijano rješenje, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak o čemu već poredbeno postoji i odluka Ustavnog suda u predmetu tužitelja KT. Tužitelj da je doveden u apstraktan i nesigurni položaj obzirom da nije upoznat sa jasnim i obrazloženim činjenicama na koje bi se mogao kvalitetno i obrazloženo očitovati i zaštiti svoja prava i pristup svojoj obitelji. Ustavni sud svojim odlukama da smatra kako takvo rješenje ne može biti Ustavno i predstavlja povredu Ustavnih prava tužitelja. Također predstavlja i povredu Europske konvencije za ljudska prava i pravo na pravičan postupak. Moli Upravni sud pribaviti cjelokupni spis SIS-a kako bi tužitelj mogao dopuniti tužbu i tužbene navode.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ovlašteni policijski službenik Postaje pomorske i aerodromske policije Pula na graničnom prijelazu Pula (Zračni) postupao strogo u skladu s izričitim i obvezujućim propisima preuzetog pravnog poretka Europske unije i nacionalnog zakonodavstva: Obvezna primjena prava EU-a:

Prilikom obavljanja granične kontrole nad tužiteljem, uvidom u informacijski sustav utvrđeno je da za tužitelja postoji aktivno upozorenje u svrhu zabrane ulaska u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS). Sukladno članku 6. stavku 1. točki (d) Zakonika o schengenskim granicama (Uredba EU 2016/399), državljanin treće zemlje ne smije biti osoba za koju je u SIS-u izdano takvo upozorenje. Budući da tužitelj nije ispunjavao ovaj kumulativni uvjet, tuženik mu je na temelju članka 14. stavka 1. istog Zakonika bio dužan odbiti ulazak. Granična policija nema zakonske ovlasti preispitivati meritum, opravdanost ili činjeničnu osnovu upisa koji je u SIS unijela druga država članica. Zakonitost forme i obrazloženja: Sukladno članku 14. stavku 1. i Prilogu V. Zakonika o schengenskim granicama, odbijanje ulaska provodi se isključivo putem unificiranog Standardnog obrasca. Tuženik je tužitelju uručio upravo taj propisani obrazac s precizno označenim poljem H ("radi se o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u SIS-i). Korištenje ovog obrasca izričito je propisano i Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja (NN 102/25), koji nalaže hitnost i standardizaciju postupanja na graničnom prijelazu. Stoga da se ne radi o ”šturim" ili nedostatnim razlozima tuženika, već o striktnom poštovanju forme i proceduralnih standarda Europske unije. Tužitelj prigovara da u postupku nisu utvrđivane činjenice niti je on saslušan. Tuženik ukazuje na članak 50. stavak 2. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, 55/26), koji izričito propisuje da se rješenje o odbijanju ulaska donosi bez saslušanja državljanina treće zemlje. Zakonodavac je u prekograničnom prometu predvidio žurnost, zbog čega je policijski službenik bio oslobođen obveze provođenja ispitnog postupka na samoj granici. Tužitelj da se u tužbi poziva na povredu prava na poštovanje obiteljskog života (članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava), ističući brak s hrvatskom državljankom i zajedničku maloljetnu djecu. Tuženik naglašava da pravo na obiteljski život nije apsolutno pravo i može biti podvrgnuto zakonitim ograničenjima radi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti i sprječavanja kriminala, što je ovdje slučaj s obzirom na postojanje aktivne prekogranične zabrane unutar schengenskog prostora sukladno Uredbi (EU) 2018/1861. Nadalje, tužitelj da je promašio pravnu adresu za rješavanje ovog pitanja. Republika Hrvatska nije autor (izdavatelj) spornog SIS upozorenja, već ga samo tehnički i pravno izvršava kao država članica schengenskog prostora. Tuženik da nema pravnu ni tehničku mogućnost brisanja ili modificiranja upisa koje je unijela druga država. Tužitelj zaštitu svog obiteljskog života i brisanje same zabrane mora zahtijevati pred nadležnim tijelima i sudovima one države članice koja je upozorenje unijela u sustav. Odbijanjem ulaska na samoj granici, tuženik da nije trajno prekinuo obiteljski život tužitelja, već je primijenio zakonitu mjeru kontrole granica. U odnosu na zahtjev tužitelja da Sud pribavi cjelokupni spis SIS-a, tuženik dostavlja Sudu prateću dokumentaciju o predmetnom SIS upozorenju u privitku ovog odgovora. Međutim, budući da ti podaci sadrže operativne informacije iz međunarodne policijske baze podataka i zaštićeni su propisima o zaštiti osobnih podataka te nacionalne sigurnosti na razini EU-a, tuženik predlaže Sudu da sukladno zakonskim ovlastima izuzme ove podatke od javnog uvida i uvida samog tužitelja i njegovog opunomoćenika, kako se ne bi ugrozila svrha međunarodne policijske suradnje, dok ih Sud može samostalno ocijeniti u sklopu sudske kontrole. S obzirom na sve navedeno, da je razvidno da je tuženik pobijano rješenje donio na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja (postojanje SIS upozorenja koje predstavlja apsolutnu zapreku za ulazak) te uz pravilnu primjenu Zakonika o schengenskim granicama, Zakona o strancima i pripadajućih pravilnika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 21. rujna 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te dalje izlaže kao u tužbi.

