REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-74/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Irena Letica, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, iz Zagreba, Ulica Republike Austrije 20, radi građevinske dozvole, 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice da tužba ima odgodni učinak. II. Odbija se zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere.

i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361- 03/22-02/397, URBROJ: 531-07-01-03/06-22-2 od 21. studenog 2022. te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv građevinske dozvole, izdane od strane prvostupanjskog tijela Zagrebačke županije, Grada Velika Gorica, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornoga uređenja i građenja, KLASA:UP/I-361-03/19-01/000296, URBROJ:238-31-01/142-22-0040 od 7. srpnja 2022., a kojom se dozvoljava investitoru Grad Velika Gorica građenje građevine mješovite namjene, 2.b skupine – javno društveno (upravno) – gospodarska (poslovna – uredska) zgrada, na novoformiranoj građevnoj čestici kčbr. [katastarska čestica] (koja nastaje spajanjem kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake UP 17/18, za koji je glavni projektant UU, dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 3353, a koji je sastavni dio te građevinske dozvole.

2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako tužiteljica suštinski nije imala mogućnost uvida u spis, jer joj određena dokumentacija nije dana na uvid, već joj je dana samo mapa1 – arhitektonski projekt i to dan prije isteka roka za prigovor, dok sve drugo tužiteljici nije dano na uvid, što je utvrđeno tek kod pisanja žalbe te nije se moglo stići pribaviti ni proučiti u žalbenom roku. Nadalje, da je građevinska dozvola bila izdana za česticu koja još uopće ne postoji, nego se tek planira, a kojem planiranju se, dakle, spajanju čestica, tužiteljica izričito protivi. Naime, ističe da se planirana zgrada proteže na dvije čestice odnosno da se građevinskom dozvolom formira građevna čestica, a da nije napravljen ni priložen parcelacijski elaborat, niti potvrda katastarskog ureda o rezervaciji broja građevne čestice sukladno odredbi članka 70. Zakona o gradnji i članka 36. Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevine. Nadalje, ističe kako prema urbanističkom planu uređenja naselja Velika Gorica (Službeni glasnik GVG 04/12- dalje: UPUVG) se predmetne čestice nalaze u različitim urbanim zonama, a da za svaku zonu vrijede drugačija pravila i uvjeti izgrađenosti te da se postavlja pitanje prema pravilima koje zone se vodio investitor i prema pravilima koje zone je predviđena gradnja. Nadalje, da je koeficijent izgrađenosti 0,41, a da je pregledom https://gis.gorica.hr/gis kčbr. [katastarska čestica], vidljivo da se trenutna zgrada u svojoj veličini nalazi u zoni 2.2a UPUVG i da je maksimalni koeficijent izgrađenosti unutar te zone 0,4, a sama čestica veličine 867m2, dok je investitorov izračun koeficijenta izgrađenosti 0,41 i odnosi se na novo formiranu česticu veličine 1,373 m2, slijedom čega je koeficijent veći od dopuštenog sve i da se spoje čestice. Obrazloženja tuženika vezano za predmetni prigovor koji je isticala i u žalbi, tužiteljica smatra neprihvatljivim jer niti prema jednoj odredbi Zakona ili podzakonskog akta nije propisana mogućnost ovakve kombinacije urbanih zona i koeficijenta izgrađenosti. Nadalje, ističe kako je građevinska dozvola izdana bez valjanog zahtjeva investitora od 27. prosinca 2019. od kojeg je isti odustao 17. lipnja 2020. nakon čega je doneseno i rješenje o obustavi postupka 26. lipnja 2020., te da mu je sada izdana građevinska dozvola i temeljem istog zahtjeva i iste dokumentacije na kojoj je ostao isti datum – ožujak 2020. Također prigovora namjeni predviđene zgrade budući da ista, smatra tužiteljica, nije uopće javno-društveno-gospodarska zgrada, upravno-poslovne namjene već isključivo gospodarska zgrada poslovne namjene, što je, kako navodi, jasno vidljivo iz tekstualnog dijela Glavnog projekta pod naslovom "Namjena zgrade". Naime, ističe kako je samo potkrovlje uređeno kao dvorana i soba za sastanke koji prostor iznosi 185m2, dok poslovni prostori imaju ukupno cca 1.200m2, te smatra da se tim jednim prostorom koji se, po njenom mišljenju ni ne može podvesti pod javno-društvenu namjenu, žele "progurati" zahtjev investitora za opravdanost veličine i smještaja građevine na čestici. Nadalje, da je glavni projekt izrađen u ožujku 2020. godine, a navodno revidiran u prosincu 2020. iako o reviziji nema traga ni dokaza u glavnom projektu, osim što na naslovnoj strani glavnog projekta, ispod "ožujak 2020" stoji "REV 1. prosinca 2020.", a da revizija i njene izmjene nisu tužiteljici dane na uvid. Nadalje, citira odredbe članka 48., 94., 95. Zakona o gradnji te članak 3., članak 4., članak 5., članak 7. Pravilnika o kontroli projekata te zaključuje kako iz navedenih odredbi proizlazi da Glavni projekt nije prošao kontrolu od strane ovlaštenog revidenta. Nadalje, da je glavni projektant imenovan 13. ožujka 2020. što ukazuje na nepravilnosti i nezakonitosti u procesu izrade Glavnog projekta ishođenja građevinske dozvole. Nadalje, da je investitoru Konzervatorski odjel Ministarstva kulture dao prethodno odobrenje za uklanjanje građevine u [adresa], no da je isto prestalo važiti 2021. iz čega, budući da se radi o zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini, povijesnoj jezgri upisanoj u Registar kulturnih dobara, se ista ne smije rušiti ni renovirati bez odobrenja. Nadalje, citira posebne uvjete Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet u vezi s prometom i oborinskom odvodnjom, te u bitnome navodi kako na ulicu Šenoin put 1, ne postoji mogućnost pristupa i priključenja, te smatra da je pristup navedenoj ulici potrebno ishoditi preko kčbr. [katastarska čestica] koja je u njenom vlasništvu, a ona nema namjeru ustupiti tu česticu. Navodi kako je protiv lokacijske dozvole od 23. listopada 2020. podnijela žalba o kojoj još nije odlučeno, te da je predviđeni kolno pješački pristup s jugozapadne strane s javno prometne površine, [adresa], u suprotnosti s posebnim uvjetima za promet. Nadalje, napominje kako niti postoji čestica niti pristup istoj, odnosno postoji trenutni pristup kojeg investitor naziva "privremenim" i budući, planirani, a kojeg investitor neosnovano smatra da će se svakako izgraditi. U odnosu na priključenje građevine na javnu vodovodnu mrežu i sustav javne oborinske odvodnje, ističe kako su posebni uvjeti prestali važiti kao energetski uvjeti broj 422829 za priključenje na plinski distribucijski sustav. Nadalje, ističe kako je planirana zgrada previsoka i predugačka, jer se u projektu spominje visina od 15,6 m, što bi iznosilo samo 3 m više od kuće tužiteljice, što nije točno, jer se postojeća zgrada sastoji od 2m2: jedan sadrži dvostrešan krov, te se na tu visinu poziva investitor, a drugi dio zgrade ima jednoslivni krov koji je puno manje visine, a iznosi preko 9 m, iz čega slijedi da nova zgrada nije viša samo 2,6 m od postojeće, nego puno više, odnosno cca 6m. U odnosu na duljinu zgrade, planirana zgrada dugačka je 39 m, što je naspram postojeće dužine od 30 m, povećanje za 30%, a u odnosu na visinu povećanje iznosi gotovo 60%. Također navodi kako je problematičan smještaj prepumpnog okna i strojarnice i okna kroz koji će ići kanalizacija te da joj isto oduzima kvalitetu životnog prostora u dvorištu. Ističe kako projektirana građevina nema gotovo ništa zelenila, te da se njena građevina zagađuje bacanjem smeća nošenog vjetrom, bacanjem čikova i drugog otpada na njezino dvorište, te smrada kanalizacije i strojarnice, a građevinskom dozvolom nije predviđena ograda. Također da je problematična i boja fasade uz među sa tužiteljicom koja je predviđena kao veoma tamna dok je trenutna boja svijetla. Tužiteljica boluje od glaukoma te joj smetaju tamne boje. Također da predviđenim načinom izgradnje postoji opasnost da se oborine, kao što su kiša i snijeg, fasada slijevaju na nekretninu tužiteljice o čemu se tuženik nije očitovao. Nadalje da je planiranom izgradnjom narušena privatnost tužiteljice i njene obitelji, ističe da investitor spominje česticu 472 i navodi da su udaljenost zgrade prema ostalim međama veće od 3 m, što nije točno odnosno da se međa sastoji od ravnih linija, ali izlomljenih, nije kontinuirano jednolično ravna, te je pitanje tumačenja što se smatra ravnom međom.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, kao i građevinsku dozvolu. Također predlaže izdavanje privremene mjere i odgodnog učinka tužbe, ne navodeći posebne razloge, već samo navodeći da bi izvršenjem predmentog rješenja tužiteljici bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, odnosno budući da će biti promijenjeno postojeće stanje, to bi za tužiteljicu nastala nenadoknadiva šteta.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Grad Velika Gorica, ostaje kod svih navoda istaknutih tijekom upravnog postupka, te je suglasna s navodima tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 99. stavkom 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da građevinsku dozvolu, uporabnu dozvolu i uporabnu dozvolu za određene građevine (u daljnjem tekstu: dozvola) izdaje Ministarstvo te upravno tijelo Grada, Grada Zagreba i Županije nadležno za upravne poslove graditeljstva (u daljnjem tekstu: tijelo graditeljstva).