6. Službena osoba tuženika je ostala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i napominje da je tuženik samo provoditelj predmetnog rješenja i da se tužitelj u stvari treba obratiti onoj zemlji koja je izdala navedenu zabranu.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, osim dijela spisa koji je označen oznakom „OGRANIČENO“, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 50. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: Zakon) propisano je da državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o Schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje. Stavkom 2. je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje. Stavkom 5. je propisano da Ministar pravilnikom propisuje način postupanja prema državljanima trećih zemalja te izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju ulaska i tehničkim uvjetima za boravak na graničnom prijelazu.

10. Dakle, predmetni propis predviđa donošenje rješenja i to na obrascu predviđenom Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja (Narodne novine, broj 136/21 – dalje: Pravilnik).

11. Budući da je člankom 12. stavkom 4. i 5. Pravilnika propisan obrazac rješenja o odbijanju ulaska (obrazac 2) pri čemu je i Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 49/07 i 110/21, dalje: ZUP) predviđeno da se rješenje može izdati na propisanom obrascu, a osporavano rješenje izdano je upravo na obrascu kakvog propisuju odredbe navedenog Pravilnika i u istome i obrazloženi i navedeni razlog zbog kojih je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku (osoba za koju je izdano Upozorenje u svrhu zabrane ulaska – u nacionalnoj evidenciji). Neosnovani su prigovori koje tužitelj ističe u tužbi i isti ne dovode do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

12 Iz službene zabilješke od 10. svibnja 2026. proizlazi da je nad tužiteljem izvršena temeljita granična kontrola na zračnom graničnom prijelazu Pula, uključujući detaljnu provjeru identiteta, putne isprave i uvjeta ulaska, kao i sigurnosnu provjeru kroz dostupne evidencije. Tom prilikom je utvrđeno da se tužitelj vodi u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS), iz kojeg proizlazi da se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku. Sud je također izvršio uvid u klasificirana podatke, KLASA: UP/I-214-10/26-10-2.

13. Stoga, ovaj Sud smatra da su svi prigovori tužitelja neosnovani koji se odnose na njegovo saslušanje, zakonitost forme i obrazloženja samog osporavanog rješenja jer se ne radi o nedostatnim razlozima tuženika već o striktnom poštovanju forme i proceduralnih standarda Europske unije. Ujedno se napominje da Republika Hrvatska nije izdavatelj SIS upozorenja, već isti mora izvršiti kao članica schengenskog sporazuma, tako da tužitelj brisanje zabrane i zaštitu obiteljskog života mora tražiti pred nadležnim tijelima i sudovima one države članice koja je upozorenje unijela u sustav.

14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1.

ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

15. Tužitelj je odbijen za naknadu troškova upravnog spora sukladno članku 147. stavak 1. ZUS-a.

U Rijeci 28. rujna 2026.

Sutkinja:

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

- opunomoćeniku tužitelja Leu Perušku, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Istarskoj, Postaji pomorske i aerodromske policije Pula, Tršćanska 36