10. Člankom 110. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je da je tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

11. Prostorno planska dokumentacija koja se u konkretnom slučaju primjenjuje i u skladu s kojom predmetna građevinska dozvola mora biti izdana jest Prostorni plan uređenja Grada Velike Gorice – III ID (Službeni glasnik Grada Velike Gorice broj 10/06, 6/08, 5/14, 6/14, 8/14, 2/15, 3/15- dalje: PPUG Velike Gorice) i Urbanistički plan uređenja naselja [adresa] (Službeni glasnik Grada Velika Gorica broj 4/12-dalje u tekstu UPU), budući da se predmetna čestica nalazi u obuhvatu tih planova prema kartografskim prikazima kako je navedeno u pobijanoj građevinskoj dozvoli.

12. Pri tome nije od utjecaja navod tužiteljice da su u međuvremenu donesene nove izmjene i dopune PPU [adresa] kojima su promijenjeni uvjeti za ozelenjivanje čestica na kojoj se vrši gradnja. Ovo stoga što su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno primijenili važeću prostorno plansku dokumentaciju.

13. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je investitor u zahtjev priložio dokumentaciju propisanu člankom 8. Zakona o gradnji, te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja sukladno odredbi članka 116. Zakona o gradnji te da je investitor dokazao pravni interes za izdavanje građevinske dozvole kako to ima u vidu odredba članka 109. Zakona o gradnji, kao i da su svi parametri zahvata usklađeni sa prostorno planskom dokumentacijom koja se u konkretnom slučaju primjenjuje.

11. Naime, tužiteljica u tužbi ponavlja identične prigovore koje je iznosila u žalbi, a na koje je dano valjano i razložno obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

12. S tim u vezi ističe se kako je pravilan zaključak tuženika, a u odnosu na uvid u spis radi izjašnjavanja zaključilo kako spisu predmeta prileži zapisnik od 6. lipnja 2021., o uvidu u spis radi izjašnjavanja stranaka u postupku iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da je nakon uvida u spis predmeta, tužiteljica dala izjavu, a potom i poslala pisane primjedbe na postupak izdavanja predmetne građevinske dozvole, te imajući u vidu opsežnost žalbenih navoda sadržanih u žalbi, a koje ista ponavlja u tužbi, ne navodeći nove prigovore, osnovano zaključuje tuženik da je tužiteljica bila upoznata s projektnom dokumentacijom, slijedom čega su navedeni prigovori ocijenjeni kao neosnovani.

13. Nadalje, u odnosu na navod da se predmetne čestice nalaze u različitim urbanim zonama, kojeg tužiteljica ponavlja u tužbi, po ocjeni ovog suda, zaključak tuženika da se nova zgrada funkcionalno i orijentacijski veže za prostor koji je smješten sjeverno i zapadno od planirane gradnje, tj. postojeće javne i društvene prostore, pa je životno uvjerljivo da se ista veće na planske odredbe te prostorne cjeline, te unatoč tome što je predmetni zahtjev u dvije različite zone s različitim parametrima, priklonio se onoj s kojom čine urbanu i prostornu cjelinu, smatra pravilnim, a prigovor tužiteljice neosnovanim.

14. U odnosu na prigovor da su posebni uvjeti koje navodi u žalbi, prestali važiti, a koji prigovor također u cijelosti ponavlja u tužbi, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak da iako su posebni uvjeti izdani s rokom važenja, nakon što se ishodi potvrda Glavnog projekta, odnosno ista građevinska dozvola, rok važenja posebnih uvjeta više ne teče, odnosno zbog proteka roka važenja posebnih uvjeta nije potrebno ishoditi novu potvrdu Glavnog projekta, kao ni građevinsku dozvolu, kao i da kada projektna dokumentacija ostaje nepromijenjena u tom dijelu nije potrebno ishoditi nove uvjete, slijedom čega se navedeni prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.

15. Također u odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj se bitno narušava kvaliteta života predmetnom gradnjom (a imajući u vidu i emisije, eventualni nedostatak svjetla, nezadovoljstvo bojom fasade planirane gradnje), a koje tužiteljica ponovo u cijelosti ponavlja u tužbi, ističe se kako su spisu priložene potvrde Glavnog projekta javnopravnih tijela, a u postupku izdavanja građevinske dozvole upravno tijelo ispituje uvjete za izdavanje sukladno citiranoj odredbi članka 110. Zakona o gradnji, odnosno utvrđuje pretpostavke za izdavanje dozvole te ukoliko su isti ispunjeni tijelo će udovoljiti zahtjevu podnositelja, pri čemu prigovori vezani uz narušenu kvalitetu života nisu od utjecaja na postupak izdavanja građevinske dozvole, što pravilno zaključuje i tuženika. Stoga se i navedeni prigovor tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.

16. U odnosu na prigovor tužiteljice, da koeficijent izgrađenosti iznosi 0,41 te da je je koeficijent izgrađenosti veći nego što je dopušten, člankom 33. stavkom 4. UPUVG unutar urbane zone 2.2a ističe se kako je predmetnim člankom, koeficijent izgrađenosti izražen decimalnim brojem zaokruženim na jednu decimalu (a ne 0,40) slijedom čega je koeficijent izgrađenosti planirane izgradnje, koji iznosi 0,41 u skladu s člankom 33. stavkom 4. UPUVG budući da zaokruživanjem predmetnog broja na jednu decimalu (kao što je to izraženo u UPU) isti iznosi 0,4. Slijedom navedenog, predmetni prigovor tužiteljice ocjenjuje se neosnovanim.

17. U odnosu na prigovor tužiteljice kako se ne radi o planiranoj gradnji zgrade koja uz gospodarsku ima i javno društvenu namjenu, isti se ocjenjuje neosnovanim budući da iz projekta nesporno proizlazi kako su u istoj planirani i prostori isključivo javno društvene namjene, za potrebe Grada Velike Gorice.

18. Tužiteljica je tijekom postupka o izdavanju građevinske dozvole prigovarala visini planirane građevine, a koje prigovore ponovo ističe u tužbi, u vezi s čime e prvostupanjsko tijelo dalo detaljno i razložno obrazloženje na strani 8. prvostupanjskog rješenja koje ovaj sud u cijelosti prihvaća te ih ne nalazi potrebe ponovo ponavljati.

19. Kako iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da su i tuženik i prvostupanjsko tijelo obrazloženjima svojih rješenja u cijelosti otklonili sve bitne prigovore koji su od utjecaja na zakonitost izdane građevinske dozvole, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24- dalje: ZUS) odlučiti kao točki I. izreke, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

20. Imajući u vidu sve navedeno, sud je odbio predložene dokazne prijedloge provođenja građevinskog vještačenja na okolnost vještačenja cjelokupnog spisa predmeta izdavanja građevinske dozvole, te dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice na okolnost tužbe te saslušanja GUE i IU na okolnosti iz tužbe, budući da okolnosti na koje tužiteljica predlaže provođenje građevinskog vještačenja predstavljaju pitanje suđenja, dok se provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice i svjedoka ne utvrđuju pravno relevantne činjenice, slijedom čega su navedeni dokazni prijedlozi ocjenjeni nesvrsishodnim.

21. Također sud nije tužiteljici dopustio zatraženi dodatni rok za očitovanje na dokumentaciju spisa tuženika u koji je izvršila uvid neposredno prije održanog ročišta. Ovo stoga što je tužiteljica imala mogućnost izvršiti uvid u cjelokupan spis, kojem prileži i spis tuženika, a koji je ovom sudu dostavljen 22. veljače 2023., no tužiteljica sa zahtjevom za uvid u spis nije obratila sudu sve do 8. rujna 2026., odnosno dan prije održavanja ročišta. Stoga je prijedlog tužiteljice ocjenjen kao zlouporaba procesnih ovlaštenja i isti joj nije dopušten. Ovo sve također imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica uvid u cjelokupan spis tuženika mogla izvršiti i tijekom provedenog upravnog postupka.

22. U odnosu na zahtjev za izdavanjem odgodnog učinka i privremene mjere, ističe se kako tužiteljica osim što tvrdi, ničim nije dokazala niti učinila vjerojatnim mogućnost nastanka nepopravljive odnosno teško popravljive štete, slijedom čega je temeljem članka 42. odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 30. rujna 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja i presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Irena Letica – e-komunikacija

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine RH- e- komunikacija

3. Grad Velika Gorica – e-komunikacija

4. U spis